IDS je i dalje uvjerljiv u Istri – glasio je jedan od novinskih naslova otprije samo dva tjedna, nakon prvog kruga lokalnih izbora. No, drugi dio rečenice glasio je: ali imaju strmoglav pad broja glasova u apsolutnim brojkama. A onda se dogodila nedjelja 30. svibnja, za IDS očito “prokleta nedjelja”. Nakon toga dana jasno je da se u Istri praktički dogodio referendum protiv IDS-a, i sada je upitno hoće li se predsjednik stranke Boris Miletić uspjeti zadržati na tom mjestu.

I dok su svi s nestrpljenjem očekivali hoće li SDP izgubiti Rijeku i Županiju, a HDZ Liku i Šibenik, dogodilo se najveće negativno iznenađenje ovih izbora, a to je Istra i nevjerojatan pad IDS-a. Jasno je da se IDS-u događa ono što se drugim dvjema velikim strankama već dogodilo ranije na izborima 2017. godine, a to je da su ih u nizu sredina istisnuli nezavisni ili nove grupacije poput Mosta, Domovinskog pokreta ili pak slijeva Možemo. No, dok se HDZ već oporavlja, kao u Lici, pa čak i SDP drži glavu iznad vode i nije katastrofalno potopljen, IDS-u izgleda tek slijedi katarza.
Mnogi se pritom pitaju što se zapravo dogodilo i kako je svima uspjelo promaknuti ono što će se dogoditi iza Učke. A dogodilo se sve što se moglo dogoditi: prvo, IDS je “istarski HDZ”, stara i velika stranka, u nizu sredina opterećena korupcijskim aferama ili sumnjama u njih. Drugo, dogodio se Uljanik, odnosno njegova faktička propast, uz spektakularna hapšenja članova bivše uprave, redom ljudi bliskih istarskoj vlasti. Treće, pojavili su se novi, mladi i neopterećeni kandidati kao što je nezavisni, i simpatični, Filip Zoričić koji je uspio srušiti IDS-ovu vlast u Puli, a to je kao da desnica izgubi Vukovar ili socijaldemokrati Rijeku. Četvrto, sami IDS-ovci su se “zaboravili” baviti Istrom – mislili su da pobjedu imaju u džepu, zdravo za gotovo, da dobivaju u prvom krugu i da im nitko ništa ne može, kao što je obično dosad i bilo. No, pokazalo se da izbori nikad nisu “easy job”, da pobjede ne padaju s neba. Šef stranke Boris Miletić na kraju je sa samo 54 glasa prednosti prestigao u fotofinišu SDP-ovog Danijela Ferića. I na kraju, kao peto, dogodilo se i zapostavljanje samog IDS-a, koji je danas kadrovski deficitarna stranka. Miletiću očito nije bilo jasno da mora imati “nasljednike” gdje god se stariji kadrovi više nisu natjecali, jednako kao što je i on sam ranije bio pripremljen za nasljednika Nina Jakovčića na čelu stranke.

Naznake pada imali su i oni sami – uostalom, u prvom krugu Miletić je dobio čak 17.000 manje glasova nego Valter Flego na izborima prije četiri godine. S obzirom da je Istra regija u koju se ljudi useljavaju, a ne iseljavaju, jasno je da je to apsolutni gubitak podrške, a ne neka statistička greška. Uz to, ankete koje su radili jasno su pokazivale pad podrške prije šest, pa tri mjeseca, a i pred same izbore. No, mobilizacija je izostala – i upravo će to biti problem Borisa Miletića da zadrži mjesto predsjednika stranke. Posao naprosto nije odrađen, ali to je ujedno i odraz letargije u koju su u toj stranci upali.

Šteta, jer IDS je imao povijesnu ulogu u Istri. Dok su kao mladci gradili stranku, tadašnji IDS-ovci iz 90-ih imali su ujedno i viziju kako bi Istra trebala izgledati. Oživili su unutrašnjost Istre, znali dovesti velike turističke investitore, stvorili od Istre hrvatsku Toscanu ili Provansu, mirnu i naprednu regiju tolerancije. Ali svaka vlast kvari, a apsolutna kvari apsolutno, i IDS-u se dogodio očekivani zamor materijala. Zamorili su se i građani, a i oni sami, te se iza Učke dogodio proces kakav prati i druge velike stranke. Pojavljuju se novi ljudi i nove političke platforme. Uostalom, Možemo je osvojio Pazin, a u Puli će biti u vladajućoj većini u Gradskom vijeću. Dolazi novo doba.

Onakvih kakav je Damir Kajin, čije ime i broj telefona stoji uz “važnije brojeve” vatrogasaca, hitne i policije na plastificiranim menijima i oglasnim pločama običnih oštarija sa crvenim kockastim stolnjacima na Buzeštini, u IDS-u je bilo sve manje. I to je možda ključni razlog ovog neuspjeha.