Kopas izlaže četrdesetak radova iz najnovijeg ciklusa, nastajalog u posljednje dvije godine – količina radova koju je stvorio i dosljednost u načinu rada govore da njegovo bavljenje fotografijom nije ni hobističko, ni amatersko
RIJEKA Zdravko Kopas iz Umjetničke agencije »Kopart« koja je u galeriji Kortil već dugi niz godina organizira izložbe vrlo značajnih likovnih umjetnika, po prvi put se u tom prostoru predstavlja vlastitom samostalnom izložbom fotografija.
Na izložbi pod nazivom »Dokumenti nevidljivosti« izložio je četrdesetak radova iz najnovijeg ciklusa, nastajalog u posljednje dvije godine.
Na njima dominiraju jarki kolorit, igra s foto kolažima i fokusiranost na detalje, strukture i materijale koje primjećuje u kretanju gradom ili prirodom i bilježi svojom kamerom. Čini to načinom slikara koji slika apstrakciju i suptilnošću pjesnika koji u običnom, usputnom i naoko nevažnom otkriva profinjenost.
– Ne volim monumentalne priče, rekao je autor na otvorenju izložbe. Više preferiram male stvari, sitniš i detalje, poput fragmenata zidova, barki ili kakvog cvjetića. Takve stvari volim primjećivati i uzdići na jedan pijedestal važnosti, ili na oltar – kako je sjajno primijetila povjesničarka umjetnosti Nataša Šegota Lah s podsjećanjem na stihove Adama Zagajewskog. To su male stvari na oltaru pred kojim se nitko ne moli.
Apostrofirajući činjenicu da se Kopas fotografijom bavi više od 30 godina, Nataša Šagota Lah je kazala kako su ga na odluku da svoj rad predstavi publici nagovorili povjesničari umjetnosti s kojima je surađivao pripremajući izložbe vrsnih autora iz cijele Hrvatske.
Količina radova koju je stvorio kroz godine i dosljednost u načinu rada govore da njegovo bavljenje fotografijom nipošto nije ni hobističko, ni amatersko, naglasila je. Hobisti nemaju takvu produkciju, a amaterima je svojstveno da često mijenjaju interese, dok Kopas otpočetka slijedi istu liniju o čemu svjedoče radovi iz starih dana koji beskrajno podsjećaju na današnje. Ta se linija može nazvati mnemopoetičkim diskursom s puno boje i puno sjećanja, ali ne nostalgičnih sjećanja na prošlost, već sjećanja na ono što je pored nas, a mi to ne primjećujemo.
Prolazeći kraj zaboravljenih stvari, Kopas se zaustavlja, prisjeća se da postoje i oplakuje što su postale nevidljive. Mislim da je time jedan veliki pjesnik među fotografima i jedan veliki kolorist među umjetnicima – kazala je Nataša Šegota Lah koja u jarkim bojama ovog ciklusa osjeća prizvuk tuge.
Izložba se može pogledati do 9. siječnja.
