Franjo Kresnik, čovjek koji je imao moć čitati violine, prodirući u dušu ovih instrumenata i koji je ljubavlju prema violini nadišao sve političke granice svoga vremena
Izložbom donosimo priču o dr. Franji Kresniku, liječniku i graditelju violina koji je nadrastao politički nametnute granice. Kresnik je svoj život posvetio izučavanju rada Stardivarija i Guernerija, što u prvoj polovici 20. stoljeća nije bilo nimalo lako. Njegova je upornost urodila izuzetnim rezultatima i postao je čovjek koji čita violine, jednako cijenjen s obiju strana svih tadašnjih granica, pojašnjava Tamara Mataija, autorica izložbe
U prvoj polovici dvadesetog stoljeća u Rijeci je živio i stvarao čovjek koji se više no itko približio nenadmašnom misteriju gradnje Stradivarijevih i Guarnerijevih violina – Franjo Kresnik, čovjek koji je imao moć čitati violine, prodirući u dušu ovih instrumenata i koji je ljubavlju prema violini nadišao sve političke granice svoga vremena.
Već gotovo četiri stoljeća sinonim za najbolje violine na svijetu dva su imena – Antonio Stradivari i Giuseppe Guarneri del Gesú. Umijeće dvojice talijanskih majstora koji su violine na prijelazu sa 17. na 18. stoljeće izrađivali u talijanskom gradiću Cremoni do dana današnjeg i unatoč blagodatima moderne tehnologije nije dostignuto – najbolji svjetski violinisti i dalje preferiraju svirati na Stradivarijevim i Guarnerijevim instrumentima.
Što to njihove violine čini nenadmašnima i dalje je jedna od najvećih tajni u glazbenom svijetu, kojom se dan danas bave čak i znanstvena istraživanja. No u prvoj polovici dvadesetog stoljeća u Rijeci je živio i stvarao čovjek koji se više no itko približio odgovoru na ovaj misterij – dr. Franjo Kresnik.
Građanin Europe
Franjo Kresik, riječki liječnik i graditelj violina bio je jedan od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije, koji je samo po zvuku mogao prepoznati autora i godinu gradnje. U europskim violinističkim krugovima bio je stoga poznat kao »čovjek koji čita violine«. Kresnik je odigrao jednu od ključnih uloga u osnivanju i danas svjetski poznate Međunarodne škole za liu u Cremoni, a violine koje je izrađivao bile su cijenjene diljem svijeta.
Violina – Franjo Kresnik
Uz sve to, Kresnik je bio i cijenjeni liječnik, koji svoje liječničke usluge često nije naplaćivao siromašnima.
Rođen u Beču, vjeran životu u Rijeci, a posvećen razvoju izrade violina u Cremoni, Kresnik je u društveno i politički burnom razdoblju između dva svjetska rata utjelovljavao istinskog građanina Europe, stavljajući važnost znanja i humanosti ispred granica koje je često doslovno i simbolički prelazio.
Danas, stotinjak godina kasnije, ovaj je Riječanin i Sušačanin unatoč fascinantnom liku i djelu slabo poznat u gradu na Rječini, no i u Hrvatskoj. U godini koja slijedi tu će nepravdu pokušati ispraviti projekt Rijeke Europske prijestolnice kulture 2020.
Violinom iznad granica
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka 6. prosinca 2019. otvara se izložba »Violinom iznad granica/Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona« koja obilježava 150. godišnjicu Kresnikovog rođenja, a dio je programskog pravca Doba moći. Sam Kresnik, svojim je životom i djelom koje je ostavio Rijeci u nasljeđe, jedan od arhetipskih protagonista programske cjeline Doba moći koji Rijeku, grad koji je u posljednjih 100 godina promijenio sedam država, predstavlja laboratorijem europske povijesti, svijesti i savjesti.
Osim što će posjetiteljima otkriti najvažnije detalje iz života i rada ovog riječkog pedijatra i svjetski poznatog stručnjaka za gradnju gudaćih instrumenata, izložba će u Rijeku, zahvaljujući partnerstvu s Muzejem violina iz Cremone po prvi put iz rodnog mjesta violine dovesti i neke od najpoznatijih glazbala na svijetu, među kojima po jedno originalno djelo Antonija Stradivarija i Giuseppea Guarnerija del Gesú.
– Izložbom donosimo priču o dr. Franji Kresniku, liječniku i graditelju violina koji je nadrastao politički nametnute granice. Unatoč tome što je poput mnogih svojih sugrađana i po nekoliko puta dnevno prelazio državnu granicu na Rječini i što su ga svojatale oprečne političke strane, ostao je svoj, usredotočen na kvalitetu i posvećen radu koji ga je ispunjavao. Poznat i kao Franz i Franjo i Francesco, Kresnik je svoj život posvetio izučavanju rada Stardivarija i Guernerija, što u prvoj polovici 20. stoljeća nije bilo nimalo lako. Njegova je upornost urodila izuzetnim rezultatima i postao je čovjek koji čita violine, jednako cijenjen s obiju strana svih tadašnjih granica, pojašnjava Tamara Mataija, autorica izložbe.
Violina – Franjo Kresnik
Humanist ispred svog vremena
Dr. Franjo Kresnik bio je korak ispred svoga vremena, tvrdi i ravnateljica muzeja Nikolina Radić Štivić.
Dr. Franjo Kresnik rodio se 1869. godine u Beču, a s roditeljima je u Rijeku preselio još kao jednogodišnje dijete, nakon što je otac Franjo tu dobio mjesto profesora klasičnih jezika u Hrvatskoj gimnaziji. U dobi od osam godina počeo je učiti violinu kod profesora Scaramelija, no umjesto željenog nastavka glazbenog obrazovanja na Bečkom konzervatoriju, na zahtjev roditelja upisuje studij medicine.
Po dovršetku specijalizacije na klinici za pedijatriju u Innsbrucku 1900. godine, oženio je Bertu rođenu Baron s kojom će kasnije dobiti sina Jaroslava, te se vratio u Rijeku gdje je otvorio privatnu liječničku ordinaciju. Tijekom cijele liječničke karijere među svojim je sugrađanima slovio za izvrsnog pedijatra i dijagnostičara. Svoje medicinske usluge nije naplaćivao pacijentima lošeg imovinskog stanja, a radio je i u ambulanti Opće javne banovinske bolnice na Sušaku koja je u određenim terminima bila besplatna i namijenjena siromašnima.
Graditelj violina
Unatoč zahtjevnom liječničkom zanimanju, Kresnik nikad nije zaboravio svoju ljubav prema glazbi, no svjestan da više ne može razviti karijeru violinista, u svojim tridesetima se zainteresirao za gradnju violina. Glasovite kremonske radionice 17. i 18. st. tada su već odavno bile zamrle, a brojne kopije vrhunskih kremonskih violina nisu proizvodile zvuk kao one stare, zbog čega se proširilo mišljenje da postoji tajna njihove gradnje koju valja razotkriti.
Kresnik je započeo studirati stručnu literaturu, te i same instrumente, čemu je pomagalo i njegovo prijateljstvo s poznatim violinistima poput Kocijana, Kubelika i Veszleya koji su u tom periodu gostovali u novoj, suvremenoj kazališnoj zgradi u Rijeci i svi redom dolazili Kresniku po savjet. Kresnik je koristio je svaku priliku da nakon koncerta temeljito prostudira instrument na kojem je pojedini violinist svirao. Često je boravio i u Cremoni, proučavajući Stradivarijevu ostavštinu koja čini nucleus današnjeg Stradivarijevog muzeja, te u Beču proučavajući zbirku Theodora Hämmerlea, punu vrhunskih kremonskih violina. Ova djela majstora sedamnaestog stoljeća, tvrdio je Kresnik, bila su tada najsavršeniji instrumenti ikad stvoreni.
Nije prošlo dugo prije nego se i sam upustio u gradnju violina u svom laboratoriju na Sušaku. Najstarija Kresnikova violina pohranjena u riječkom Muzeju, kaže Tamara Mataija, predstavlja kopiju rada Antonija Stradivarija. Naredna dva desetljeća, međutim, u izradi violina Kresnik će se ponajviše oslanjati na principe rada Giuseppea Guarnerija del Gesùa.
Franjo Kresnik
Brojna priznanja
Između 1910. i 1915. godine Kresnikove su violine dosegle zavidnu kvalitetu te počinje dobivati prva priznanja od poznatih violinista poput Arriga Serata, Franza Schörga, Bohuslava Lhotskog, Franza Vecseya, Emila Barréa i Jaroslava Kocijana.
Na velikoj Međunarodnoj izložbi u Rijeci 1926. godine Kresnik svojim violinama predstavlja Jugoslaviju i osvaja grand-prix i diplomu. Kad je iste godine svjetski virtuoz Zlatko Baloković, posjednik jedne violine Guarneri iz 1722. godine, svratio u Rijeku i imao prilike isprobati jednu Kresnikovu violinu, bio je tako oduševljen da je istu odmah kupio za sebe, a godinu poslije kupio je čitav kvartet i otpremio ga kod sebe u New York. Jedno od najvećih priznanja Kresnik je doživio 1937. godine na Bicentenariju Stradivarianu, svečanosti povodom obilježavanja 200. godišnjice smrti Antonia Stradivarija.
Priređene su glazbene večeri i izložba na kojoj su bili prezentirani instrumenti kremonskih graditelja violina, koji su za tu priliku dopremljeni s raznih strana Europe i Amerike. Kresnik se spontano uključio u njezinu organizaciju, svakodnevno tumačeći teoriju i praksu starotalijanske liuterije posjetiteljima na talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Po završetku svečanosti predsjednik odbora za proslavu, uputio mu je pismo u kojem mu zahvaljuje na osobnom angažmanu, a u Cremoni su ga prozvali »l’ uomo che legge i violini« (čovjek koji čita violine).
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka sačuvani su brojni nacrti i mjere za violine koje je naš poznati muzikolog Vladimir Fajdetić nazvao Kresnikovim tipom violine, a koje sam Kresnik naziva Neues Modell (1934.), Neuer Typ (1934.), Neuester Typ (1936.), Neueste Wolb. Modell (1936.), te nekoliko njegovih violina izrađenih oko 1935. i 1940. Neke od ovih posljednjih, prema mišljenju Vladimira Fajdetića, dosegle su kvalitetom tona Guarnerija i Stradivarija. Kresnik je izradio ukupno 52 violine, 2 viole, 2 violončela, te instrumente za Holdenov gudački kvartet iz New Yorka – 2 violine, violu i violončelo.
Tajna? Ne postoji!
Nekoliko je stvari po kojima će Kresnik ostati upamćen u glazbenoj povijesti – kopijama guarnerijevih instrumenata, vlastitom tipu violine koji je izrađivao, svojim studijama o laku, te posebice po dugogodišnjem proučavanju konstrukcije kremonskih violina kojim je razotkrio, odnosno bolje rečeno srušio mit o tajni umijeća velikih majstora.
U nastojanju da rekonstruira recepturu starog kremonskog laka, Kresnik je proučio svu raspoloživu literaturu i prikupio sve sastojke koji su mogli biti dostupni graditeljima violina u razdoblju od 16. do 18. stoljeća, kao i podatke o bojama, gradacijama i receptima. Zatim je sam započeo eksperimentirati, pri čemu mu je uvelike koristilo znanje iz kemije stečeno tijekom studija medicine. Opširnu studiju o laku objavio je 1932. u pariškom časopisu Archive Internationale de Pharmacodynamie et de Thérapie, no ova ga je tema zaokupljala čitavog života.
Posebno mjesto u Kresnikovu radu ipak zauzima studija o konstrukciji violina velikih majstora. Temeljito proučivši građu vezanu uz kremonske violine i kremonske graditelje iz obitelji Amati, Stradivari i Guarneri i njihove principe konstrukcije, započeo je pisati knjigu o gradnji violina.
Nakon dugogodišnjeg proučavanja – pojašnjava Tamara Mataija – zaključio je da tajna za kojom su mnogi tragali ne postoji, već da rezultat ovisi o temeljitom poznavanju akustičkih zakonitosti, koje se ne mogu opažati bez dugog iskustva, te o trudu i nadarenosti graditelja. Odgovarajući na pitanje je li Stradivari imao tajnu, Kresnik je još u svojoj publikaciji iz 1926. odgovorio: Tajna! Kakva tajna. Ona uopće ne postoji.
Svaka ručno rađena violina, smatrao je Kresnik, jedinstvena je i ako je uspjela, predstavlja remek-djelo.
– Kresnik je tvrdio da oblik pojedinog dijela violine direktno ovisi o kvaliteti komada drveta od kojega se izrađuje, zbog čega samim kopiranjem oblika starih instrumenata novi instrument ne može proizvesti plemenit ton kakav odlikuje klasične instrumente. Te odnose elemenata graditelj određuje iskustvom, znanjem i osobnom intuicijom. Upravo je zbog toga gradnju violina Kresnik smatrao umjetnošću koja je usko vezana uz znanost i tehniku, tvrdi Mataija.
Praktični priručnik
Knjiga koju je Kresnik pisao na talijanskom i njemačkom jeziku i rukopis dao prevesti i na engleski jezik, pisana je kao praktični priručnik za graditelje gudačkih instrumenata. Objašnjava temeljne konstrukcijske principe kremonskih majstora Stradivarija i Guarnerija, izbor drveta, debljine i ispupčenost zvučnice i dna te ulogu svakog pojedinog dijela instrumenta u statičkom i akustičkom smislu. Također tumači svojstva drveta te ulogu laka kojim se instrument premazuje. Recenzenti kao izuzetan doprinos liuteriji ističu poglavlja o kobilici i konstrukciji odušaka.
Posthumno je zaslugom Kresnikova prijatelja i štovatelja Justina Cuculića knjiga prevedena na hrvatski i uz predgovor akademika Aleksandra Ugrenovića tiskana u izdanju JAZU 1951.
Zalaganjem Cuculića ostavština dr. Kresnika pohranjena je u riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, te je 1950-tih uređena spomen-soba s predmetima koji svjedoče o njegovom radu na polju liuterije. Na upotpunjavanju zbirke narednih godina sudjelovao je muzikolog Vladimir Fajdetić, a zbirka se i danas sustavno popunjava i digitalizira te je 2011. upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
