Prošlo je već punih osam mjeseci otkako u Saboru nema Ivana Pernara. On je već davna prošlost sa svojim ispadima koji su nerijetko završavali fizičkim iznošenjem iz sabornice. S obzirom na to da se to znalo događati i kasno navečer, u noćnoj smjeni, saborski čuvari morali su dobivati i ekstra naknade za svoj naporan noćni fizički rad. Teško da Pernar danas ikomu nedostaje, no s njim i bez njega, Hrvatski sabor ostaje institucija kojoj građani najmanje vjeruju.

Prema istraživanju Crodemoskopa građani daju čvrstu trojku za Pantovčak (3,15), Banski dvori (2,47) pali su skoro na dvojku, a također dvojka, ali s lošijim prosjekom ide Hrvatskom saboru (2,27). Tu ni Pernar ne pomaže. Žalosna je istina da saborski zastupnici sami od sebe rade cirkus, kojem građani sve manje vjeruju. Vojska, Crkva, škola, to su institucije koje imaju kakvo-takvo povjerenje. Tek potom vlast – predsjednik, pa Vlada, pa na samom samcatom kraju hrvatski parlament.

Ne čudi onda da se ponovo razmišlja o izmjenama saborskog poslovnika. Pokazalo se da je posljednja izmjena dovela do maksimalne zloupotrebe replika, a još veće zloupotrebe instituta povrede poslovnika. Predsjedatelj im pritom gotovo ništa ne može – zastupnici masovno dobivaju opomene, a tek nakon treće opomene, može im biti oduzeta riječ. Sve zajedno završava stankama, pa ako netko poželi pogledati sjednicu Sabora, već nakon pola sata najčešće više ne može pratiti ni o kojoj se točki raspravlja, niti što je ključna poanta te rasprave. Bilo je vremena kad su neki političari Sabor podrugljivo nazivali »kokošinjcem«, no ovo je skoro još i gore – opći kaos i nered u kojem predsjedatelji nemaju praktički nikakve mogućnosti zaustavljati logoreju zastupnika ili činjenicu da se uopće ne drže dnevnog reda. Ono što se događa, to je politizacija na najjače, uz dosta demagogije i još više populizma.

Ne može se smetnuti s uma da je i ovaj sastav Sabora, objektivno rečeno, najslabiji u posljednjih nekoliko mandata. Nekad su na listama bili teškaši, kapitalci, sve je vrvilo od političkih veličina. Ili barem redikula koji su znali stvoriti atmosferu napetosti, sapunice, drame. Sada je politika dokazala da je dovoljno da budeš oportunist u odnosu na šefa stranke i – hop, evo te u parlamentu. SDP je u eri Davora Bernardića, koji je sastavljao liste za ovaj mandat, u Sabor gurnuo mahom ljude koji ni u svojim lokalnim sredinama nisu pretjerano poznati. Dakle, ni relevantni. Samo su bili šefu stranke poslušni. Kod HDZ-a je situacija nešto malo bolja, ali javnost zacijelo nije čula za dvije trećine tih imena. Ostali su praktički tek stranke u nastajanju. Možemo je izniknuo u Zagrebu i njihovi se ljudi tek sad počinju politički etablirati na nacionalnoj razini. Domovinski pokret je nastao u Slavoniji i ti su ljudi ostatku Hrvatske, osim Miroslava Škore naravno, većim dijelom nova imena. Vidljiv je taj kadrovski deficit i parlament je postao pozornica na kojoj se netko tek želi etablirati i steći nacionalnu vidljivost. No, u cjelini, slabo je to. Samim time parlament je dodatno izgubio na važnosti.

Ne čudi stoga da predsjednik Sabora Gordan Jandroković najavljuje nove izmjene poslovnika, no svjestan kako kvaliteta rada u parlamentu opet neće ovisiti o administrativnim pravilima, nego opet samo i isključivo – o zastupnicima samim. Svakom će se rupom u poslovniku oni koristiti, čak i ako se on promijeni. Radi se o svijesti ljudi koji ondje sjede, a ne o pravilima i ograničenjima.

No svakako jedna nova ideja koja se pojavila nije loša. A to je da premijer s ministrima u Saboru odgovara na pitanja zastupnika češće nego dosad. Aktualni sat je sad na dnevnom redu samo na počeku svakog zasjedanja, dakle svega nekoliko puta godišnje, a ideja je da se ta obaveza premijeru nametne jednom mjesečno. Ionako je broj prijavljenih uvijek za aktualac puno veći nego se stigne odraditi u jednom prijepodnevu, a s druge strane, češća obaveza premijera da zastupnicima polaže račune za svoj rad svakako je bolja nego je sad praksa, čak i s ovako nemuštim sazivom parlamenta. Demokratski dijalog uvijek je potreban. Osim kad skrene u apsurd i farsu.