Predsjednik Milanović, pak, otpočetka je tvrdio da ne namjerava pomilovati baš nikoga, mada na stolu ima 274 takva zahtjeva. No, nema ni komisiju za pomilovanja, niti se o novom slučaju zasad očitovao. Tek danas se s nestrpljenjem očekuje njegova izjava o tome
Koji je glavni razlog da je baš sada ponovo otvoren slučaj Perkovića i Mustača, to zasad ne znamo. Generali su potpisali pismo kojim podržavaju ideju da predsjednik Republike Zoran Milanović potpiše zahtjev za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, mada se na početku mandata zakleo da neće biti presedana i da neće u svom mandatu ni za koga dati akt milosti, a kako vjetar puše, čini se da je Milanović ipak spreman izaći ususret tom zahtjevu.
Dapače, vladajući HDZ neslužbeno izlazi s tvrdnjom da je cijeli ovaj plan skuhan upravo u kabinetu samog predsjednika na Pantovčaku. I dalje mu je, tvrde, stalo do dvojca zbog kojeg je krizu imao i u svom premijerskom mandatu, kad je zbog lex Perković bio u izravnom sukobu s njemačkom diplomacijom jer je tada kao premijer tražio zabranu izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj. U međuvremenu, oni su osuđeni na doživotni zatvor koji je s povratkom odsluženja u Hrvatsku preinačen u maksimalne kazne propisane u Hrvatskoj, a ono što je bitno jest da je nepobitno utvrđeno da je ovaj obavještajni tandem iz doba jugoslavenskih tajnih službi sudjelovao u organiziranju ubojstva Stjepana Đurekovića davne 1983. godine. No, također su sudjelovali i u Domovinskom ratu, kad su pomogli u naoružavanju Hrvatske, i to je argument njihovih odvjetnika.
Predsjednik Milanović, pak, otpočetka je tvrdio da ne namjerava pomilovati baš nikoga, mada na stolu ima 274 takva zahtjeva. No, nema ni komisiju za pomilovanja, niti se o novom slučaju zasad očitovao. Tek danas se s nestrpljenjem očekuje njegova izjava o tome.
Ipak, ako se pokaže da će on taj zahtjev podržati i da će promijeniti svoj tvrdi negativni stav o pomilovanjima, tada će se situacija posve izvjesno razviti u smjeru da će takva odluka, prvo, podijeliti same generale, potom će podijeliti branitelje, onda će podijeliti cijelo društvo, a na kraju možda dovesti i do novog izbornog poraza Zorana Milanovića. Racionalno gledano, dakle, postavlja se pitanje što mu to treba? Zašto bi se upustio u reprizu događaja koji su ga 2015. godine koštali drugog premijerskog mandata i do danas praktički potpuno obesmislili njegovu bivšu stranku, SDP. Slučaj Perković bio je u tim danima Milanovićeva mandata vrlo blisko povezan s drugim temama koje su tada dominirale, a to su bili ćirilični natpisi na pločama, iz toga proizašli veliki društveni sukobi, i na kraju Milanovićev susret s braniteljima koji je bio sniman, i nakon kojega je on ostao bez dobrog dijela svojih birača te je SDP na kraju izgubio izbore. Bilo je to vrijeme velikih društvenih napetosti, plinskih boca na ulicama i prosvjeda branitelja, u što se slučaj Perković vrlo prigodno uklapao s obzirom na to da su na desnici tvrdili da tadašnji premijer Milanović štiti bivše udbaše i slično.
Naravno, znamo da je Milanović u međuvremenu ipak još jednom pobijedio i postao predsjednik. Dapače, i dalje ima svoj dosta čvrst »bedem ljubavi« – ljevičari i dalje za njega glasaju mada je u međuvremenu navodno postao nacionalist i suverenist, a on je u ove dvije godine mandata dosta poradio na tome da dobije i podršku dijela desnice, iz istih tih razloga jer je navodno postao suverenist.
Ljevičari ovo novo s Perkovićem sad opravdavaju tvrdnjama kako je Milanović apsolutno principijelan jer ono što je govorio i radio s lex Perković zastupa i sada. Njegovi oponenti i kritičari, međutim, sada kažu kako je Milanović apsolutno neprincipijelan jer se zakleo da pomilovanja neće biti, a sada će napraviti ključnu iznimku.
No, najzanimljivije je pitanje, naravno ako ih Milanović pomiluje, zašto predsjednik radi u korist svoje vlastite štete? Prvo, ova je tema novi, nepotreban povratak u prošlost, ponovno otvaranje starih rasprava tipa partizani-ustaše, odnosno udbaši-desničari. Drugo, dobit ćemo političku raspravu i sukob koji, realno, u ovoj državi nije bitan nikome osim samima Perkoviću i Mustaču, koji kraj života možda žele dočekati kod kuće. I treće, na ovoj će se temi dijeliti ne samo javnost u cjelini (pri čemu će dio krajnje desnice likovati), nego i Milanovićevi birači, oni koji su mu svo vrijeme bili vjerni, od 2007. do danas.
Zbog čega predsjedniku Milanoviću treba repriza 2015. godine?
Možda odgovor saznamo danas. U ovom trenutku to je potpuno nejasno.
Uvodnik
Repriza za Milanovića
Tihana Tomičić
20. travanj 2022 12:30
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Predsjednik Milanović, pak, otpočetka je tvrdio da ne namjerava pomilovati baš nikoga, mada na stolu ima 274 takva zahtjeva. No, nema ni komisiju za pomilovanja, niti se o novom slučaju zasad očitovao. Tek danas se s nestrpljenjem očekuje njegova izjava o tome
Koji je glavni razlog da je baš sada ponovo otvoren slučaj Perkovića i Mustača, to zasad ne znamo. Generali su potpisali pismo kojim podržavaju ideju da predsjednik Republike Zoran Milanović potpiše zahtjev za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, mada se na početku mandata zakleo da neće biti presedana i da neće u svom mandatu ni za koga dati akt milosti, a kako vjetar puše, čini se da je Milanović ipak spreman izaći ususret tom zahtjevu.
Dapače, vladajući HDZ neslužbeno izlazi s tvrdnjom da je cijeli ovaj plan skuhan upravo u kabinetu samog predsjednika na Pantovčaku. I dalje mu je, tvrde, stalo do dvojca zbog kojeg je krizu imao i u svom premijerskom mandatu, kad je zbog lex Perković bio u izravnom sukobu s njemačkom diplomacijom jer je tada kao premijer tražio zabranu izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj. U međuvremenu, oni su osuđeni na doživotni zatvor koji je s povratkom odsluženja u Hrvatsku preinačen u maksimalne kazne propisane u Hrvatskoj, a ono što je bitno jest da je nepobitno utvrđeno da je ovaj obavještajni tandem iz doba jugoslavenskih tajnih službi sudjelovao u organiziranju ubojstva Stjepana Đurekovića davne 1983. godine. No, također su sudjelovali i u Domovinskom ratu, kad su pomogli u naoružavanju Hrvatske, i to je argument njihovih odvjetnika.
Predsjednik Milanović, pak, otpočetka je tvrdio da ne namjerava pomilovati baš nikoga, mada na stolu ima 274 takva zahtjeva. No, nema ni komisiju za pomilovanja, niti se o novom slučaju zasad očitovao. Tek danas se s nestrpljenjem očekuje njegova izjava o tome.
Ipak, ako se pokaže da će on taj zahtjev podržati i da će promijeniti svoj tvrdi negativni stav o pomilovanjima, tada će se situacija posve izvjesno razviti u smjeru da će takva odluka, prvo, podijeliti same generale, potom će podijeliti branitelje, onda će podijeliti cijelo društvo, a na kraju možda dovesti i do novog izbornog poraza Zorana Milanovića. Racionalno gledano, dakle, postavlja se pitanje što mu to treba? Zašto bi se upustio u reprizu događaja koji su ga 2015. godine koštali drugog premijerskog mandata i do danas praktički potpuno obesmislili njegovu bivšu stranku, SDP. Slučaj Perković bio je u tim danima Milanovićeva mandata vrlo blisko povezan s drugim temama koje su tada dominirale, a to su bili ćirilični natpisi na pločama, iz toga proizašli veliki društveni sukobi, i na kraju Milanovićev susret s braniteljima koji je bio sniman, i nakon kojega je on ostao bez dobrog dijela svojih birača te je SDP na kraju izgubio izbore. Bilo je to vrijeme velikih društvenih napetosti, plinskih boca na ulicama i prosvjeda branitelja, u što se slučaj Perković vrlo prigodno uklapao s obzirom na to da su na desnici tvrdili da tadašnji premijer Milanović štiti bivše udbaše i slično.
Naravno, znamo da je Milanović u međuvremenu ipak još jednom pobijedio i postao predsjednik. Dapače, i dalje ima svoj dosta čvrst »bedem ljubavi« – ljevičari i dalje za njega glasaju mada je u međuvremenu navodno postao nacionalist i suverenist, a on je u ove dvije godine mandata dosta poradio na tome da dobije i podršku dijela desnice, iz istih tih razloga jer je navodno postao suverenist.
Ljevičari ovo novo s Perkovićem sad opravdavaju tvrdnjama kako je Milanović apsolutno principijelan jer ono što je govorio i radio s lex Perković zastupa i sada. Njegovi oponenti i kritičari, međutim, sada kažu kako je Milanović apsolutno neprincipijelan jer se zakleo da pomilovanja neće biti, a sada će napraviti ključnu iznimku.
No, najzanimljivije je pitanje, naravno ako ih Milanović pomiluje, zašto predsjednik radi u korist svoje vlastite štete? Prvo, ova je tema novi, nepotreban povratak u prošlost, ponovno otvaranje starih rasprava tipa partizani-ustaše, odnosno udbaši-desničari. Drugo, dobit ćemo političku raspravu i sukob koji, realno, u ovoj državi nije bitan nikome osim samima Perkoviću i Mustaču, koji kraj života možda žele dočekati kod kuće. I treće, na ovoj će se temi dijeliti ne samo javnost u cjelini (pri čemu će dio krajnje desnice likovati), nego i Milanovićevi birači, oni koji su mu svo vrijeme bili vjerni, od 2007. do danas.
Zbog čega predsjedniku Milanoviću treba repriza 2015. godine?
Možda odgovor saznamo danas. U ovom trenutku to je potpuno nejasno.