Da bi se voljelo ono što emitira Doma TV, mora vas neka specijalna okolnost natjerati da na jedan malo duži rok ostanete doma umjesto da jutrom idete na posao, ili morate biti vraški vješt organizator vlastita vremena pa da nađete prostora i za koloplet serija na njemačkom jeziku što se u ranu zoru i rano popodne vrte na spomenutom kanalu.

Ako pritom mislite da ste posebni jer gledate serije što počinju s riječi »gorski«, ili ako vas je mrvu sram, ne treba vam ni jedno ni drugo jer niste jedini. Štoviše, pametan neki svijet ima iste male slabosti, poput onog dobrog i svjetski priznatog našeg fizičara koji vikendom voli makar na snimalicu pogledati Einsteinove misterije. I autor ovog teksta cijeni sposobnosti mladog fizičara u otkrivanju teških zločina, ali će prednost, ako ne i sve svoje simpatije, ipak prije dati »Gorskom liječniku«.

Alpski dr. House, a zapravo nadnaravni dr. Martin Gruber, velika je faca. A i kad pomisli čovjek kako je glupo gubiti na dan jedno dva sata na njemačku telenovelu, dogodi se neka scena poslije koje se i opet vrati čvrsto u sedlo.

Elem, Gruberovi imaju farmu krava. Vode je Martinov stariji brat i majka, dok doktor radi na farmi što mora i kad može. U seriji tako scena gdje pokušava kravu natjerati da izađe iz staje. I ne ide ga. I dok se on trudi uvjeriti kravu da izađe, kamera lovi krupni plan najdivnije krave glumice ikad viđene. A kad kravi priđe Martinova ljubav, vješta odvjetnica, pa je pravnim rječnikom natjera na livadu i srce kameno bi proplakalo, od sreće i radosti dakako.

E pa, mila glava po svemu uzorne krave legla je k’o blagotvoran kec na desetku dana koji će ostati zapisan negdje u almanasima svehrvatske politike, ako ništa drugo ono zato što je u njemu sve jasno i ništa jasno nije. Afera se zove »Mreža« i zbog nje je premijer Plenković smijenio još jednog ministra za svog mandata. Kao u kakvoj grčkoj tragediji, ili šekspirijanskom dramoletu, ministra je došao glave onaj kog je smatrao najbližim. Savjetniku koji očito ima licencu za sve ime je Jurica Lovrinčević.

Onako posve pojednostavljeno i sudeći po transkriptima i snimkama što ih je prije svega i prije svih objavio tjednik Nacional, Lovrinčević je naokolo zvao medijske kuće pa im diktirao da promoviraju njegove pulene ili njegove priče za pristojan novac. Nevolja je »samo« ta što objavljeno sugerira em da je novac naš, em da se novac dijelio po staroj i omiljenoj praksi na ovim prostorima, a to hoće reći pola Šarcu a pola Marku. Marko junak je dakako Lovrinčević.

Svim se sada bavi USKOK, a ovo što se do sada zna priča je koja vodi takvim bespućima i stazama aktualne nam politike i gospodarstva kojima nikada gazili nismo, ili smo barem mislili da nismo. Nakon što je napekao kokice čim je afera pukla te se udobno smjestio pred televizor, narod će uzeti što kome paše.

Neki će putem velikih igrača i njihove bespoštedne bitke za sektor energetike.

Drugi će se vratiti sve do Peveca koji postade Pevex da bi se stari prijatelji koji ga uzeše putem razišli.

Treći će tražiti rupe u logici priče, a nije da ih nema, recimo pitajući se koji bi to savjetnik smislio PR taktiku za bildanje svoga poslodavca i prijatelja taman takvu da priča i tog poslodavca kompromitira? Ili će se pitati što to bi novinaru Mreže Vlahoviću da sve snimi i onda sve pusti van, ali ne u mediju s kojim surađuje? Bit će garant i onih koji će se hvatati na rečenice ministra na odlasku koji eto ne vjeruje da bi mu se savjetnik bavio sitnim poslovima, makar ni par desetaka tisuća eura nije sitnica, a kamo li će biti par stotina tisuća.

Teško je i ne sjetiti se kako su se samo malo voljeli Filipović i dojučerašnji šef HEP-a Frane Barbarić, pa ne pomisliti da se tu dogodilo žrtvovanje figura k’o u šahovskoj partiji. Pa ako je morao otići Barbarić, i ako je morao otići i zato jer mu je Filipović sapunao dasku, red je da ode i Filipović pa da ravnoteža na ploči bude ponovo uspostavljena. A dalo bi se mrvu ući u motive Mosta ili barem da se vidi kako su to zaslužili da se prvi s izvora informacija napajaju.

Rukavaca je uglavnom milijun i vješt neki scenarist lako bi ih mogao ukomponirati u kakav dobar politički triler, samo da u nas akcijskih junaka ima. Takvih junaka mi nemamo, ali svih drugih likova imamo. Ma, kako se u nas svijet politike još uvijek sramežljivo nešto filmuje, aktivni pripadnici političke nam kaste uperili su oštricu svoje kritike put premijera i njegove stranke. I jest malo čudno da se i opet išlo u šprancu izvlačenja novca na ovakav način kad je taj način u nekoliko navrata i provaljen i osuđen.

Ali u pravu je, formalno pravno, i premijer kad kaže da tu nema HDZ-ovca, jer Lovrinčević to i nije. Štoviše, ovaj put je premijer reagirao nikad brže, nikad promptnije, nikad odlučnije, pa ministra kojeg je do jučer tako zdušno branio smijenio brže nego li kapku treba za treptaj. Nije doba za repove vući. Nije vrijeme za slabe karike. Izbori mogu biti praktički sutra, možda uopće ne bi bilo loše da su sutra, pa ih valja dočekati s pravovjernim suradnicima.

S druge pak strane za svoga je mandata premijer promijenio ravno 30 ministara. Impozantna brojka, ali kako netko duhovito primijeti, dok cijela oporba nije u stanju smijeniti njih 15, on ih je ‘ladno smijenio 30. Sva, eto, ovisi od toga iz kojeg se kuta gleda. Stave li se sve te silne promjene u nogometni kontekst, a to jest polje znanosti o kojem Hrvat zna najviše, ne može se reći da premijer nije pokušavao igrati s različitim varijantama i da je tražio pravu igru dok je mijenjao igrače što voljom, što silom prilika.

Od postave 4-3-3 odustao je kad se riješio Mostove napadačke trojke. Onda je eksperimentirao s 4-2-3-1 s HNS-ovim Štromarom kao isturenim, da bi zatim zaigrao na klasičniju varijantu 4-4-2 pojačavši obranu s manjinama. Ni jačanje sredine terena s nestranačkim ministrima 3-5-2 nije dobro prošlo.

Pokušao je on i Ćirinu galvanizaciju. Zatim i spiralnu impostaciju.

Ništa. Ili jedva išta, jer uvijek se nađe neki nestaško koji zarana zbog gruboga starta dobije crveni karton i odmah se nađe na udaru DORH-a ili upozoravajući žuti u medijima, ali taj, umjesto poniznosti, nervozno krene u obračun s protivnicima pa mu uleti i drugi žuti i ostavi momčad na cjedilu. I zato je premijer ovaj put bio neuobičajeno odlučan. I zato mu je kao melem na ranu leglo to što je morao otputovati u Bruxelles na skup europskih lidera. Jer, koliko god ta birokracija bila ajme, tamo se ipak neke stvari znaju. Zna se kad se igra bunker, a kad plete sitan vez s Ursulom i Charlesom, a padne katkad i pokoji kontranapad. Na domaćim bunjištima sve je drugačije, što potvrđuje i nestvarno nejasna afera »Mreža«. A to zašto se uvjeti za igru na domaćem terenu ne mogu učiniti boljima, ostaje još jedna tema, ako već nije u pitanju vječni klasik od teme. Ili se može, ne daj bože, ali iz nekog razloga ne želi.

Mreža afere »Mreža« petljat će se, nema sumnje, danima i dalje, makar onog nazovi običnog birača vjerojatno neće taknuti ni malo. Njemu je odavno jasno da je magarac bio tko se nije umrežio. Priznati, međutim, valja da jest zanimljivo do sada neviđeno međusobno vađenje džigerice na onoj tzv. desnoj strani političkog nam spektra. Ti se ne bi ujedinili da im život o tome ovisi, ali su se evo zato zakrvili posve. Lako, međutim, za šaketanje bez rukavica.

Imamo mi vazda bizarnijih trenutaka da nam daju misliti. Elem, dok na programu Doma TV kravu pravničkim jezikom mole da napusti staju, u Baškim Oštarijama bivši načelnik uhićen je zbog pokušaja trovanja krava. To što je šef HDZ-a Karlobag ovdje valja navesti samo da se ilustrira koliko je plitak i prazan kadrovski bazen iz kojeg premijeri kadrove vadi. Nije tu bitna stranka, već to što ima među nama svijeta spremnog krave trovati. Na HRT-u u Dnevniku kažu da je pokušaj motiviran politikom, jer kad nestane utjecaja, nestane i pameti.

U Gruberovih krave su glavne glumice, a politika se u seriji javi samo kad je kakva fešta poput paljenja ivanjskih kresova. U nas se krave pokušava trovati zbog politike. U finišu 2023. godine to je sve što treba znati.