Kad je prošlog petka predsjednik Zoran Milanović iz neba pa u rebra krenuo u svoju kandidaturu za premijera uz podršku SDP-a, svi smo pali, kako bi on to zacijelo lijepo rekao – na guzicu. Onesvijestili smo se, patosirali, a kad smo se pribrali od prvog šoka, neovisno o tome što mislimo o upozorenju Ustavnog suda, nismo mogli da se ne zapitamo – što će se u Hrvatskoj promijeniti kad Milanović doista postane premijer i kad se riješimo zločestog korumpiranog HDZ-a.

E tu smo u problemu. Nemamo pojma.

Glavnu njegovu poruku smo shvatili – želi srušiti korumpirani gangsterski HDZ i očistiti Hrvatsku. Pohitat će ih va more, tako je rekao. U redu, to smo shvatili, jer ponovio je to jedno dvjesto puta u par dana. Želi u tom cilju oformiti i vladu nacionalnog spasa, po uzoru na Treću francusku republiku, prvu parlamentarnu republiku u modernoj povijesti. Konotacija je dakle pozitivna i posve legitimna, bez obzira na to što predsjednik u sve to kreće erozijom Ustava i zakona. Zaziva istinsku demokraciju, jer kaže da je HDZ okupirao institucije, a on će ih osloboditi. Njegovi ideali su visoki, njegovo je čelo čisto. Čista poetika, zaogrnuta u revolucionarni plašt.

No, još uvijek nemamo odgovor na dva ključna pitanja – s kim Milanović to namjerava provesti, tko su njegovi partneri, i drugo, koju će politiku provoditi s partnerima koje će si u međuvremenu naći?

S ljevice su više manje svi pobjegli – IDS, PGS, Radnička fronta, sve antifašisti, oni su već dali petama vjetra ili ih je SDP već potjerao. Možemo!, ako je pametan, držat će svoj smjer, sad izgleda dalekovidno da su se otpočetka držali podalje od SDP-a i gradili sebe. U redu, tu su Beljak i Čačić, to više kao prateća cirkuska trupa, a ima i nešto drugih pojedinačnih podupiratelja. No, Milanović otvoreno u svoj savez nacionalnog spasa poziva Domovinski pokret i Most. S mostovcima si je već dugo frend, to se zna, ali evo nije mu mrzak ni Ivan Penava. S jednima i drugima slaže se da borbu protiv ilegalnih migracija treba pooštriti, podsjeća populističkim jezikom na svetost hrvatskih granica, a prava rasprava oko rata u Ukrajini još nije ni otvorena u ovoj antikampanji u koju se na ho-ruk krenulo. Plenković ga ponešto provocira da je rusofil cijelo ovo vrijeme, ali pravi rat oko ove teme tek se može očekivati u narednim danima. Anti ili pro putinovska politika postat će glavna tema izbora, nema sumnje, a tu su Milanovićevi stavovi opet dosta podudarni ovima s krajnje desnice.

Postavlja se pitanje znaju li birači SDP-a da bi u ovoj kombinaciji umjesto prirodnih partnera s ljevice mogli dobiti neprirodne partnere s desnice?

I drugo, kad je riječ o programima, opet ne znamo na čemu smo. Kad je vodio vladu, Milanović je bio protiv poreza na nekretnine i protiv poreza na ekstraprofite. Odigao je pozitivnu ulogu u srazu s bankama oko švicaraca, ali koje su njegove ljevičarske programske postavke u ovom trenutku, ne znamo. Nismo došli do programa, do fiskalne politike, do decentralizacije i ostalih »banalnih« tema. Znamo samo tko je čija politička priležnica ili tko je kome kum ili brat.

Pritom ga u SDP-u bezuvjetno podržavaju. Iako su imali stranačke odluke o tome da je kandidat za premijera Peđa Grbin, to je derogirano samom činjenicom da je Milanović ušetao na sjednicu Glavnog odbora SDP-a kao osloboditelj. Grbinu nije preostalo drugo nego da se makne. Nitko ni a, ni b. Vožd je stigao, to se ne propituje. Sad postoji i šansa da se kandidira i na izborima za Europarlament, pa će i to proći nekakvim automatizmom. Stranačka tijela i stranačko odlučivanje potpuno je pogaženo zadnjih dana u SDP-u, ta stranka više nema nikakav unutarnji demokratski supstrat, sve je to poništeno zbog volje jednog čovjeka da bude premijer. Jer mu nije dovoljno što je već predsjednik.

Naravno, odlučit će birači. Ali politička scena se preokrenula naglavačke – Milanović je vjerojatno desni populist čiji su istinski partneri DP i Most, a on očekuje da pritom njegovi tradicionalni lijevi birači isto ostanu uz njega. Ako u tome uspije, svaka čast. No, tko će činiti tu vladu i koju će politiku ona provoditi – nemamo pojma.