Priča Denisa Đuranića

‘Zašto sam uspješan biznis preselio iz Ljubljane u Prezid’: Posjetili smo poduzetnog povratnika u G. kotar

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Za sada u pogonu radi osmero zaposlenih, pet dana u tjednu. Sustav rada ostao je isti, a to znači da proizvode odjeću po narudžbi i posla im ne nedostaje. Najviše je narudžbi iz Engleske, Njemačke, Nizozemske, Austrije i Švedske, a nedugo po početku rada u Prezidu već su ostvarili i neke nove kontakte pa će im, čini mi se, taj početak biti u znaku širenja tržišta



Da iz Hrvatske prevelik broj, posebno mladih ljudi, odlazi u zemlje Europske unije, pa i dalje od toga, nije više nikakva vijest već, na žalost, tužna realnost koja opravdano brine mnoge jer je odljev školovanih ljudi u najboljim godinama itekakva opasnost za svaku zemlju. Zato svaki drugačiji slučaj, odnosno povratak u Hrvatsku i pokretanje posla, itekako privlači pažnju pa je stoga nedavno zanimanje mnogih privukla priča iz Prezida gdje je pogon proizvodnje sportske odjeće s osmero uposlenih otvorio Denis Đuranić.


Sam čin otvaranja i ne bi bio nešto posebno i zanimljivo da nije riječ o čovjeku koji je dobrih petnaestak godina taj posao vrlo uspješno radio u susjednoj Sloveniji, točnije Ljubljani, a onda je odlučio – sve preseliti u Hrvatsku! Znači li to da i Hrvatska ima svojih prednosti, pitamo mladog poduzetnika koji odgovara potvrdno.


Dobri razlozi


– Naravno da u Prezid nisam došao bez pravih povoda i dobrih razloga. Posao u Sloveniji išao mi je dobro i nedugo po pokretanju posla uspjeli smo, zahvaljujući kvalitetnom radu i vrhunskoj sportskoj odjeći i opremi za neke sportove (biciklizam, triatlon, brzo klizanje, klizanje na kratkim stazama, alpinizam, planinarenje…), pronaći tržište te uspješno prodavati naše unikatne proizvode koje izrađujemo po narudžbi. Dakle, posao kao posao išao je bez problema i razloga za zadovoljstvo je itekako bilo. No, ono što nije bilo dobro su preveliki troškovi, od plaćanja vrlo skupog najma koji bi, budući da se proizvodnja širila, trebao bitno porasti, pa do raznih poreznih davanja. Sve to činilo me je pomalo nezadovoljnim pa sam, budući da sam iz Gerova odakle sam prije petnaestak godina otišao živjeti i raditi u Sloveniju, počeo razmišljati o preseljenju proizvodnje u Hrvatsku.




Foto Marinko Krmpotić


Foto Marinko Krmpotić



Ono što mi je trebalo je prostor znatno veći od onog koji smo imali u najmu u Ljubljani, a kako sam pri svakom odlasku iz Gerova u Ljubljanu, i obrnuto, prolazio kraj napuštenih prostora nekadašnje carine i granične policije u Prezidu, ideja se sama po sebi nametnula. Odlučio sam provjeriti kakve su mogućnosti iznajmljivanja tog prostora te što sve u Hrvatskoj treba za pokretanje posla i kad sam vidio da je sve to moguće te da bih za posao koji sam radio u Sloveniji, ovdje u Hrvatskoj imao manje troškove, odlučio sam krenuti u taj projekt preseljenja iz Ljubljane u Prezid – govori Đuranić dodajući kako nije baš sve išlo po planu i kako je osjetio tipične hrvatske i muke vezane uz realizaciju dogovorenih obaveza.


Hrvatske muke


Foto Marinko Krmpotić


Foto Marinko Krmpotić



– Prostor u kojem radimo u trenutku našeg preuzimanja bio je u vrlo lošem stanju i za kvalitetnu obnovu trebala su nam dodatna sredstva koja smo tražili od državnih agencija HAMAG i BICRO što nije išlo po planu te smo umjesto rješavanja u trideset dana, čekali punih 90 dana što je, naravno, usporilo proces obnove i planiranog početka rada. Nekih zastoja bilo je i u Ministarstvu financija gdje se predugo čeka na potpise nekih dokumenata koje sve mora potpisati ministar, ali treba istaknuti da su u tom ministarstvu bili vrlo susretljivi i profesionalni te je bila vidljiva želja da nam pomognu. Na kraju smo i ostvarili ono što smo željeli, a siguran sam da bi Hrvatska bila stranim poduzetnicima još zanimljivija kad bi ovaj proces bio brži i jednostavniji – govori Đuranić čije je poduzeće pod imenom CSW (Custom Sports Wear) s radom počelo u drugom dijelu veljače ove godine.


– Za sada imamo osmero zaposlenih koji rade pet dana u tjednu. Sustav rada ostao nam je isti, a to znači da proizvodimo odjeću po narudžbi. Naravno, to znači da je riječ o nešto skupljoj sportskoj odjeći, ali budući da smo već stekli ime i ugled, posla nam ne nedostaje. Najviše narudžbi imamo iz Engleske, Njemačke, Nizozemske, Austrije i Švedske, a nedugo po početku rada u Prezidu već smo ostvarili i neke nove kontakte pa će nam, čini mi se, ovaj početak biti u znaku širenja tržišta. Postoji i mogućnost širenja vrste proizvoda i to za skijaško trčanje i biatlon koji su popularni u Gorskom kotaru i Sloveniji pa bismo se mogli okrenuti i toj vrsti sporta. Općenito govoreći, prva iskustva vezana uz rad u Hrvatskoj su pozitivna i kako sada stvari stoje, odluka o preseljenju posla iz Slovenije u Hrvatsku bila je dobra. Svakako, za konačnu ocjenu trebat će pričekati još neko vrijeme, ali početni su dojmovi vrlo pozitivni – zaključio je Denis Đuranić.


Dobro obučeni djelatnici stvaraju unikate


Foto Marinko Krmpotić


Foto Marinko Krmpotić



– Materijali koje koristimo za izradu sportske odjeće najveće su kvalitete i dolaze od renomiranih proizvođača koji jamče dugotrajnost i kvalitetu. Uz to iznimnu pažnju poklanjamo i samom procesu izrade u kojem sve polazi od želje naših kupaca koji nakon kontakta s nama zajedno s našim dizajnerima rade na konačnom izgledu odjeće koju naruče. Zbog toga je, naravno, svaki naš proizvod unikat i namijenjen je isključivo jednoj osobi, a takav proces rada zahtijeva stručnost i kvalitetu pa je svaki naš djelatnik itekako dobro obučen u svaki dio procesa, od kompjutorske obrade do izrade uz pomoć strojeva – rekao je Đuranić.


Razbijeni stereotipi o Gorskom kotaru


Otvaranje pogona proizvodnje sportske odjeće u donedavno »mrtvim« prostorima nekadašnjih carinskih i službi granične policije raduje sve s čabarskog područja, a gradonačelnik Čabra Kristijan Rajšel posebno ističe kako je ovakvih primjera potrebno što više.


– Obično o našem kraju, pa i cijelom Gorskom kotaru, vlada stereotip po kojem ovdje raditi mogu samo pilane i slična proizvodnja. Da to nije točno, pokazuje i ovaj primjer koji će, nadam se, uočiti i drugi poduzetnici van goranskih okvira – rekao je Rajšel.