Cijeli problem prijetnje štrajkom liječnika još nije u potpunosti otklonjen jer još se glavni odbor sindikata mora formalno očitovati na jučerašnje ponude Vlade, ali svima je jasno da je veliki štrajk u zdravstvu iz vrha Vlade uspješno anuliran. Kolapsa u sustavu neće biti.

Tko je uopće i mogao sumnjati u to, kad je iz aviona bila vidljiva stara dobra taktika predsjednika Vlade Andreja Plenkovića – najprije je problem ignorirao nekoliko tjedana, da bi potom na izravnom sastanku s akterima praktički prihvatio sve što su tražili.

Od rasta koeficijenata za specijalizante, preko nove uredbe, do opće podrške poboljšanju uvjeta rada zdravstvenih djelatnika. Iako će to sve skupa državu stajati oko 100 milijuna eura, što je zaista znatan novac, posebno u situaciji kad Vlada još uz to obilato financira i građane pogođene energetskom krizom, za upućene je otpočetka bilo jasno da će cijela ova priča tako završiti.

Dva su faktora koji omogućuju takav rasplet – prvo, Hrvatska ima na raspolaganju velika europska sredstva, i to je rezervoar u koji se uvijek može posegnuti u izvanrednim situacijama.

Preraspodjelama u vlastitom proračunu, uz taj ekstra novac iz NPOO-a i drugih sektorskih programa, gotovo da nema izvanredne situacije koja se ne može pokušati premostiti.

I drugo, politička je mantra ove Vlade stabilnost – to znači da će u Vladi uvijek učiniti baš sve da im se pod prozorima ne odvijaju prosvjedi, bilo kakva galama ili blokada sustava. Upravo s credom stabilnosti Plenković i HDZ namjeravaju dobiti i iduće izbore.

Tako je i s liječnicima – oni su jučer vrlo zadovoljni izašli sa sastanaka s premijerom Plenkovićem koji im je napokon posvetio dužnu pažnju, razgovarao s njima puna tri sata, čuo sve što ih muči, i odmah izašao s prijedlozima i dinamikom koja je vrlo konkretna, i daje konkretne rokove – kraj travnja, pa listopad ove godine.

Osim što je podržao glavne zahtjeve, na sastanku se pozivao na probleme s kojima se zdravstvo susrelo tijekom pandemije i kasnije potresa u dijelu države, zbog čega su posebno u glavnom gradu uvjeti rada dodatno otežani u bolnicama i ambulantama.

Dakle, izbio je vrlo brzo i lako iz ruku liječnika njihove argumente da ih Vlada ignorira. Ne samo da se grade i obnavljaju bolnice, nego se još sada radi i na financijskim, pa i kadrovskim boljim uvjetima za zaposlene u zdravstvu. I svi zadovoljni.

Dapače, ovim pristupom Plenković si je postigao win-win situaciju i oko sada već vrlo nepopularnog ministra zdravstva Vilija Beroša. Upravo je on čovjek koji će sada sve ovo provesti, pa je i on politički sačuvan, mada je do jučer trpio velike kritike i napade struke.

No, evo, sad je ponovo u ulozi spasitelja resora, a pregovarači su i time zadovoljni. »Ovo su rješenja na kojima smo dugo radili, i to je dio reforme, ne vidim postojanje političkog razloga za štrajk«, sad govori ministar Beroš koji je »obnovio zavjete« sa strukom.

Za očekivati je da do kraja mandata Vlada i premijer ovako odgovore i na sve druge slične zahtjeve, ako ih bude bilo. Doduše, plaće u obrazovanju znatno su povećane zadnjih godina, pa školstvo ne bi trebalo krenuti u smjeru pritiska.

U kulturi još su samo tzv. slobodni umjetnici nezadovoljni, a razmišlja se o povećanju koeficijenata i za njih, ali to je i relativno mali broj ljudi, pa i mali trošak. Na taj način su dakle glavni sektori zadovoljeni, pa vladajući mogu mirno broditi k izborima.

Uostalom, nakon razgovora sa sindikatima, ministar Beroš je to eksplicitno i najavio: »Materijalna prava će se rješavati za sve javne službe, a neki specifični elementi liječničke službe rješavat će se putem specifičnog zakona«.

To je potvrda da će nakon socijalno i energetski ugroženih građana, dijela gospodarstva, potom umirovljenika, pa branitelja i primatelja dječjih doplataka, i svi u javnim službama biti zadovoljeni, materijalno i financijski, do kraja ove godine.

Mantra stabilnosti nastavlja se, a da to nije tek floskula ili obični populizam, svjedoči situacija u drugim zemljama, Francuskoj primjerice, gdje se tjednima prosvjeduje i maršira ulicama. Toga u Hrvatskoj zasad nema, a čini se da neće ni biti.