S KAMIKA I MORA

Advent va 64 kvadrata

Slavica Mrkić Modrić

Slavko Midzor/PIXSELL

Slavko Midzor/PIXSELL

Ne usudin se pitat pa va zadnje vrime povedamo leh o politike

placeholder


A ča reć, došli smo do kraja leta, odnosno va zadnji mesec 2023., a ja leh stareja, ma niš pametneja. Ne znan ča opće mislet o decembru. Ne znan da mi gre na živci, je mi lip, je mi štuf… Me par po jedan sledić od sega spomenutoga. Nisan baš čovik od blagdani aš mane j’ blagdan saki dan, rekla bi moja roditeljica jer da niman ni brig, ni pameti, a z druge bandi – jako, ali baš jako me živciraju ti silni adventi. Vidi mi se da ni mesta va Hrvackoj ko nima advent.


Nisan sigurna za Plosnu i Ponikve, ma ne bin rekla da i pu njih ni bar jedan štand z kuhanen vinon i kobasicami. Ki put mi se čini da se va vrime adventa cela Lipa Naša pretvara va jednu velu oštariju z ke se širi dih vina, klinčići, kobasic, krvavic i kiseloga kapuza. Ma drek će se širit ti dihi va buduće ako nan si prasci eutanaziraju, a kako sad stvari stoje – neće to na dobro. Ni korak naprvo va teh pregovorih. Vlasnici od prasci ministricu zovu da j’ gospa mandarina, ona njih zove va Zagreb, a si skupa zovemo bolju budućnost. Uglavnon, se počinje i finjeva na istomu – ni sriće dočin se ne more nać zajednički zajik.


A ki se od nas starejeh ne domišlja 29. novembra ki j’ bil dan ondašnje državi, ma i najhuji dan va praščjoj populacije. Onput je cela država skvičala aš saki prasac ki preživi 29. mogal je sam sebe vi govorit. I nikoga ni pojidalo je prasac prošal sistematski ale ni. Ja, ma bila su to druga vrimena kade j’ bilo malo manje te umjetne hrani i sličneh gadarij pa su i prasci i ljudi bili zdraveji. To j’ bilo vrime kade j’ svinjska mast bila normalna va sakoj kuhinje i na landice kruha deci za marendu i niki ni bacilal ni za debljinu, ni za kolesterol. Mat bi rekla da j’ va tu dobu Bog po zemlje hodil, a da sada po zemlje gre puno bogi aš da saki misli da j’ jušto on bog, a si drugi da su niš koristi. E, tu se slažen š njun i ne moren reć da j’ va krivu.




Kad san već pu materi i njejeh filozofij, ki’vo dan sedi i gljeda televiziju, ja neš čitan i začudo – mir va štalice, kad najedanput će ona kod z topa – znaš ti da se ja nikada nisan vozila ni va vlaku, ni va avionu. Pogljedala san ju i odgovorila – a, znaš ti da se ja nikada nisan vozila va koleh ki su vukli voli, a ti si. Leh je potegnula on šćap koga san njoj jušto ja na nesriću kupila. Na nesriću, aš ga ona ne rabi kod trete kolo na biciklu leh kod oružje. Na vrime san se zmaknula i počela se smet aš ča ću drugo leh se smet. Ona me j’ počastila z – telice, ča se smeješ kod rit na nove gaći, da si prava hćer biš rekla da ćeš mi, prvo leh umren ostvarit te želji. Na to san se još jače počela smet aš san ju već videla kako šćapon lupa pilota po glave aš njoj se ne pijažaju turbulencije. A ni vlakovođa ne bi bolje pasal. Ma, nisan njoj to rekla, leh san nastavila čitat, a ona namaljat okol toga kako druge materi imaju dobru decu, a da ne zna ča j’ ona Bogu načinila da njoj je jušto ovakovu nesnagu poslal. Kad se j’ strudila od namaljanja, zaspala je, a verujte, ja san komać dočekala da ju zbudin i to kad najtvrje zaspi.


I čekan ja, čekan da zahrče i dočin je zahrkala, z onen isten šćapon ju badnen va rebra, ona skoči i govori – ča, kade, ča j’ bilo. A ja sa ponosna odgovaran – mama, otpeljat ću te na vlak za ki dan. Ona sa kuntenta pita da kamo ćemo poć, a ja odgovaran – od početka do kraja Korza. Bledo me j’ gljedala, a onput iskala šćap, a kada ga ni našla je va me zakramala kušinić. Da ti pas mater bezobraznu, ti biš mane va vlak od Djeda Božićnjaka pa da mi se si ljudi smeju. Misliš reć da san se na dečje vrnula, a videt ćeš ti svoga Boga leh da te ulovin. Ja san se dugo držala i zijala da j’ vlak vlak, i da nema veze je od Božićnjaka ale od HŽ-a. Intanto, do drugoga dana ni s manun povedala tako da ja još vavek ne znan ćemo poć na ta vlakić ale ću ju peljat na Tin ekspres pa va selo Bake Mraz va Delnice.


Ne usudin se pitat pa va zadnje vrime povedamo leh o politike. Ona o prascimi na četire nogi, a ja o onemi na dve. Uglavnon, va našoj maloj zajednice vlada adventski duh tako da moren reć kako i ja iman advent. Je da je za tri osobi, ma je na puno punkti i kod i saki – najbolji je. Moj se zove – ne najljepši advent kraj mora, ne najviši advent iznad mora, ma nikako tako. Moj je – joh je mane advent va 64 kvadrata. Ala bog i se, gren na ferije. Ni me dve šetemani.