Fleksitarijanska filozofija bazira se na obogaćivanju jelovnika novim namirnicima, a ne isključivanju bilo koje, a to može biti korisno za zdravlje. Poseban je naglasak na namirnicama biljnog porijekla, što uključuje osim povrća i voća, s jedne strane mahunarske – leću, grah, grašak te s druge strane orašaste plodove poput oraha, lješnjaka, pistacije, indijskih oraščića te sjemenki poput lana i suncokreta. Primjećujete kako su sve ove namirnice bogat izvor proteina? 

Na kojim načelima se temelji meni?

Orašasti plodovi i sjemenke poput lana, pinjola, sezama i suncokreta obogaćeni su polunezasićenim masnoćama koje pomažu u održavanju zdrave razine kolesterola i osiguravaju esencijalne masne kiseline. Voće koje je okosnica ove prehrane su jabuke, naranče, šumski plodovi, grožđe i trešnje, dok od začina najčešće koriste bosiljak, origano, metvicu, timijan, kumin, kurkumu i đumbir. Stručnjaci ističu kako je ovakav način prehrane u kombinaciji s tjelesnom aktivnošću odlična prevencija u sprečavanju karcinoma – posebno karcinoma prostate i dojke.

Umjesto životinjskih proteina, radije biraju proteine iz biljaka. No, njihova prehrana nije poput vegetarijanske i po tome se razlikuju, budući da s vremena na vrijeme ipak jedu meso i životinjske proizvode. Biraju prirodne, neprerađene oblike hrane, a izbjegavaju šećere i slatkiše. Rijetko piju sokove već gotovo isključivo običnu ili mineralnu vodu, čajeve i kavu bez zaslađivača. 

U njihovom tanjuru rijetko će se naći slanina,kobasice, šunka ili paštete jer je tu riječ o prerađenom mesu za što su istraživanja pokazala kako povećava rizik od karcinoma. No, ove mesne delicije ipak nisu zabranjene u fleksitarijanstvu. Baš kao što i sama riječ kaže, riječ je fleksibilnoj prehrani. Ipak, češće biraju puretinu i piletinu u neprerađenom obliku, lešo skuhane ili pečene na pergament papiru bez masnoća i previše začina.

Kada biraju namirnice životinjskog porijekla, naglasak je na humanom ugoju. Odnosno, ribe moraju biti ulovljene u dibvljini, perad i jaja moraju biti ekološka, uzgojena na slobodnom rasadu ili na pašnjacima, mliječni proizvodi Mliječni proizvodi od životinja koje se hrane travom ili na pašnjacima.

Fleksitarijanci jedu pet obroka dnevno od kojih je svaki obogaćen povrćem ili voćem te integralnim žitaricama. 

Mjere opreza

Dobra je ideja uključiti alternativne izvore željeza koji mogu nedostajati zbog malog unosa crvenog mesa. Zato je nužno konzumiranje tamnozelenog lisnatog povrća poput špinata, kupusa, kelja i brokule. Kako vitamin C povećava apsorpciju željeza, preporučuje se mala čaša voćnog soka ili dodataka salati poput slatke paprike i rajčice uz obroke.

Fleksitarijanci bi trebali voditi računa da dobivaju dovoljno omega-3 masnih kiselina, koje se obično nalaze u masnoj ribi. Izvori biljnog oblika omega-3, alfa-linolenske kiseline uključuju orahe, chia sjemenke i lan.

Benefiti za zdravlje

Osim već spomenutih benfita u vidu prevencije od karcinoma, fleksitarijanska prehrana je idealna za zdravlje kardiovaskularnog sustava. 

Studija koja je pratila 45.000 odraslih osoba, otkrila je da vegetarijanci imaju 32% niži rizik od srčanih bolesti. To je vjerojatno zbog činjenice da je njihova prehrana često bogata vlaknima i antioksidansima koji mogu smanjiti krvni tlak i povećati dobar kolesterol. Stoga je cilj fleksitarijanske prehrane postići slične rezultate.

Benefiti za okoliš

Osim za zdravlje ljudi, fleksitarijanska prehrana ima brojne benefite i za okoliš. Smanjenje potrošnje mesa može pomoći očuvanju prirodnih resursa smanjenjem emisija stakleničkih plinova, kao i iskorištavajem zemlje i vode. Pregledom istraživanja održivosti biljne prehrane utvrđeno je da prelazak sa prosječne zapadnjačke prehrane na fleksitarijansku prehranu, gdje meso djelomično zamjenjuje biljnom hranom, može smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 7 posto. Jedenje više biljne hrane također će potaknuti potražnju da se više površina posveti uzgoju voća i povrća za ljude, a ne hrani za stoku. Uzgoj biljaka zahtjevamanje resursa nego uzgoj životinja za jelo. Uzgoj biljnih bjelančevina koristi 11 puta manje energije od proizvodnje životinjskih bjelančevina.