Subota je dan kada se protiv nervoze - jer što drugo nego biti nervozan, ljut i ojađen dan prije velike gozbe - udara stavljanjem kvačica uz namirnice
Sve u nas počinje, kako je i red, u nedjelju i to s maslinovom grančicom. Cvjetnica je jedan od onih dana za koje i prosječni igrač Potjere otprilike zna što mu je raditi i zašto, zna taman toliko da poželi imati grančicu blagoslovljenu koliko košta da košta. Kako nećeš poželjeti grančicu kad oko tebe hoda sve sami svijet koji je svoju, sve se čini, nabavio prije deset dana. Em je nabavili, em ponosno s njom šeću naokolo taman da ti zabiju grančicu u srce. Jer, nabavljati neizostavni rekvizit od Cvjetnice na samu Cvjetnicu posve je krivo i nepromišljeno. Jedan euro ne vrijedi ništa, dva garantiraju granu loše kvalitete, a platiti tri je brate pljačka. ‘Ajde da nismo zemlja koja se u masline i maslinarstvo kune još bi čovjek i pristao na svašta, ali ovako. Umjesto da nam maslinari kamionima šalju po cijeloj zemlji podrezane grančice u znak bratstva sjevera i juga, ono malo maslina što se nađe na kontinentu koštaju k’o svetog Petra kajgana. Pa ti maši Sinu Božjem. Palmine grane u ovom kontekstu ne treba ni spominjati. Palmi smo se davno riješili, a da se koja grana i nađe garant bi na tržnicama za nju tražili na desetke eura.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u nedjelju oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Milorad Pupovac je primjerice poručio da može u kolo sa svima, i s desnima, i s lijevima, i s centrom. Andrej Plenković je, pak, Zoranu Milanoviću bacio rukavicu u lice kazavši mu da izađe i bori se u prvoj jedinici. Milanović je govorio što i inače otkada je u utrci.
Ponedjeljak donosi otrežnjenje. Tko je grančicu nabavio, nabavio je. Tko nije sad mu je badava. Nek’ si kupi tulipan. Toga barem ima po trgovačkim centrima i supermarketima i to tako genetski modificiranog da traje danima. Nema ništa bolje nego kad ne košta puno, a traje danima. Nema ništa bolje od trošenja na akciji. Ponedjeljak je, onaj Veliki, velik i zato jer će baš u ponedjeljak pametan svijet krenuti na tržnice što su mahom još prazne, pa na vrijeme i u miru nabaviti ključne neke sastojke bez kojih uskršnje trpeze i nema. A ključna je janjetina. I ključna je šunka. Mesari su pritom zaigrali zanimljivu igru. Ne nude oni još janjetinu u izlogu, izvadit će je iz frižidera samo ako ih zavjerenički pitaš ima li štogod. U izlog će ona tik pred blagdanski vikend ne bi li mogla biti i zeru skuplja, baš kao da je za veliki ponedjeljak nešto jeftina. Ali, što je Uskrs bez janjeta!?
Šunka je već mrvu kompleksnija stvar, barem za one koji su naučili na pršut. Tu pomažu trendseterski savjeti. Tu se lako polakomiti i vjerovati da one iz supermarketa ne mogu biti jednako dobre kao one iz domaće radinosti. U novinama sa sjajnim papirom preporuka. Nema veze što tih šunki što ih hvale ima samo na jednoj tržnici u gradu i to onoj koja je miljama daleko. Uf, kako će samo trošak za gorivo pojesti svu šunku. Ma, kad šareni magazin kaže da je dobra…. Malo plaši što pred kioskom nema reda. Malo plaši i cijena. Malo povjerenja ulijeva ona naljepnica kojom se lijepi škartoc u kojem je šunkica, jer vrag je u detaljima. U konačnici za znalce je to mogao biti posve pristojan ponedjeljak. Jer ako omane sve, mesa će biti, i suvog i pečenog.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u ponedjeljak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Nikola Grmoja je odrepao komadić pjesme što je izvodi Sandro Bastiančić. Pjesma se zove »Na tvojoj strani«, a reperska dionica by Grmoja među ostalim kaže: »Odlaze vani sestre i braća, daleko od dida unuk i ćaća.« I: »Dom uvijek brani, ima nas na tvoj strani!«. Haug!
Veliki utorak donosi nastavak mudre borbe sa svekolikim uskrsnim pripremama. Nije Uskrs svaki dan, već samo svaku godinu. Za one koji si to mogu priuštiti utorak, Veliki dakako, bio je posve idealan dan da se suoče s realnom platežnom moći one uskrsnice koju su zaslužili samoprijegornim radom. Keš, poklon-bonovi, aplikacije, kodovi, sve su to danas platforme preko kojih se zaposlenicima svake vrste dodjeljuje štogod eura. Platforme su sve modernije, a suma na platformama sve manje moćna. Inflacija jede svoju djecu. Euro ‘vamo, dva tamo, luksuz od kakvog vina za mizernih pet, neko slatko i adio Mare. Jedna ili jadna uskrsnica dotjerat će vas jedva do pola puta ukoliko imate tu nezgodnu naviku da na blagdansku trpezu nanesete baš sve, i zeku i potočić. Smanjiti apetit čini se dobrim savjetom. Ali, k’o to može u doba od Velikog tjedna.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u utorak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Tonino Picula je tako iskazao krajnje nezadovoljstvo zbog Milanovićeve kampanje. Grmoja je konstatirao da ne žicaju oni glasove, već su ih zaslužili. Možemo! ekipa pohvalila se sposobnošću da vuku hrabre poteze. Nu!
Srijeda, hm, srijeda. Opravdano je u Velikom tjednu i predahnuti malo. Ili u srijedu odraditi neke nužne konzultacije. Recimo, nazvati doma staru majku da se usklade jelovnici. Ili pokušati doprijeti do umova i srca ukućana tek da se vidi farbaju li se jaja i u što se farbaju. Taj pokušaj da se suptilno isforsira Uskrs kao tema tamo gdje se suptilno forsira posvemašnji nehaj možda je i najriskantniji dio ove blagdanske operacije. Tu se prolazi ili pada. A tek je srijeda.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u srijedu oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Mislav Kolakušić, onaj koji bi tjerao pravo i pravdu, u zatvor bi s ilegalnim migrantima. A Fokus i Republika shvatili su da dišu k’o da su jedno tijelo, pa se udružili. Milanović i dalje uvjerava puk da su rupe od metka na vozilu glavnog državnog odvjetnika priče za malu djecu.
Četvrtak je. Do Uskrsa još tri dana. Tko odavno nije zamrznuo štogod računajući na post Velikog petka taj mora na ribarnicu. Onaj tko misli da će ribe biti više u četvrtak i da će biti ona jeftinija taj će biti naivac i u petak. Ljudi su nervozni, ljudi bi da se riba čisti. Prodavači su nervozni, i kad čiste ribu rade to ofrlje. Dok se riba čisti, kupac šeta. Dok šeta, pazi da mu pogled ne odleti put šparoge. Ne pazi na mesnice, pa kupuje komadić za lešo. Jer, nakon Uskrsa dolazi blagdanski ponedjeljak, a to znači dva dana zatvorenih dućana. A gladi ne smije biti.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u četvrtak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. HDZ je predstavio svoj program, a njen predsjednik vrtio je košarkašku loptu na TikToku. SDP i njemu pridruženi članovi predali su izborne liste. A Možemo! ima pjesmu za izbore. Uratku je ime »Zamisli samo« i uradak mladenački zaneseno govori i ovo: »Čekam ja, čekaš ti u ovoj čekaonici, gdje možeš čekat’ dovijeka ako nemaš svog čovjeka.« I ovo: »Zamisli samo, da smo hrabriji malo.« Zamisli!
Petak Veliki donosi radost od kužinavanja onima koji su u kuću na vrijeme nanijeli sve što im treba. Možda i nije bakalar, ali što fali brujetu. Ako ribe i pofali bit’ će toća za paštu, ili puru. Oni koji znaju više možda umijese i kroštule. Oni koji znaju manje možda se usude konačno okušati s fritulama. Na placu se ide više radoznalosti radi nego potrebe. Možda se dogodi koja suva smokva i travarica. Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u petak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne, ali dovraga i s tim kad s ekrana ne silazi vijest da je za skromnu uskrsnu košaricu trebalo izdvojiti 117 eura, a za onu optimalnu 396. Ovo su oni dani u godini kad mrziš na ekranu vidjeti sindikalista Severa.
Subota je dan kada se protiv nervoze – jer što drugo nego biti nervozan, ljut i ojađen dan prije velike gozbe u ime najvećeg blagdana – udara stavljanjem kvačica uz namirnice što su na spisku koji se uredno nosalo danima u stražnjem džepu od traperica. Krumpir je tu, rotkvica je tu, meso tu…. Dobro je, makar nervoza nije puno manja. Vjerovati znači biti nervozan k’o pas.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u subotu oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne, ali evo nama i nedjelje.
Eto Uskrsa. Evo dijela teksta koji se piše krajnje hipotetski, makar je štošta tu lako za pretpostaviti. Na stranu sad trpeza, na stranu janjčić, na stranu rotkvica i kapulica, na stranu tazbina, na stranu rupe u znanju iz vjeronauka. Uskrs je tu, Uskrs će proći kao i svi dosad i Uskrs ćemo brzo zaboraviti ili ćemo ga pamtiti onoliko koliko nam u pameti ostane najdojmljiviji zalogaj, a ne istina da je Uskrs pred nas doveo čovjeka. Izbori su ionako prekrili sve k’o što u pjesmi uradi to ruzmarin i šaš. Jesu li prekrili i ljudskost, neko nježno milosrđe koje nam je velikodušno dano, a mi ga tako bezobzirno zatomili, ako ga i ubili skroz nismo!? I ako je išta te ljudskosti ostalo, hoće li nam biti od pomoći za ta famozna dva, tri tjedna kada će se zbrajati rezultati veći od života!? Na vremena tvrda udarili smo mekom janjetinom. Možda to i nije najluđe što se u ovoj našoj situaciji dalo napraviti. Možda se čudo desi pa čovjeka nađemo onkraj glasačke kutije.
NA KRAJU KRAJEVA
Male stvari od Velikog tjedna
Siniša Pavić
30. ožujak 2024 09:06
Emica Elvedji/PIXSELL
Subota je dan kada se protiv nervoze - jer što drugo nego biti nervozan, ljut i ojađen dan prije velike gozbe - udara stavljanjem kvačica uz namirnice
Sve u nas počinje, kako je i red, u nedjelju i to s maslinovom grančicom. Cvjetnica je jedan od onih dana za koje i prosječni igrač Potjere otprilike zna što mu je raditi i zašto, zna taman toliko da poželi imati grančicu blagoslovljenu koliko košta da košta. Kako nećeš poželjeti grančicu kad oko tebe hoda sve sami svijet koji je svoju, sve se čini, nabavio prije deset dana. Em je nabavili, em ponosno s njom šeću naokolo taman da ti zabiju grančicu u srce. Jer, nabavljati neizostavni rekvizit od Cvjetnice na samu Cvjetnicu posve je krivo i nepromišljeno. Jedan euro ne vrijedi ništa, dva garantiraju granu loše kvalitete, a platiti tri je brate pljačka. ‘Ajde da nismo zemlja koja se u masline i maslinarstvo kune još bi čovjek i pristao na svašta, ali ovako. Umjesto da nam maslinari kamionima šalju po cijeloj zemlji podrezane grančice u znak bratstva sjevera i juga, ono malo maslina što se nađe na kontinentu koštaju k’o svetog Petra kajgana. Pa ti maši Sinu Božjem. Palmine grane u ovom kontekstu ne treba ni spominjati. Palmi smo se davno riješili, a da se koja grana i nađe garant bi na tržnicama za nju tražili na desetke eura.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u nedjelju oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Milorad Pupovac je primjerice poručio da može u kolo sa svima, i s desnima, i s lijevima, i s centrom. Andrej Plenković je, pak, Zoranu Milanoviću bacio rukavicu u lice kazavši mu da izađe i bori se u prvoj jedinici. Milanović je govorio što i inače otkada je u utrci.
Ponedjeljak donosi otrežnjenje. Tko je grančicu nabavio, nabavio je. Tko nije sad mu je badava. Nek’ si kupi tulipan. Toga barem ima po trgovačkim centrima i supermarketima i to tako genetski modificiranog da traje danima. Nema ništa bolje nego kad ne košta puno, a traje danima. Nema ništa bolje od trošenja na akciji. Ponedjeljak je, onaj Veliki, velik i zato jer će baš u ponedjeljak pametan svijet krenuti na tržnice što su mahom još prazne, pa na vrijeme i u miru nabaviti ključne neke sastojke bez kojih uskršnje trpeze i nema. A ključna je janjetina. I ključna je šunka. Mesari su pritom zaigrali zanimljivu igru. Ne nude oni još janjetinu u izlogu, izvadit će je iz frižidera samo ako ih zavjerenički pitaš ima li štogod. U izlog će ona tik pred blagdanski vikend ne bi li mogla biti i zeru skuplja, baš kao da je za veliki ponedjeljak nešto jeftina. Ali, što je Uskrs bez janjeta!?
Šunka je već mrvu kompleksnija stvar, barem za one koji su naučili na pršut. Tu pomažu trendseterski savjeti. Tu se lako polakomiti i vjerovati da one iz supermarketa ne mogu biti jednako dobre kao one iz domaće radinosti. U novinama sa sjajnim papirom preporuka. Nema veze što tih šunki što ih hvale ima samo na jednoj tržnici u gradu i to onoj koja je miljama daleko. Uf, kako će samo trošak za gorivo pojesti svu šunku. Ma, kad šareni magazin kaže da je dobra…. Malo plaši što pred kioskom nema reda. Malo plaši i cijena. Malo povjerenja ulijeva ona naljepnica kojom se lijepi škartoc u kojem je šunkica, jer vrag je u detaljima. U konačnici za znalce je to mogao biti posve pristojan ponedjeljak. Jer ako omane sve, mesa će biti, i suvog i pečenog.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u ponedjeljak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Nikola Grmoja je odrepao komadić pjesme što je izvodi Sandro Bastiančić. Pjesma se zove »Na tvojoj strani«, a reperska dionica by Grmoja među ostalim kaže: »Odlaze vani sestre i braća, daleko od dida unuk i ćaća.« I: »Dom uvijek brani, ima nas na tvoj strani!«. Haug!
Veliki utorak donosi nastavak mudre borbe sa svekolikim uskrsnim pripremama. Nije Uskrs svaki dan, već samo svaku godinu. Za one koji si to mogu priuštiti utorak, Veliki dakako, bio je posve idealan dan da se suoče s realnom platežnom moći one uskrsnice koju su zaslužili samoprijegornim radom. Keš, poklon-bonovi, aplikacije, kodovi, sve su to danas platforme preko kojih se zaposlenicima svake vrste dodjeljuje štogod eura. Platforme su sve modernije, a suma na platformama sve manje moćna. Inflacija jede svoju djecu. Euro ‘vamo, dva tamo, luksuz od kakvog vina za mizernih pet, neko slatko i adio Mare. Jedna ili jadna uskrsnica dotjerat će vas jedva do pola puta ukoliko imate tu nezgodnu naviku da na blagdansku trpezu nanesete baš sve, i zeku i potočić. Smanjiti apetit čini se dobrim savjetom. Ali, k’o to može u doba od Velikog tjedna.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u utorak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Tonino Picula je tako iskazao krajnje nezadovoljstvo zbog Milanovićeve kampanje. Grmoja je konstatirao da ne žicaju oni glasove, već su ih zaslužili. Možemo! ekipa pohvalila se sposobnošću da vuku hrabre poteze. Nu!
Srijeda, hm, srijeda. Opravdano je u Velikom tjednu i predahnuti malo. Ili u srijedu odraditi neke nužne konzultacije. Recimo, nazvati doma staru majku da se usklade jelovnici. Ili pokušati doprijeti do umova i srca ukućana tek da se vidi farbaju li se jaja i u što se farbaju. Taj pokušaj da se suptilno isforsira Uskrs kao tema tamo gdje se suptilno forsira posvemašnji nehaj možda je i najriskantniji dio ove blagdanske operacije. Tu se prolazi ili pada. A tek je srijeda.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u srijedu oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. Mislav Kolakušić, onaj koji bi tjerao pravo i pravdu, u zatvor bi s ilegalnim migrantima. A Fokus i Republika shvatili su da dišu k’o da su jedno tijelo, pa se udružili. Milanović i dalje uvjerava puk da su rupe od metka na vozilu glavnog državnog odvjetnika priče za malu djecu.
Četvrtak je. Do Uskrsa još tri dana. Tko odavno nije zamrznuo štogod računajući na post Velikog petka taj mora na ribarnicu. Onaj tko misli da će ribe biti više u četvrtak i da će biti ona jeftinija taj će biti naivac i u petak. Ljudi su nervozni, ljudi bi da se riba čisti. Prodavači su nervozni, i kad čiste ribu rade to ofrlje. Dok se riba čisti, kupac šeta. Dok šeta, pazi da mu pogled ne odleti put šparoge. Ne pazi na mesnice, pa kupuje komadić za lešo. Jer, nakon Uskrsa dolazi blagdanski ponedjeljak, a to znači dva dana zatvorenih dućana. A gladi ne smije biti.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u četvrtak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne. HDZ je predstavio svoj program, a njen predsjednik vrtio je košarkašku loptu na TikToku. SDP i njemu pridruženi članovi predali su izborne liste. A Možemo! ima pjesmu za izbore. Uratku je ime »Zamisli samo« i uradak mladenački zaneseno govori i ovo: »Čekam ja, čekaš ti u ovoj čekaonici, gdje možeš čekat’ dovijeka ako nemaš svog čovjeka.« I ovo: »Zamisli samo, da smo hrabriji malo.« Zamisli!
Petak Veliki donosi radost od kužinavanja onima koji su u kuću na vrijeme nanijeli sve što im treba. Možda i nije bakalar, ali što fali brujetu. Ako ribe i pofali bit’ će toća za paštu, ili puru. Oni koji znaju više možda umijese i kroštule. Oni koji znaju manje možda se usude konačno okušati s fritulama. Na placu se ide više radoznalosti radi nego potrebe. Možda se dogodi koja suva smokva i travarica. Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u petak oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne, ali dovraga i s tim kad s ekrana ne silazi vijest da je za skromnu uskrsnu košaricu trebalo izdvojiti 117 eura, a za onu optimalnu 396. Ovo su oni dani u godini kad mrziš na ekranu vidjeti sindikalista Severa.
Subota je dan kada se protiv nervoze – jer što drugo nego biti nervozan, ljut i ojađen dan prije velike gozbe u ime najvećeg blagdana – udara stavljanjem kvačica uz namirnice što su na spisku koji se uredno nosalo danima u stražnjem džepu od traperica. Krumpir je tu, rotkvica je tu, meso tu…. Dobro je, makar nervoza nije puno manja. Vjerovati znači biti nervozan k’o pas.
Sve to dakako nije omelo naše izborne igrače da se i u subotu oglase oko stvari za koje smatraju da su bitne, ali evo nama i nedjelje.
Eto Uskrsa. Evo dijela teksta koji se piše krajnje hipotetski, makar je štošta tu lako za pretpostaviti. Na stranu sad trpeza, na stranu janjčić, na stranu rotkvica i kapulica, na stranu tazbina, na stranu rupe u znanju iz vjeronauka. Uskrs je tu, Uskrs će proći kao i svi dosad i Uskrs ćemo brzo zaboraviti ili ćemo ga pamtiti onoliko koliko nam u pameti ostane najdojmljiviji zalogaj, a ne istina da je Uskrs pred nas doveo čovjeka. Izbori su ionako prekrili sve k’o što u pjesmi uradi to ruzmarin i šaš. Jesu li prekrili i ljudskost, neko nježno milosrđe koje nam je velikodušno dano, a mi ga tako bezobzirno zatomili, ako ga i ubili skroz nismo!? I ako je išta te ljudskosti ostalo, hoće li nam biti od pomoći za ta famozna dva, tri tjedna kada će se zbrajati rezultati veći od života!? Na vremena tvrda udarili smo mekom janjetinom. Možda to i nije najluđe što se u ovoj našoj situaciji dalo napraviti. Možda se čudo desi pa čovjeka nađemo onkraj glasačke kutije.