Završen jedan od najdužih goranskih procesa: Oslobađajuća presuda za šestorku iz DI »Delnice«

Ninoslava Kovačića, Miljenka Buljubašića, Ivanu Mihelčić, Borisa Mihelčića, Peru Kevilja i Antu Kraljevića teretilo se za zlouporabu ovlasti, krivotvorenje službene isprave i sklapanja štetnog ugovora, no nakon 10-godišnjeg procesa sve su optužbe odbačene 

DELNICE Jedan od najdužih goranskih sudskih procesa, onaj vezan uz optužbe o nizu nezakonitih radnji realiziranih tijekom procesa pretvorbe i privatizacije u DI »Delnice«, kraju je priveden oslobađajućom presudom za svih šestero optuženih – tadašnjeg direktora »Delnice« d.o.o., prvooptuženog Ninoslava Kovačića, te sve ostale – Miljenka Buljubašića, Ivanu Mihelčić, Borisa Mihelčića, Peru Kevilja i Antu Kraljevića.

 Sud je presudio da ovih šestero optuženih nije krivo za ono za što ih se teretilo. Drugim riječima, u goranskoj javnosti česte tvrdnje o tome kako su neki od optuženih bili »grobari« delničke drvne industrije očigledno – ne stoje. Tko je onda kriv za propast DIP-a? Bob Dylan bi rekao da odgovor zna samo vjetar, a što o svemu i svojoj desetogodišnjoj muci kaže nekada prvooptuženi Ninoslav Kovačić moći ćete pročitati ove nedjelje u novom broju »Goranskog Novog lista«.

Optužbe prema ovoj šestorki, a riječ je o uposlenicima tadašnjeg poduzeća DI Delnice, odnosno poslovnim partnerima, teretilo se za kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, krivotvorenja službene isprave ili pak sklapanja štetnog ugovora. Sve su optužbe odbačene, a isto je tako kao neosnovana odbijena žalba državnog odvjetnika na presudu prvog stupnja. Time je, čini se, stavljen zastor na priču koja je sudionicima donijela mnogo neugodnosti, od boravka nekih u istražnom zatvoru, do (pre)dugog sudskog procesa koji je za desetljeće svog trajanja nekima od optuženih bitno promijenio život.    

»Neregulirani« rabati

Oslobađajuću presudu, čitamo iz presude koju nam je dostavio prvooptuženi Ninoslav Kovačić, prvostupanjski je sud temeljio na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Željke Pavić koja, primjerice, analizirajući optužbe o sklapanju štetnih ugovora, izričito navodi kako politika rabata nije zakonom regulirana, već je to stvar politike i poslovnih odnosa između partnera. Vještakinja je izjavila da DI Delnice nije pretrpio štetu od odobravanja rabata od 35 posto te da je razlika u cijeni za istovrsne proizvode ujedno omogućavala i različito odobrenje visine rabata prilikom prodaje proizvoda, što potkrepljuje obranu Ninoslava Kovačića koji tvrdi da su imali proizvode različite kvalitete, pa stoga i različite cijene. 

   Nadalje je vještakinja ustvrdila da između poslovnih subjekata nije potrebno za sve poslovne dogovore zaključiti ugovore te da se veoma često promemorijom sa sastanka potvrde dogovoreni uvjeti nekog posla. Temeljem nalaza vještaka sud je utvrdio da je između DI delnice i Broda na Kupi d.d. zaključen komisioni ugovor u kojem je komisionaru DI Delnice priznata provizija u visini 7 posto na vrijednost prodane robe, da je zadatak DI Delnice bio sukladno tom ugovoru, prodaja proizvoda Broda na Kupi d.d., obavljanje marketinških usluga, vođenje knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova… a sve to za navedenu proviziju od 7 posto. Vještakinja tvrdi da nije bilo ugovoreno ograničenje visine odobrenih rabata i super rabata pa je slijedom toga DI Delnice imao slobodu ugovarati visinu odobrenih rabata, super rabata i sconta. Vještakinja tvrdi da se odobravanjem rabata stimulira kupca da kupuje kod istog prodavatelja, iz čega obje strane imaju korist – kupac ima veći rabat, a prodavatelj proda veću količinu proizvoda«, piše u presudi.   

Nižim cijenama do kupaca

Govoreći pak o optužbama vezanim uz zagrebačko poduzeće AG Inženjering, u presudi se navodi kako nalaz vještaka potkrepljuje iskaz svjedokonje Valerije Kajfež »koja ističe da joj je poznato da je ugovorom između Delnica d.d. i AG Inžinjeringa bila dozvoljena visina rabata od 25 posto, a ta je visina odobrena s obzirom na duljinu njihove suradnje i poslovnost… AG Inžinjering nije bio privilegiran ni na koji način i u slučaju te tvrtke postupalo se kao i u drugim slučajevima«, utvrdila je vještakinja. 

    Temeljem ovih i ostalih nalaza stalne sudske vještakinje Željke Pavić, prvostupanjski je sud zaključio da je došlo do promijenjenih komercijalnih uvjeta na tržištu, da su politikom rabata smanjivane cijene, a sve s ciljem da se zadrže kupci. Kako nema dokaza da su okrivljenici postupali u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi – a djela za koje se okrivljenici terete – mogu se počiniti samo izravnom namjerom – sud je sve njih oslobodio optužbe.