S KAMIKA I MORA

Vadin nos z tuje intimi

Slavica Mrkić Modrić

Zoran Milanović / Foto Vedran Karuza

Zoran Milanović / Foto Vedran Karuza

Ma, kako san već rekla - vadi nos z tuje intimi, pa tako ću ga i ja zvadit z kabin i prestat mislet na se ono ča san čula

placeholder


I vrime j’ bilo da zazimi. Neki govore da j’ preveć, neki da su komać doškali, a neki da njin je apsolutno svedno aš da j’ se šlo mater ženit pa da ča ne bi i štajoni. Mogli ste i mislet da j’ moja mat rekla da ovakov Sibir va seh svojeh 87 let ni doživela. Ne, aš je pozabila, a sad da zna kakov je Sibir i ča j’ va Sibiru, to j’ pak druga priča. Njeje najmrzleje iskustvo je Gornje Jelenje. Intanto je i zapuhalo, a ako neki voli buričinu, to san ja. Zaspraven, jedino ča volin još jače leh buru je škura bura, pa tako komotno morete reć da nisan normalna.


Ni normalan ni on ki ljudi gleda po spolnoj orjentacije aš će muški volet muškoga ale žensku, i će ženska volet žensku ale muškoga, mane j’ sasma svedno i zato se opet moran složit z precjednikon Milanovićen ki j’ rekal to isto ča ja govorin, ma na svoj način. Ča j’ mane briga je ta novi ministar gej ale ne, ono ča me jedino zanima je kuliko zna delat to za ča je imenovan. I šlus. Uostalon, jedan moj, sad već pokojni kolega lipo j’ užal reć – vadi nos iz moje intime. Pametnomu dosti aš ne bi se zvala intima da ni intimna.


Ono ča ni intimno i tiče se seh nas je najnemeje doba va letu ale pust. Žejanci su zazvonili za dobrodošlicu Baltazaru, Melkioru i Gašparu, a Munci su njin zazvonili za ispraćaj. Dondolaši će danaska počet zvonit po čavjanskomu kraju, a pusti će se dizat na se strani. Siroti turisti ki budu prohajali rečken zaleđen mislet će da smo već depresivna nacija od Finci i sličneh. Sako malo pa se neki obesi. Kako će se zvat ti ljudići od slami, niman pojma aš se tek danas obešaju, ma ne sumnjan da će se sako maškarano mesto posrbet tamo kade ga češe. Neki na lokalnoj, a neki na globalnoj razine. Maškaroni i si ki maškari vole moraju hitit zajedno va petu aš je ovo leto ono prokljeto leto kad štajon od maškar premalo dura pa se rabi porivat va mesec dan. V Rike i kraljicu zibrat, i povorki odbavit i snowbordat na Platku i ča ti ga ja znan ča se ne.




A kada smo već pu kraljic, neki j’ zanjurgal kako neće baš bit puno izbora aš da jih se leh pet javilo. Pa ne biramo kraljicu po kvantitete leh po pusnoj kvalitete. Ono ča mane muči pu teh kraljic je ča se od njih pet ke su se prijavile, njih tri zovu Sara. Vranić zel i isto, ki će sad zapametit ka j’ ka Sara. Znan da j’ jedna plava, ma su druge dve škure. Avah je mane, zač bi bilo jednostavno ako more bit komplicirano. A najbolji mi je bil jedan kolega ki j’ rekal da jih je ovo leto leh pet prijavljenih zato aš da pust kratko traje pa da njin se ne splati za tuliko vrimena štrapacirat. Uostalon, kraljica ima mandat za celo leto, trajal pust mesec ale dva meseca, njeja kruna traje do drugoga pusta. Za razliku od njih, mane kruna dura od rojenja, aš ne leh moja mat nego i mnogi drugi, kada me vide pomisle da su mi maškari saki dan. No, kako san već rekla – lipo, si vanka nos z moje intimi.


A kada smo već pu intimi, ki’vo dan smo povedali neš o robe, kupljevanju i vrnjanju ako ne paše. Moren van reć da san va celoj toj štorije bila veća sobarica od francuske aš, ne znan ako ste vi, ma ja nikada nisan čula da postoje ljudi ki ako sobotu moraju poć na nekakovu zabavu, ale kako se to po modernu reče – na nekakov ivent, lipo petak gredu va butigu, kupe to ča njin rabi, odbave to kamo su misleli poć i pundeljak gredu nazad va butigu vrnut to ča su petak kupili aš da njin ne odgovara ale da j’ rasparano, a da nisu videli. Srce Isusovo, ma takovo ča mi napamet ne bi palo va sto životi, a sakakove mi bedastoći padaju. Intanto san se ja pokla te štorije zamislela kuliko j’ stvari ke nosin već bilo na nekakovomu iventu. Ma, dobro ako j’ na piru, ma ako j’ na sprogodu…


Čula san još sakakoveh štorij z prve ruki o butigah i kupcon, aš je ta osoba ka ih je povedala jednu dobu delala va butige od robi. Moran reć i da san se nasmela aš je rekla da se sakakovoga vranića more nać po teh kabinah za preoblačenje. Jedanput da j’ našla laloku, a jedanput drek. Iskreno, ne znan ča mi j’ od toga dva bilo huje za čut. Za ov drugi pronalazak moren mislet kako se j’ tamo našal, ma ča j’ ta isti ale ta ista provevala da j’ zubi va kabine pušćala, e to mi j’ i dalje vela zagonetka.


Ma, kako san već rekla – vadi nos z tuje intimi, pa tako ću ga i ja zvadit z kabin i prestat mislet na se ono ča san čula aš ako nastavin na kraju ću gola po svitu hodit, ča ne bi bilo ni lipo za načinit, ni lipo za videt.