Dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno se sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju
U zadnjim minutama zadnjeg poluvremena svog mandata, prije povlačenja iz svijeta politike, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel predstavio je proračun za 2021. koji je u okolnostima krize više nego ambiciozan, i brojka ukupnih prihoda i rashoda kreće se na oko milijardu i dvjesto milijuna kuna za sve korisnike proračuna. Iz toga bi mnogi zaključili kako se radi o klasičnom predizbornom proračunu – u svibnju su izbori, na tim izborima Obersnel više neće biti kandidat, ali će se vladajući SDP rukama i nogama boriti da zadrži vlast u gradu kojim vlada otkako je svijeta i vijeka, stoga je i proračun predložen ambiciozno.
Cinici bi rekli da će novi gradonačelnik, bio to Marko Filipović iz SDP-a ili bilo koji drugi ako dođe do promjena u Rijeci, za svoj prvi zadatak imati rebalans ovakvog budžeta. No, proračun prvo treba usvojiti na Gradskom vijeću, a uoči sjednice što će biti održana sredinom prosinca, u jednom sektoru počela su se događati prava – čuda. U gradu u kojem uvijek sve teče kao po špagici, jer su i sport i kultura i nevladin sektor čvrstom mrežom vezani uz proračun i politiku koju vodi SDP desetljećima, pokazalo se ovih dana da sportaši nisu zadovoljni ponuđenim i da smatraju da Grad upravo na prijedlogu budžeta za sport pokazuje pravo lice. Lice grada koji nije volio svoje ljude.
Radi se, naime, o tome da se, dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju. Tako je 2008. na ukupni proračun Grada od 960 milijuna kuna za javne potrebe u sportu osigurano preko 19 milijuna kuna, ili oko 2,2 posto ukupnog proračuna, dok se za 2021. godinu na proračunu od skoro 1,2 milijarde, za javne potrebe u sportu planira tek 10 milijuna kuna, ili 0,89 posto proračuna. Ljudi koji se u to razumiju, tvrde da su se u tih trinaest godina, od 2008. do 2021. godine, javne potrebe u sportu smanjile za 46 posto, dok je istovremeno gradski proračun povećan za 23 posto. A kad se kaže »javne potrebe u sportu« to se ne odnosi na skupo plaćene profesionalce, osim onih koji su svrstani u kategoriju tzv. nositelja kvalitete i koji su malobrojni, nego na mlade, djecu i invalide. Na 12.000 djece koji treniraju u klubovima, umjesto da se zadržavaju na ulicama.
Sve je rezultiralo pobunom u Riječkom sportskom savezu, gdje su svi članovi s pravom glasa od imena, bivši olimpijci i ljudi koji su i Rijeku i Hrvatsku proslavljali na terenima u svijetu, zaključili kako proračun treba odbiti, a vodeće ljude resora pozvali da odstupe. I oni priznaju da djeca treniraju u hladnim, negrijanim dvoranama. Pritom iz vrha RSS-a tvrde da su smanjena sredstva jedino za nositelje kvalitete, no oni sami kažu da nije tako, da su žrtve ovakve gradske politike upravo djeca i mladi, koji ionako zbog korone sjede mjesecima neaktivni u kućama, a klubovi u kojima treniraju raspadaju se i ne mogu osigurati financijsku podlogu za normalne uvjete rada. Stoga se u resoru sporta u Rijeci ovih dana događa pravi lom, a roditelji te djece, kojih je dakle dvadesetak tisuća, jako dobro znaju o čemu je ovdje riječ. Oni su svi birači na izborima, i zato ova tema itekako ima veze s lokalnim izborima koji će se dogoditi za točno šest mjeseci.
A čini se da je sport samo prvi pijetao koji je kukuriknuo. Za očekivati je da se na ovim izborima otvore ne samo teme sporta i financiranja »običnih građana« u toj sferi, nego i brojne druge teme koje će pokazati stvarno stanje riječkog proračuna. Oporba godinama govori da je riječ o faktičkom bankrotu, koji se ispod radara javnosti drži reprogramiranjem kredita i zaduženjima putem gradskih tvrtki (što se onda ne knjiži kroz sam proračun), a prvi primjer, ovaj sa sportom, jasno pokazuje kakvo je realno stanje na terenu – klubovi na rubu preživljavanja, dvorane bez grijanja, treninzi djece tek nakon 21 sat navečer, itd. Za očekivati je da se do izbora otvore i pitanja vezana uz druge resore, od stanja u Autotroleju, preko cijena grijanja, poskupljenja zbrinjavanja otpada, financijskog stanja u HNK Ivana pl. Zajca itd.
Daleko je to od olimpijskog duha koji kaže »važno je sudjelovati« – bit će itekako važno i tko će pobijediti.
Uvodnik
Grad koji nije volio svoje ljude
Tihana Tomičić
27. studeni 2020 15:35
Snimio Damir ŠKOMRLJ
Dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno se sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju
U zadnjim minutama zadnjeg poluvremena svog mandata, prije povlačenja iz svijeta politike, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel predstavio je proračun za 2021. koji je u okolnostima krize više nego ambiciozan, i brojka ukupnih prihoda i rashoda kreće se na oko milijardu i dvjesto milijuna kuna za sve korisnike proračuna. Iz toga bi mnogi zaključili kako se radi o klasičnom predizbornom proračunu – u svibnju su izbori, na tim izborima Obersnel više neće biti kandidat, ali će se vladajući SDP rukama i nogama boriti da zadrži vlast u gradu kojim vlada otkako je svijeta i vijeka, stoga je i proračun predložen ambiciozno.
Cinici bi rekli da će novi gradonačelnik, bio to Marko Filipović iz SDP-a ili bilo koji drugi ako dođe do promjena u Rijeci, za svoj prvi zadatak imati rebalans ovakvog budžeta. No, proračun prvo treba usvojiti na Gradskom vijeću, a uoči sjednice što će biti održana sredinom prosinca, u jednom sektoru počela su se događati prava – čuda. U gradu u kojem uvijek sve teče kao po špagici, jer su i sport i kultura i nevladin sektor čvrstom mrežom vezani uz proračun i politiku koju vodi SDP desetljećima, pokazalo se ovih dana da sportaši nisu zadovoljni ponuđenim i da smatraju da Grad upravo na prijedlogu budžeta za sport pokazuje pravo lice. Lice grada koji nije volio svoje ljude.
Radi se, naime, o tome da se, dok se planiraju razne populističke akcije tipa besplatnih bonova za dio umirovljenika (a zna se tko su mahom birači SDP-a), istovremeno sredstva za sport u Rijeci drastično smanjuju. Tako je 2008. na ukupni proračun Grada od 960 milijuna kuna za javne potrebe u sportu osigurano preko 19 milijuna kuna, ili oko 2,2 posto ukupnog proračuna, dok se za 2021. godinu na proračunu od skoro 1,2 milijarde, za javne potrebe u sportu planira tek 10 milijuna kuna, ili 0,89 posto proračuna. Ljudi koji se u to razumiju, tvrde da su se u tih trinaest godina, od 2008. do 2021. godine, javne potrebe u sportu smanjile za 46 posto, dok je istovremeno gradski proračun povećan za 23 posto. A kad se kaže »javne potrebe u sportu« to se ne odnosi na skupo plaćene profesionalce, osim onih koji su svrstani u kategoriju tzv. nositelja kvalitete i koji su malobrojni, nego na mlade, djecu i invalide. Na 12.000 djece koji treniraju u klubovima, umjesto da se zadržavaju na ulicama.
Sve je rezultiralo pobunom u Riječkom sportskom savezu, gdje su svi članovi s pravom glasa od imena, bivši olimpijci i ljudi koji su i Rijeku i Hrvatsku proslavljali na terenima u svijetu, zaključili kako proračun treba odbiti, a vodeće ljude resora pozvali da odstupe. I oni priznaju da djeca treniraju u hladnim, negrijanim dvoranama. Pritom iz vrha RSS-a tvrde da su smanjena sredstva jedino za nositelje kvalitete, no oni sami kažu da nije tako, da su žrtve ovakve gradske politike upravo djeca i mladi, koji ionako zbog korone sjede mjesecima neaktivni u kućama, a klubovi u kojima treniraju raspadaju se i ne mogu osigurati financijsku podlogu za normalne uvjete rada. Stoga se u resoru sporta u Rijeci ovih dana događa pravi lom, a roditelji te djece, kojih je dakle dvadesetak tisuća, jako dobro znaju o čemu je ovdje riječ. Oni su svi birači na izborima, i zato ova tema itekako ima veze s lokalnim izborima koji će se dogoditi za točno šest mjeseci.
A čini se da je sport samo prvi pijetao koji je kukuriknuo. Za očekivati je da se na ovim izborima otvore ne samo teme sporta i financiranja »običnih građana« u toj sferi, nego i brojne druge teme koje će pokazati stvarno stanje riječkog proračuna. Oporba godinama govori da je riječ o faktičkom bankrotu, koji se ispod radara javnosti drži reprogramiranjem kredita i zaduženjima putem gradskih tvrtki (što se onda ne knjiži kroz sam proračun), a prvi primjer, ovaj sa sportom, jasno pokazuje kakvo je realno stanje na terenu – klubovi na rubu preživljavanja, dvorane bez grijanja, treninzi djece tek nakon 21 sat navečer, itd. Za očekivati je da se do izbora otvore i pitanja vezana uz druge resore, od stanja u Autotroleju, preko cijena grijanja, poskupljenja zbrinjavanja otpada, financijskog stanja u HNK Ivana pl. Zajca itd.
Daleko je to od olimpijskog duha koji kaže »važno je sudjelovati« – bit će itekako važno i tko će pobijediti.