Plaća predavača na fakultetu bit će oko 700 eura veća nego dosad, medicinske sestre oko 400 eura, svakog nastavnika najmanje 490 eura, a netko tko se kao pripravnik s VSS-om prvi put u životu zaposli u bilo kojoj javnoj službi, neovisno o struci i profesiji o kojoj se radi, imat će plaću od najmanje 1.266 eura. Pritom se to sve zajedno odnosi na 244.000 ljudi u državi, a za očekivati je da će nakon javnih i državnih službi isti proces sindikalnih pregovora i povećanja plaća biti pokrenut i u drugim dijelovima javnog sustava u širem smislu riječi, dakle i javnim poduzećima koja također zapošljavaju ogroman broj ljudi.
U tom slučaju bit će obuhvaćeno vjerojatno više od tristo tisuća ljudi, dakle gotovo jedna desetina stanovnika. Nije lako precizno izračunati koliko je to od ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, jer u tu statistiku danas ulaze i strani radnici, a mnogi radno sposobni hrvatski građani uopće ne rade, pa je teško doći do točne brojke, no računica zdravog razuma govori kako je to vjerojatno najmanje jedna trećina svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Ipak, iz oporbe poručuju »ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose«. SDP-ova Mirela Ahmetović primjenjuje tu uzrečicu na Plenkovića, Mišel Jakšić kaže kako je sve to zakašnjelo, a Sandra Benčić iz Možemo! govori kako je prijedlog sklepan zbrda-zdola. Kažu, sve to Plenković radi da bi spriječio prosvjede. I dio »lijevih« sindikata i dalje je protiv prijedloga o koeficijentima, pa i dalje najavljuju prosvjede i štrajkove.
No, je li povećanje plaća za 500 eura potrebno?
Naravno da je potrebno, svakome, pa i javnim i državnim službenicima. Prosječna plaća za srednju stručnu spremu u javnoj upravi povećava se za – 47 posto. Na trenutke stoga izgleda potpuno nestvarno ono što opozicijski čelnici govore kad najavljuju nove prosvjede ili štrajkove. No, pogledajmo primjer riječkog gradonačelnika Marka Filipovića. I on je predložio povećanje svoje plaće, jer je to po zakonu preduvjet da i zaposleni u gradskim službama dobiju veće plaće, a argumentirajući u raspravi svoj prijedlog, rekao je i kako je nerealno da neki službenici u ministarstvima danas nakon ovih promjena imaju plaće veće nego sami ministri, čak i veću plaću nego premijer, kao što je normalno i da neki službenik u Rijeci ne bi trebao imati veću plaću nego gradonačelnik. I vladajući SDP u Rijeci to je podržao, naravno. U Saboru, SDP je protiv Vladinog prijedloga povećanja plaća i izmjene koeficijenata. S argumentom da je to predizborna propaganda. Zar bi zaposleni u javnim i državnim službama trebali odbiti da im plaća raste 500 eura ili više?!
A možda je tako jer su oporbeni političari i sami na proračunima. Velika većina ih dobiva ili saborsku plaću, koja je uvijek bila solidna, ili pak lokalnu proračunsku plaću, jer u Saboru ima dosta lokalnih načelnika koji onda mogu birati izvor svog dohotka, pa logično uzmu onaj koji je veći. I to je potpuno legitimno.
Ali, znaju li oni kakve su plaće u realnom sektoru? Jesu li na ljevici primjerice progovorili o plaćama onih kojima se primanja uopće nisu usklađivala s inflacijom? Kako odgovoriti na njihove probleme, to nisu rekli. Jučerašnji naslovi na portalima glase: »Saborska oporba žestoko oplela po Vladi i premijeru, najavljuju nove prosvjede zbog koeficijenata.« Odlično, pet iz zalaganja, ali kakvu je novu poreznu politiku oporba predložila u ovoj predizbornoj kampanji da bi i plaće ostalih koji rade ipak rasle. Osim SDP-ovog prijedloga o tome da se poslodavce koji povećavaju plaće svojim radnicima djelomično rastereti poreza na dobit, ništa se drugo u ovoj pretkampanji nije čulo. A i to su neki ekonomski stručnjaci kritizirali jer kažu da je neprovedivo.
Ako smo već u izbornoj kampanji, pa Vlada i HDZ šakom i kapom dijele nešto što nije njihovo, nego »naše«, zašto sad sve ne pršti od prijedloga oporbe o tome kako povećati svaku plaću? Umjesto toga, oni su protiv i ovog prijedloga, koji će doslovce svaki treći radnički budžet povećati za praktički najmanje 400 eura mjesečno. Bez ikakvog cinizma, zašto pobogu?
UVODNIK
Nestvarna politika oporbe
Tihana Tomičić
24. veljača 2024 11:51
Foto Davor Kovačević
Plaća predavača na fakultetu bit će oko 700 eura veća nego dosad, medicinske sestre oko 400 eura, svakog nastavnika najmanje 490 eura, a netko tko se kao pripravnik s VSS-om prvi put u životu zaposli u bilo kojoj javnoj službi, neovisno o struci i profesiji o kojoj se radi, imat će plaću od najmanje 1.266 eura. Pritom se to sve zajedno odnosi na 244.000 ljudi u državi, a za očekivati je da će nakon javnih i državnih službi isti proces sindikalnih pregovora i povećanja plaća biti pokrenut i u drugim dijelovima javnog sustava u širem smislu riječi, dakle i javnim poduzećima koja također zapošljavaju ogroman broj ljudi.
U tom slučaju bit će obuhvaćeno vjerojatno više od tristo tisuća ljudi, dakle gotovo jedna desetina stanovnika. Nije lako precizno izračunati koliko je to od ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, jer u tu statistiku danas ulaze i strani radnici, a mnogi radno sposobni hrvatski građani uopće ne rade, pa je teško doći do točne brojke, no računica zdravog razuma govori kako je to vjerojatno najmanje jedna trećina svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Ipak, iz oporbe poručuju »ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose«. SDP-ova Mirela Ahmetović primjenjuje tu uzrečicu na Plenkovića, Mišel Jakšić kaže kako je sve to zakašnjelo, a Sandra Benčić iz Možemo! govori kako je prijedlog sklepan zbrda-zdola. Kažu, sve to Plenković radi da bi spriječio prosvjede. I dio »lijevih« sindikata i dalje je protiv prijedloga o koeficijentima, pa i dalje najavljuju prosvjede i štrajkove.
No, je li povećanje plaća za 500 eura potrebno?
Naravno da je potrebno, svakome, pa i javnim i državnim službenicima. Prosječna plaća za srednju stručnu spremu u javnoj upravi povećava se za – 47 posto. Na trenutke stoga izgleda potpuno nestvarno ono što opozicijski čelnici govore kad najavljuju nove prosvjede ili štrajkove. No, pogledajmo primjer riječkog gradonačelnika Marka Filipovića. I on je predložio povećanje svoje plaće, jer je to po zakonu preduvjet da i zaposleni u gradskim službama dobiju veće plaće, a argumentirajući u raspravi svoj prijedlog, rekao je i kako je nerealno da neki službenici u ministarstvima danas nakon ovih promjena imaju plaće veće nego sami ministri, čak i veću plaću nego premijer, kao što je normalno i da neki službenik u Rijeci ne bi trebao imati veću plaću nego gradonačelnik. I vladajući SDP u Rijeci to je podržao, naravno. U Saboru, SDP je protiv Vladinog prijedloga povećanja plaća i izmjene koeficijenata. S argumentom da je to predizborna propaganda. Zar bi zaposleni u javnim i državnim službama trebali odbiti da im plaća raste 500 eura ili više?!
A možda je tako jer su oporbeni političari i sami na proračunima. Velika većina ih dobiva ili saborsku plaću, koja je uvijek bila solidna, ili pak lokalnu proračunsku plaću, jer u Saboru ima dosta lokalnih načelnika koji onda mogu birati izvor svog dohotka, pa logično uzmu onaj koji je veći. I to je potpuno legitimno.
Ali, znaju li oni kakve su plaće u realnom sektoru? Jesu li na ljevici primjerice progovorili o plaćama onih kojima se primanja uopće nisu usklađivala s inflacijom? Kako odgovoriti na njihove probleme, to nisu rekli. Jučerašnji naslovi na portalima glase: »Saborska oporba žestoko oplela po Vladi i premijeru, najavljuju nove prosvjede zbog koeficijenata.« Odlično, pet iz zalaganja, ali kakvu je novu poreznu politiku oporba predložila u ovoj predizbornoj kampanji da bi i plaće ostalih koji rade ipak rasle. Osim SDP-ovog prijedloga o tome da se poslodavce koji povećavaju plaće svojim radnicima djelomično rastereti poreza na dobit, ništa se drugo u ovoj pretkampanji nije čulo. A i to su neki ekonomski stručnjaci kritizirali jer kažu da je neprovedivo.
Ako smo već u izbornoj kampanji, pa Vlada i HDZ šakom i kapom dijele nešto što nije njihovo, nego »naše«, zašto sad sve ne pršti od prijedloga oporbe o tome kako povećati svaku plaću? Umjesto toga, oni su protiv i ovog prijedloga, koji će doslovce svaki treći radnički budžet povećati za praktički najmanje 400 eura mjesečno. Bez ikakvog cinizma, zašto pobogu?