Gliptoteka HAZU-a

Tjelesnost u djelima Ivana Meštrovića: Erotsko čitanje velikog kipara

P. N.

Foto Zoran Alajbeg

Foto Zoran Alajbeg

Izložba će od 26. siječnja do 26. veljače predstaviti sedamdesetak radova – skulptura i crteža – iz zbirki nasljednika Ivana Meštrovića te iz fundusa Atelijera Meštrović, Gliptoteke HAZU-a, Kabineta grafike, Galerije Meštrović i Galerije umjetnina Split



ZAGREB  Izložba naslovljena »Skulptura i nagost – tjelesnost i erotika u djelima Ivana Meštrovića« predstavit će od 26. siječnja do  26. veljače u prostoru Gliptoteke HAZU-a u Zagrebu 69 djela – skulptura i crteža – iz zbirki nasljednika Ivana Meštrovića te iz fundusa Atelijera Meštrović, Gliptoteke HAZU-a i Kabineta grafike HAZU-a (Zagreb) te Galerije Meštrović i Galerije umjetnina (Split).


Rijetko je kada Meštrovićev opus promatran kroz prizmu značenja nagoga tijela i erotskih čitanja. Razvoj teme moguće je pratiti na skulpturi i crtežu u rasponu od 1903. do 1946. godine, a prema motivu, kao i razdoblju, tema nagosti i erotike u djelu Ivana Meštrovića može se promatrati kroz tri čitanja koja će se u izložbenom narativu ispreplitati, dok će u katalogu biti predstavljeni zasebno, kroz tri teksta troje autora izložbe – stoji u najavi tog projekta.


To su tekstovi »Nelagoda tijela« (tenzije u prikazu: starost, erotizirani pathos, drugačija spolnost, neposredna putenost) Dalibora Prančevića; »Između dva Erosa i dvije Afrodite – klasično poimanje tjelesnosti« Barbare Vujanović i »Požar čula« Zorane Jurić Šabić.




– Ova izložba i katalog s tri vrsna priloga u kojima se da capo razmatraju brojni formalni i ikonološki aspekti Meštrovićevih aktova, značajan su doprinos poznavanju jednog od ključnih mjesta umjetnikova ukupnog opusa. Golem raspon različitih izraza kojima je umjetnik opisivao muško i žensko tijelo možda bi nam dao za pravo ustvrditi da on tijekom svog dugog djelovanja nije mijenjao stilove nego načine stilizacije. Rezultantu svježih promišljanja najbolje iznosi završna rečenica eseja Barbare Vujanović: »Ideja da čovjek predstavlja apsolutno mjerilo svijeta i stvarnosti u kojima živi, sugerira pravo na sumnju, preispitivanje i relativiziranje istine koja ih određuje«. Ništa bolje ne sažima osjećaje i misli koje nosimo nakon što pažljivo pogledamo sedamdesetak umjetnina donesenih na ovoj kapitalnoj izložbi – stoji u recenzije Joška Belamarića.


Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture, Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba i sredstvima Muzeja Ivana Meštrovića, te u suradnji s Gliptotekom HAZU-a.