Tema Turudić postala je razdjelnica u Hrvatskoj, opet smo se podijelili, nema onoga tko o tome nema stav. Ili si za, ili si protiv. Predsjednik Zoran Milanović nikad neće prestati inzistirati, za njega je stav vladajućih oko suca Ivana Turudića sluđivanje – gaslighting. To je ono kad te netko naočigled pravi ludim, ako je bijelo, a kaže da je crno, ako pada kiša, a kaže da je sunce. Ali možda Hrvatskoj zapravo treba prosvjetljavanje – enlightenment.

Očito je, naime, da je godina 2015. ostala prilično u mraku, da ne kažemo zamračena. Što se tada događalo, kad je Zdravko Mamić prvi put završio u istražnom zatvoru, a netom po izlasku iz zatvora vozikao se sa sucem Turudićem i govorio mu o svom slučaju, tražeći njegovu pomoć, što je ovaj i priznao? Možda se Turudić čak pokušao i riješiti Mamića i tog tereta koji mu je ovaj stavljao na leđa tražeći intervenciju od njega, šefa Županijskog suda, pa je odjednom slučaj preseljen na sud u Osijeku. Oni koji revno prate nogomet sigurno znaju daljnji tijek tog slučaja, koji još uvijek nije završen i hrvatska država traži izručenje Mamića natrag iz BiH. Bilo je tu raznih epizoda, poput one Modrićeve »ne sjećam se, zaboravio sam« i raznih drugih, ali u ovoj zamračenoj priči kojoj itekako nedostaje finalno rasvjetljavanje, čini se, nitko nije čist.

Jer vladajući možda sada potpuno nepotrebno inzistiraju na Turudiću, nanoseći političku štetu samima sebi, ali čini se da je korijen priče baš u toj 2015. godini. Pritom premijer Andrej Plenković kad govori o tome, govori šifrirano, pa samo u naznakama daje asocijacije kad govori o tome da je tadašnja Milanovićeva vlast ta koja je ustvari štitila Zdravka Mamića, a na njegovo prijateljstvo s Turudićem gleda samo kao na kolateralnu, usputnu temu. Plenković je jučer prvi put otvorenije naznačio na što misli kad proziva Milanovića za 2015. godinu, prvi put je osim tadašnjeg šefa MUP-a Ranka Ostojića, šefa tadašnje SOA-e Dragana Lozančića, spomenuo i šefa policije u tom trenutku Vladu Dominića za kojeg je ustvrdio da je bio istinski Mamićev prijatelj i da je upravo on taj koji je zapravo štitio Mamića, a time posredno i Turudića u tom trenutku.

Daljnji razvoj situacije mogao bi ići u prilog toj tezi jer je Dominić nakon završetka Milanovićeva mandata 2017. godine tražio dobrovoljno umirovljenje, da bi potom postao ni manje ni više nego šef sigurnosti Hrvatskog nogometnog saveza. Koliko bismo naivni mogli biti da mislimo da se to moglo dogoditi bez Mamićeva amena?! Pa bez obzira gdje Mamić u tom trenutku bio, a tada su se već naveliko vodili sporovi protiv njega, sigurno je da bez njegova miga Dominić ne bi mogao doći na to mjesto.

U tom svjetlu, bilo bi zanimljivo malo iskopati dokumentaciju pa vidjeti je li Vlado Dominić, i koliko puta, i sam upao u mjere istrage protiv Zdravka Mamića. Ako su bili prijatelji, koliko puta ih je Uskok slučajno dohvatio u toj istrazi. To je jedno od pitanja na koje bi bilo zanimljivo čuti odgovor onih ljudi koji su 2015. držali vlast i pravosuđe u svojim rukama.

Još je jednu naznaku Plenković jučer dao, upitavši se tko je tada, 2015. godine, bio na čelu Uskoka. Ta osoba je dakle bila izravno involvirana u slučaj Mamić kao šef te istrage, po prirodi posla. A to je baš ista osoba koja danas vodi Europski ured tužitelja u Hrvatskoj, Tamara Laptoš. Je li današnja šefica EPPO-a tada znala tko se pojavljuje uz Mamića u mjerama, i jesu li ti podaci negdje pospremljeni u ladicu, ili su sva saznanja iskorištena u samoj istrazi i kasnije optužnici. Možda to nikad nećemo saznati, ali ostaje pitanje je li Uskok tada trebao obavijestiti državni vrh o tome da je netko, bilo tko, iz pravosudnog i policijskog sustava tada viđen uz Mamića, pa bio to Turudić, Dominić ili bilo tko drugi. Dakle, je li tadašnji premijer Milanović imao te informacije i je li tada, kao što danas tvrdi Plenković, trebao reagirati.

Najapsurdnije je da su neki u Milanovićevoj vladi tada htjeli »isušiti močvaru« u HNS-u vezanu uz Mamića, ali na kraju su baš oni bili smijenjeni.

Čini se kao da se klupko tek treba odmotati, a možda je predizborna kampanja ove superizborne 2024. itekako dobar trenutak da sve što treba ispliva van.

Pa da svi zajedno budemo prosvjetljeni, kad smo sad već sluđeni i gaslightani.