Plakat za »Žar pticu« Stravinskoga u HNK-u Split, na kojemu je antropomorfna ptica, zapravo vrtirepka nasađena na crvene štikle, jedan je od njegovih antologijskih radova. Ovaj je plakat bio i na naslovnici kataloga izložbe »The Power of the Posters« u uglednom Victoria & Albert Museum u Londonu. Drugi je plakat za »Labuđe jezero«, na kojemu su labudovi stilizirane ruke, svijene onako kako se već ruke svijaju da sjenama na zidu ožive labudove, a kljunovi su jarkožuti i narančasti – kažiprsti. Tko bi se toga sjetio?

Ili, da se koncentričnim krugovima nalik oku kojemu je zjenica ženska glava, prikaže narodna nošnja na plakatu za tridesetu obljetnicu ansambla LADO. U antologijske radove spada i »Dantonova smrt« iz 1970., nagrađena 5. Zagrebačkom salonu, dok je Bućan bio tek na prvoj godini Akademije likovnih umjetnosti.

Suptilni humor

Ako treba tražiti jednu ključnu riječ da opiše ove radove, onda je to – domišljatost. To vrijedi za rane radove, koje je Bućan na početku svoje karijere radio za SC i Gavellu, ali i za one koje je nastavio raditi u sedamdesetim godinama kao afirmirani umjetnik; one u koje je sve spremnije ugrađivao elemente fotografije, te one koji su nastali u osamdesetima, kad se autor »udomaćio« u formatu 2 x 2 metra. Svi su radovi predstavljeni kronološki, na dva kata muzeja.

– Boris Bućan autor je za kojeg se bez pretjerivanja može reći da je naveći majstor plakata, istinski umjetnik-slikar – rekla je na otvorenju izložbe ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, podsjetivši da je riječ o najvećoj dosad priređenoj izložbi njegovih plakata, prikupljenih kroz donacije i otkupom.

MSU-ova kolekcija Bućanovih plakata, uz one čuvane u Muzeju za umjetnost i obrt i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici najznačajnija je u Hrvatskoj: obuhvaća oko 400 radova nastajalih od kraja šezdesetih do danas. Njujorška MoMA, slavni muzej suvremene umjetnosti, nedavno je, pak, nadopunila svoju kolekciju Bućana s još četiri plakata zahvaljujući donaciji Krešimira Penavića, pa ih sada ima 24.

Naslov izložbe, »Doručak u štampariji«, predstavljen zasebnim plakatom koji potvrđuje aluziju na film »Doručak kod Tiffanyja«, podsjetnik je na Bućanove studentske dane, kad je provodio jutra u tiskari, iščekujući prvi otisak svog novog plakata.

Kustosica Kristina Bonjeković Stojković osobito skreće pažnju na ironične obrate u nekima od ovih plakata i kaže da je Bućanova idealna publika ona »sa žicom« za fini, suptilni humor.

Uz izložbu je tiskan i katalog za koji je jedan tekst napisao i Rick Poynor, međunarodno cijenjeni britanski pisac, kustos, teoretičar i predavač specijaliziran za dizajn i vizualnu kulturu.

Nova ljubav jarkih boja

Boris Bućan (1947) od šezdesetih godina, kada započinje umjetničkim djelovanjem na javnim prostorima sa zagrebačkim intervencionistima, pripada u vrh hrvatske suvremene umjetnosti. Likovnu akademiju je započeo u Ljubljani, a diplomirao je u Zagrebu 1972. kao dosljedni oponent metodama akademske pedagogije.

Svojim ciklusima Bucan-art, Museum Palmolive, Povijest umjetnosti od Altamire do danas, Antiplakati propituje sve ikoničke paradigme, uključujući i vlastitu. Osamdesetih godina vraća se intenzivno slikarstvu i crtežu.

Humora se, međutim, Bućan ne odriče ni u slikarstvu. Naprotiv, posljednjih godina njegove su velike izložbe u Gliptoteci – koje priređuje strastvena »bućanologinja« Vera Horvat Pintarić – napučene iskričavim humorom, ironijom, harlekinskom vrckavošću, bilo da se radi o ciklusu u kojem razodijeva prolaznice na terasama kafića u centru Zagreba, bilo da se radi o prizorima iz gradskog života, za čije protagoniste postavlja ulične čistače, cvjećare, umorne ljude koji čekaju tramvaj…

No, njegov posljednji ciklus radova, koji je trenutno izložen u Gliptoteci pod naslovom »Mrežnica« – a radi se o devedesetak slika velikog formata – označava zamjetnu promjenu kursa. Izložba »Mrežnica« nadahnuta je umjetnikovom novootkrivenom ljubavi prema toj rijeci. Promijenili su se motivi – Bućan je nakon dugo vremena zanemario urbane motive, a odlaskom u prirodu ostavio je i svoju karakterističnu crnu i sivu. Nove slike pršte od jarko crvene, ružičaste, zelene, žućkaste, zlatne, modre…

Boris Bućan dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada te nagrade za životno djelo. Od 2006. redovni je član Hrvatske akademije znanosti umjetnosti. Djela mu se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama.

Izložba Bućanovih slika u Gliptoteci otvorena je do 8. svibnja, dok se njegovi plakati mogu pogledati u MSU-u do 29. svibnja.