Pravosuđe je više nego ikad top tema ovih izbora. Ne samo slučaj Turudić, nego i sukob nadležnosti između EPPO-a i domaćeg DORH-a – ultimativne su teme ove pretkampanje.

To je naravno loše, jer bi pravosuđe trebalo biti potpuno neovisno i kao zasebna grana vlasti izvan ovih političkih sukoba. Ali to je i dobro, jer će biračima pomoći da precizno razluče koga vide kao borca za zakonitost i procedure, a koga ne.

U sve se naravno miješa i predsjednik Republike, koji određuje i datum izbora, i koji neće do kraja svoje kampanje za Pantovčak, dakle do Božića i redovnih predsjedničkih izbora, vjerojatno odustati od teme Turudić.

Sve drugo bit će tek podvarijanta te točke.

Nije dobro da se on tako izravno uključuje u dnevnopolitičke teme. Ali da ove godine nisu i predsjednički izbori, vjerojatno i ne bi. Ovako i pomaže oporbi, i jača sebe u izbornoj godini, što je za njega win-win. Osim ako ne izgubi.

S druge strane, nije ni premijer Andrej Plenković sasvim nevin. I on rado »čačka mečku« sad pred izbore, tražeći od EPPO-a da prepusti dio slučaja Geodezija hrvatskim istražnim organima, odnosno Uskoku.

Možda će si time naštetiti, kao i s inzistiranjem na Turudiću uostalom, ali zadnjim činom, traženjem od EPPO-a da istragu »preda« DORH-u i Uskoku, namjerno radi presedan kako bi naglasio i dokazao svoju tezu da je EPPO sa svojim kadrovima izravno uključen u hrvatsku političku borbu, zajedno s dijelom medija i ljudi u DORH-u koji su preostali iz Milanovićeve ere, kao što su Mladen Bajić ili Dinko Cvitan, ili šefica EPPO-a u Hrvatskoj Tamara Laptoš uostalom.

Baš je ona ta osoba na kojoj se lome koplja, Plenković upravo nju ima na piku jer 2015. godine, kad se Turudić vozio u autu s Mamićem koji je izašao iz Remetinca tog trena, nije kao tadašnja šefica Uskoka odradila dodatne provjere suca Turudića, ili je mogla imati saznanja iz SOA-e o tom susretu a nije reagirala.

Barem tako misli Plenković, kojeg Milanović proziva zbog Turudića, ne želeći dati potvrdu za trajni izbor Daniela Markića za novi mandat u SOA-i.

S druge strane, s obzirom na to da se slučaj Geodezija tiče još jedne Plenkovićeve ministrice, Nine Obuljen Koržinek, jasno je da postoji opasnost da EPPO zatraži i istragu nad njom, što bi Plenkoviću u izborno vrijeme bilo nešto najgore što se može dogoditi.

Zato je ulog toliko velik. A da i on sam strahuje kako će završiti ova afera, dokazuje činjenica da Obuljen Koržinek, unatoč svoj ovoj njegovoj zaštiti koju joj pruža u javnosti, ipak nije nositeljica nijedne liste HDZ-a na ovim izborima, a pitanje je i hoće li biti na listi (da bi ponovo bila ministrica i ne mora biti).

Ona je, umjesto toga, odabrana da piše program HDZ-a, što je velika čast, ali i mjesto koje će lako biti popunjeno ako se dogodi bilo kakva istraga EPPO-a o njoj.

Ako bi se otvorila istraga protiv nje, izborni proces za HDZ ne bi bio narušen, a da je na listi, to bi bio velik problem ukoliko bi liste već bile predane. Zato je Obuljen Koržinek trenutno točno tamo gdje treba biti u unutarstranačkim križaljkama HDZ-a.

Dakle, sve je povezano – i EPPO, i Kovesi, i Laptoš, i Turudić, i Milanović, i Obuljen Koržinek. Svi zajedno čine jedno klupko, sve su to spojene posude, ali na kraju dana, ništa neće ovisiti o njima.

Sve će ovisiti o biračima i njihovoj volji na dan izbora koji se približava nakon što danas bude raspušten Sabor.

Ova situacija, u kojoj je pravosuđe postalo biti ili ne biti, važno je za vladajući HDZ jer se na tome mogu poskliznuti i pasti. No, važno je i za SDP jer u ovoj priči gdje je sve crno-bijelo, polarizacija ide na korist upravo SDP-u kao ipak najvećoj stranci oporbe.

Ovom polarizacijom oni su gurnuti na vagu s HDZ-om, dok su svi drugi, realno, junior partneri. To je možda loše za razvoj demokracije u Hrvatskoj jer su nam potrebne i druge manje stranke, ali je također i očekivano.

Pred svake izbore je tako i to na neki način i drži SDP na životu.

U svakom slučaju, izbore ćemo iščekivati s nestrpljenjem. A još više i razvoj situacije s istragom oko Geodezije. Jahte i kuće koje su si ti ljudi kupili, tako su sočna priča, a sada su u drugom planu. Jer sada je biti ili ne biti za politiku.