Ključna poruka koju je premijer Andrej Plenković želio poslati jučer nakon objave vijesti o tome da ministar financija Zdravko Marić odlazi iz Vlade, jest ona o tome da cijeli sustav i politika Ministarstva financija ostaju stabilni i sigurni i nakon njegova odlaska. Ekonomiju uvijek čini onaj psihološki efekt, a strah je veliki motivator, stoga je Plenkoviću glavno bilo poslati poruku o tome da ekonomska politika Vlade ostaje ista, a samim time i povjerenje u nju.

Postoji, dakle, svijest o tome da je stručnost i racionalnost ministra Marića bila zapravo glavni faktor povjerenja javnosti i građana u Plenkovićevu Vladu, i da je sada za zadržavanje rejtinga Vlade i premijera najvažnije dokazati da se i bez Marića može jednako sigurno broditi, čak i u vremenima još teže krize koja nas čeka najesen. To će dakle vrlo uskoro biti test liderstva premijera Plenkovića koji sada u Vladi ima niz sve mlađih i politički neiskusnijih ljudi nego dosad, kad su ondje bili i Marić i Tomislav Ćorić, i niz drugih koji su odlazili, a imali su znatno više političkih utakmica u nogama od ovog novog tima.

Zato se premijer jučer oslonio na pristup kojem i inače pribjegava kad treba držati vrući krumpir u rukama, a to je šarmiranje novinara i javnosti tvrdnjama o tome da je sve u redu, sve po starom i sve sigurno. Sve dok je njegovog vodstva. U tom smislu rado se u nekoliko navrata podsjetio epizode kad je baš zbog Marića “bacio tri ministra Mosta kroz prozor”, kako je i sam rekao, jer je upravo to dosad njegova najodlučnija epizoda nakon koje više nitko nije pitao ima li Plenković herca za vođenje Vlade. Sad mu je drugi trenutak da to dokaže, jer slijedi velika i teška energetsko-ekonomska kriza najesen, a čini se da će i u tome ključno biti da i s novim ministrom Markom Primorcem zadrži upravo Marićev smjer politike.

Svojim nastupom Plenković je uspio uvjeriti da iza svega ne stoji nikakav ozbiljniji osobni sukob nego naprosto volja Zdravka Marića da se posveti drugom, vjerojatno daleko unosnijem nastavku svoje karijere.

No, dok je ovaj trenutak Marićeva odlaska za Plenkovića vjerojatno među težima zbog krize koja očito slijedi i eskalirat će, čini se da je ovo bio trenutak koji je za samog Zdravka Marića bio najbolji da ode. Europski parlament izglasao je odluku o uvođenju eura u Hrvatsku samo dan ranije nego je iscurila vijest o njegovom odlasku, i time je on doista “dovršio svoju dionicu”, kako glasi parafraza stare poznate izjave Ive Sanadera.

Iako je Marićev odlazak sigurno drugi najveći odlazak u novijoj povijesti hrvatskih vlada nakon Sanadera, on je zapravo na racionalnoj razini dosta logičan – dakle, dionica oko eura je odrađena, Marić je svojom politikom kumovao i bitnom rastu kreditnog rejtinga Hrvatske čiji je status također zadnjih dana izmjenjen naviše, tu je i opća stabilizacija javnih financija i fiskalna politika kojom se pokušava odgovoriti na izazove krize prema raznim segmentima društva.

Pa čak i ako su postojale razlike, jer je premijer kao šef HDZ-a sklon dijeliti novce brojnim skupinama, dok je Marić svjestan da novaca nema toliko koliko Plenković može potrošiti, činjenica je ipak da se proračun uz povećanu potrošnju zbog rasta cijena putem PDV-a puni bolje nego ikad. Stoga zasad neke realne opasnosti za proračun nema, pa je i to razlog da Marić može mirne duše otići u neke nove, privatne vode. Za očekivati je sada njegov angažman u jednoj od najvećih i bogatijih hrvatskih tvrtki, i to na glavnoj poziciji, samo kroz nešto duži period vremena jer su mu neki takvi aranžmani odmah sad nespojivi s ulogom ministra na kojoj je do jučer bio. Tek nakon šest mjeseci znat ćemo konačni odgovor na pitanje kuda Marić zapravo ide, a premijerov zadatak u međuvremenu je da i u praksi dokaže da je Vlada jednako stabilna i s Marićem i bez njega.

Britanskog premijera Borisa Johnsona, kojem se ministri također izmjenjuju kao na traci, a on jedini uporno opstaje, novinari nazivaju “teflon premijerom”, jer s njega afere samo skliznu. Sada ćemo vidjeti je li i Plenković teflon-premijer. S tom razlikom što je Johnson premijer tri i pol godine, a Plenković je to već punih šest godina.