Raspoloženje u Europi je vrlo mračno ove 2024. godine
U Europskoj uniji su uvjereni: Donald Trump pobijedit će na izborima u Americi 7. studenoga. Posljedica će biti izlazak SAD-a iz NATO-a, podrška Trumpa Rusiji i Vladimiru Putinu te ostanak Europske unije na vjetrometini protiv dva udružena diktatora.
Zato se u EU-u uoči novih izbora u centar svih politika smješta obrambena i sigurnosna politika. Dok je zadnje dvije godine fokus bio na energetskoj politici, sada se reflektor seli na pitanje obrane. Europska unija formira prvi put u povijesti zajedničku vanjsku i obrambenu politiku, a ekstenzija toga jest ideja o formiranju europskih oružanih snaga. Donedavno, svaka država članica vodila je svoju politiku, a Unija je dosad uvijek u prvom redu bila ekonomska i politička zajednica. Sada očito postaje i vojna zajednica. Napadom Rusije na Ukrajinu bitno su se promijenile globalne okolnosti, svemu se pridružio sada i sukob u Gazi, a odlaskom Trumpa u okrilje Putina, ako pobijedi na američkim izborima, Europa ostaje sama u borbi protiv ruskih aspiracija.
Stoga je dilema jasna – izvjesiti bijelu zastavu pred agresivnom (agresorskom) ruskom vojskom koja je već pred granicama Moldavije i baltičkih zemalja, i pred nedemokratom Putinom koji svoje suparnike baca kroz prozor, sve uz podršku izopačenog Trumpa, ili braniti demokraciju i zapadne vrijednosti. To je tema na kojoj će se lomiti Europa na europskim izborima u lipnju 2024. Pritom politički mainstream koji čine Europska pučka stranka (baza HDZ-a), Socijalisti (baza SDP-a), zeleni i liberali gotovo cijeli ovaj mandat radi zajedno, dok su s druge strane političkog spektra samo ekstremni desni i lijevi političari. Iza Ursule von der Leyen stoje sve mainstream stranke, i stajat će i nakon lipanjskih izbora, to su odavno jasno rekli, samo što to promiče hrvatskoj javnosti fokusiranoj na Turudiće i lex AP-ove.
A prvi put ove dileme europske politike prelile su se sada i na hrvatsku političku scenu. Tema rata u Ukrajini stoga će neminovno obilježiti i parlamentarne izbore. Predsjednik Zoran Milanović zajedno s oporbom i SDP-om protiv je i hipotetskog slanja hrvatskih vojnika u Ukrajinu. Svi smo. Ali to je tema koju je otvorio francuski predsjednik Emmanuel Macron na samitu zapadnih snaga u Parizu. I vjerojatno je nije spomenuo niti uzalud, niti slučajno. U novim okolnostima pakta Putin-Trump koji bi se mogao dogoditi do kraja godine, EU se jasno odlučio na daljnju podršku Ukrajini, upravo zato jer bi odlaskom Amerike iz NATO-a i taj vojni savez de facto propao, pa bi Bruxelles ostao centrom »zapadnih vojnih saveznika«. U toj situaciji EU bi postao novi NATO, a u slučaju daljnjih Putinovih vojnih napada na Moldaviju ili bilo koju drugu državu u Europi, veliki rat postao bi izvjestan.
Nije dakle pitanje trebaju li hrvatski vojnici ići u Ukrajinu u rat. Nego trebaju li ići da obrane svijet u kojem danas žive. A to je svijet demokracije i ljudskih prava.
Predsjednik Milanović smatra da se rat u Ukrajini mora završiti mirovnim pregovorima. Naravno da mora, ali ako mir znači da je tiranin Putin okupirao pola druge samostalne zemlje, Ukrajine, je li to pravedan mir? I koliko ćemo u budućnosti takvih epizoda još gledati? Pitanje je – je li ovo tek početak ruskog agresivnog širenja, jer gdje je garancija da je Ukrajina kraj toga?
Je li slijep onaj koji ne vidi da ljudi u Ukrajini masovno ginu i da sukobi moraju prestati pod svaku cijenu, ili je slijep onaj koji ne vidi da je ovo tek početak kraja svijeta kakvog poznajemo. Odgovora zasad nema.
Naravno, ništa se neće dogoditi preko noći. Niti će Trump nužno pobijediti, niti će Ursula von der Leyen nužno ostati na čelu EU-a. Još je puno inputa da bi se ostvarili ovakvi pesimistični scenariji, ali raspoloženje u Europi je vrlo mračno ove 2024. godine. Jer Putin, Trump, njemački desničari iz AfD-a, talijanski fašisti, lokalni populisti kakve i Hrvatska ima, svi mogući ekstremisti, ravnozemljaši, negatori znanosti i demokracije, paranoici svih vrsta koji će ih podržati u super mega turbo izbornoj godini u cijelom nizu zemalja u svijetu, to je ubojiti koktel za čovječanstvo. A demokratska Europa prva je na udaru.
Politika na trapezu
Tko je tu slijep
Tihana Tomičić
28. veljača 2024 07:51
Foto Reuters
Raspoloženje u Europi je vrlo mračno ove 2024. godine
U Europskoj uniji su uvjereni: Donald Trump pobijedit će na izborima u Americi 7. studenoga. Posljedica će biti izlazak SAD-a iz NATO-a, podrška Trumpa Rusiji i Vladimiru Putinu te ostanak Europske unije na vjetrometini protiv dva udružena diktatora.
Zato se u EU-u uoči novih izbora u centar svih politika smješta obrambena i sigurnosna politika. Dok je zadnje dvije godine fokus bio na energetskoj politici, sada se reflektor seli na pitanje obrane. Europska unija formira prvi put u povijesti zajedničku vanjsku i obrambenu politiku, a ekstenzija toga jest ideja o formiranju europskih oružanih snaga. Donedavno, svaka država članica vodila je svoju politiku, a Unija je dosad uvijek u prvom redu bila ekonomska i politička zajednica. Sada očito postaje i vojna zajednica. Napadom Rusije na Ukrajinu bitno su se promijenile globalne okolnosti, svemu se pridružio sada i sukob u Gazi, a odlaskom Trumpa u okrilje Putina, ako pobijedi na američkim izborima, Europa ostaje sama u borbi protiv ruskih aspiracija.
Stoga je dilema jasna – izvjesiti bijelu zastavu pred agresivnom (agresorskom) ruskom vojskom koja je već pred granicama Moldavije i baltičkih zemalja, i pred nedemokratom Putinom koji svoje suparnike baca kroz prozor, sve uz podršku izopačenog Trumpa, ili braniti demokraciju i zapadne vrijednosti. To je tema na kojoj će se lomiti Europa na europskim izborima u lipnju 2024. Pritom politički mainstream koji čine Europska pučka stranka (baza HDZ-a), Socijalisti (baza SDP-a), zeleni i liberali gotovo cijeli ovaj mandat radi zajedno, dok su s druge strane političkog spektra samo ekstremni desni i lijevi političari. Iza Ursule von der Leyen stoje sve mainstream stranke, i stajat će i nakon lipanjskih izbora, to su odavno jasno rekli, samo što to promiče hrvatskoj javnosti fokusiranoj na Turudiće i lex AP-ove.
A prvi put ove dileme europske politike prelile su se sada i na hrvatsku političku scenu. Tema rata u Ukrajini stoga će neminovno obilježiti i parlamentarne izbore. Predsjednik Zoran Milanović zajedno s oporbom i SDP-om protiv je i hipotetskog slanja hrvatskih vojnika u Ukrajinu. Svi smo. Ali to je tema koju je otvorio francuski predsjednik Emmanuel Macron na samitu zapadnih snaga u Parizu. I vjerojatno je nije spomenuo niti uzalud, niti slučajno. U novim okolnostima pakta Putin-Trump koji bi se mogao dogoditi do kraja godine, EU se jasno odlučio na daljnju podršku Ukrajini, upravo zato jer bi odlaskom Amerike iz NATO-a i taj vojni savez de facto propao, pa bi Bruxelles ostao centrom »zapadnih vojnih saveznika«. U toj situaciji EU bi postao novi NATO, a u slučaju daljnjih Putinovih vojnih napada na Moldaviju ili bilo koju drugu državu u Europi, veliki rat postao bi izvjestan.
Nije dakle pitanje trebaju li hrvatski vojnici ići u Ukrajinu u rat. Nego trebaju li ići da obrane svijet u kojem danas žive. A to je svijet demokracije i ljudskih prava.
Predsjednik Milanović smatra da se rat u Ukrajini mora završiti mirovnim pregovorima. Naravno da mora, ali ako mir znači da je tiranin Putin okupirao pola druge samostalne zemlje, Ukrajine, je li to pravedan mir? I koliko ćemo u budućnosti takvih epizoda još gledati? Pitanje je – je li ovo tek početak ruskog agresivnog širenja, jer gdje je garancija da je Ukrajina kraj toga?
Je li slijep onaj koji ne vidi da ljudi u Ukrajini masovno ginu i da sukobi moraju prestati pod svaku cijenu, ili je slijep onaj koji ne vidi da je ovo tek početak kraja svijeta kakvog poznajemo. Odgovora zasad nema.
Naravno, ništa se neće dogoditi preko noći. Niti će Trump nužno pobijediti, niti će Ursula von der Leyen nužno ostati na čelu EU-a. Još je puno inputa da bi se ostvarili ovakvi pesimistični scenariji, ali raspoloženje u Europi je vrlo mračno ove 2024. godine. Jer Putin, Trump, njemački desničari iz AfD-a, talijanski fašisti, lokalni populisti kakve i Hrvatska ima, svi mogući ekstremisti, ravnozemljaši, negatori znanosti i demokracije, paranoici svih vrsta koji će ih podržati u super mega turbo izbornoj godini u cijelom nizu zemalja u svijetu, to je ubojiti koktel za čovječanstvo. A demokratska Europa prva je na udaru.