Piše Tihana Tomičić

Milanović i Plenković protiv “hard core” mjera

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

U Hrvatskoj i nadalje neće biti "hard core" mjera. Neće biti tvrdog zatvaranja ni nadalje, poručili su jučer iz Vlade, mada je praktički cijela Hrvatska sada već u narančastom. A to je upravo ono što zagovara predsjednik Milanović

placeholder


Ne možemo potpuno svojeglavo djelovati, ali ja bih radio onako kako je radila Švedska, a ne kako radi Njemačka, Velika Britanija ili Francuska. Cijepilo se puno ljudi. Mjere više nemaju smisla, osim ako nije ugrožen zdravstveni sustav – ovo je jučer izjavio predsjednik Republike Zoran Milanović.


Naizgled, vrlo liberalna izjava koja iskače iz okvira mjera na koje smo već navikli. Jer, svi Švedsku doživljavamo kao zemlju koja je o koronavirusu i pandemiji razmišljalja i radila “out of the box”, s vjerojatno najliberalnijim mjerama u Europi, ali i rizikom za vlast da snosi tešku odgovornost ako se pokaže da je taj pristup “mjera bez mjera” ipak opasan za većinu stanovništva.


No, Milanović se, možda i nesvjesno, složio upravo s onim što radi i provodi hrvatska Vlada. Iako jedan i drugi vole poziciju u kojoj ih se percipira kao velike političke konkurente i dva alfa mužjaka u stalnom sporu, Zoran Milanović i Andrej Plenković se zapravo slažu.




Naime, u Hrvatskoj i nadalje neće biti “hard core” mjera. Neće biti tvrdog zatvaranja ni nadalje, poručili su jučer iz Vlade, mada je praktički cijela Hrvatska sada već u narančastom. A to je upravo ono što zagovara predsjednik Milanović.


Mogu se, dakle, praviti da su u političkom sukobu, ali bazično dva ključna čovjeka u državi se slažu oko ključne teme Hrvatske i svijeta danas. Sada kad se cijepio tko je želio, a postotci i dalje ostaju na oko pola procijepljenog odraslog stanovništva u Hrvatskoj, jednostavno i nema više drugog koncepta ili modela nego je to osobna odgovornost svakog građanina.


Vidimo iz statistika da su među novim hospitaliziranim osobama uglavnom, sa 85 ili 90 posto, necijepljeni građani, i ako im to nije dovoljna pouka, tada nema te vlasti ili politike koja ih može natjerati da se dalje cijepe.


De facto, cjepivo, koje je osigurano, sada stoji neiskorišteno jer je kvota onih koji se žele cijepiti ispunjena (osim ako ih četvrti val ne uvjeri u suprotno). U svakom slučaju, s obzirom da je pola punoljetnog stanovništva odlučilo na sebe preuzeti odluku da će radije završiti u bolnici ili na respiratoru nego da se cijepi, ni nove, stože mjere sada više ne bi imale smisla.


Prisiljavati nekoga da se brine za svoje zdravlje više nego što sam želi, praktički je nemoguće. I zato i Vlada, a i predsjednik, ispravno izlaze u javnost s preporukama koje govore o tome da Hrvatska sigurno neće biti u kategoriji jedne Australije, gdje se na svaki novi slučaj proglašava tvrdi lockdown, a niti Francuske gdje je na ulicama svakih nekoliko tjedana žestoko prosvjeduje protiv novih ograničenja. Neće biti niti Njemačka, koja ima vrlo stroga pravila za osobe bez COVID-potvrda, što je također rezultat upravo postotka procijepljenosti kojeg imamo.


Na jedan način možeš reagirati ako je 80 posto ljudi pristalo primiti cjepivo, a na sasvim drugi ako se radi o tek pola stanovništva.


Razlog više za “light” mjere je i turistička sezona koja još traje i koja će činiti glavni razlog oporavka hrvatskog gospodarstva u ovoj godini. BDP je, doduše, prošle krize 2020. godine značajno padao, ali je jednako tako ove godine naglo i rastao, te bi do kraja godine ukupno mogla biti prestignuta 2019. godina.


To su rezultati iznad svih očekivanja, koje ni najveći optimisti nisu mogli lako očekivati. Zabrane, lockdown i tvrde mjere sigurno ne idu u paketu sa sezono, i zato hrvatske vlasti sigurno neće ni narednih petnaest dana, do prve polovine rujna, dalje pooštravati mjere.


Uz to, vrijeme je da je treća školska godina zaredom bude održana na normalan način, uz prisustvo djece u klupama, a po svemu sudeći pokušat će se učenike držati u starom, dobro poznatom ritmu.


Tome pridonose i podaci koji govore o tome da je korona najviše utjecala upravo na psihično zdravlje djece, koja su zadnje dvije godine odrastala u posve novim uvjetima, zapravo veoma teškim, no na koje smo se silom prilika već navikli.


Logika po kojoj vlast poziva na cijepljenje što više ljudi, ali pritom ne uvodi drakonske mjere i ograničenja, ima smisla. I nije nemalo nevažno što u tome postoji slaganje dvaju ključnih poluga vlasti u Hrvatskoj. Samo tako politika može biti uvjerljiva, i možda još ipak ponekog Nevjernog Tomu uvjeriti da cjepivo štiti.