U Hrvatskoj se odigravaju dva paralelna procesa: jedan je pozitivan, i govori o tome da su procjene stope gospodarskog rasta za ovu godinu za Hrvatsku bile čak i konzervativno planirane, odnosno potcijenjene. A drugi je negativan, i odnosi se na pokušaj da se vlast destabilizira i, posljedično, sruši, možda čak i prije idućih redovnih izbora. Ovo prvo je neki realan tijek događaja koji se teško može fabricirati čak i da se želi u kabinetima Banskih dvora. Ovo drugo je, čini se, manipulacija koja ima za cilj da javnost navede na put sumnje u model rada aktualne vlasti i potom, logično, gubitka povjerenja u vlast.

Prvo ćemo o prvome: guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić rekao je jučer da je HNB revidirao projekciju rasta BDP-a za ovu godinu s 1,5 na 2,9 posto. Dodao je kako očekuje kako će takav rast BDP-a pratiti smanjenje inflacije i rast zaposlenosti. HNB očekuje da će stopa inflacije do kraja godine pasti na 6,6 posto, a iduće dvije godine smanjila bi se na blizu tri, a potom na dva posto.

To je naravno trend europskog gospodarstva, ne samo hrvatskog, koji je rezultat činjenice da se rat u Ukrajini zasad ipak nije prelio na ostatak europskog tla, a i da dobavni pravci za energente, žito i drugo, i dalje funkcioniraju, pa nema nestašica. Ako rat u Ukrajini ne eskalira, tada će ovaj pozitivan trend biti nastavljen, naglašen i rezultatima turističke sezone.

Hrvatska vlast u tome pliva dosta dobro – suprotno uzrečici koja kaže »pare nisu problem – para nema«, čini se da Plenkovićeva Vlada novca ima. Naravno, najviše iz europskih izvora, ali ni naplata poreza i punjenje proračuna ne ide loše.

Pritom, kad su globalni trendovi u pitanju, pokušava naći i odgovore čak i na zahtjeve distributera goriva i energenata, koji su bili znatno oštećeni limitiranjem cijena goriva u krizi. Zadnje poskupljenje goriva zapravo je u cilju nadoknađivanja marži za distributere. Sada Udruga malih distributera goriva poziva Vladu na ukidanje tih uredbi, a govori se i o mogućnosti da im se i izravno nadoknadi dio tog minusa.

A kad smo već kod energetike i ona druga priča: jedan tjednik objavio je jučer priču u kojoj se tvrdi da je ministar gospodarstva Davor Filipović mjesecima komunicirao s osumnjičenikom u plinskoj aferi Goranom Husićem, šefom uprave tvrtke OMS Upravljanje. Piše se da je Uskok u Husićevom mobitelu pronašao stotine poruka koje je on razmijenio s ministrom, ali za tek jednu poruku navode da ju je ministar poslao Husiću i to onu koja se tiče transporta nafte Janafovim naftovodom. »Koliko mi je poznato, Janaf bez problema ima kapaciteta za njih, samo da ne dovoze iransku naftu«, poruka je za koju tjednik tvrdi da ju je ministar Filipović poslao Husiću. Uz to, donose i poruku za koju tvrde da ju je Husić poslao ministru, gdje ga upozorava da su cijene transporta energenata poskupjele, što bi bio dokaz da Filipović upravo od Uskokovog osumnjičenika dobiva savjete.

No, nevjerojatno je da je tjednik objavio priču temeljenu na trgovini plina, a neumoljive činjenice govore da je pritom »promašen ceo fudbal« – Janaf, naime, transportira samo naftu, ali ne i plin!

Cijela priča je, dakle, lažna – odnosno, ili autori teksta ne znaju o čemu pišu, ili je priča upravo fabricirana kako bi nekome naškodila. Teško je reći što je gora opcija. A možda je najgore što su se na to potom nakačili i neki oporbeni političari, i to upravo iz kraja gdje Janaf postoji i radi, primjerice iz Omišlja. Je li moguće da ni oni ne znaju čime se Janaf zapravo bavi?!

Uz to, iz Vlade se tvrdi i kako je citiranu poruku zapravo Husić poslao Filipoviću, a ne obrnuto, i to dva sata kasnije nego što to Nacional tvrdi. Ako je i to fabricirano, tim gore po činjenice.

Bez namjere da se hvali ili kudi vlast, a još manje da se komentira druge medije, u ovoj priči zaista nešto opasno smrdi. A nije plin.