Radeći kao »pokretni trgovac« koristio sam mogućnost snimanja i razgovora s ljudima i kroz neko vrijeme prikupio sam više od deset sati snimljenog materijala. Riječ je o seocima Marija Trošt, Velika Lešnica, Kuželj, Grbajel, Gašparci, Sedalce, Turke, Ložac Turkovski, Podgora, Požar i Kalić, kaže Rasim Karalić
DELNICE Pred punom dvoranom Radničkog doma Delnice delnički zaljubljenik u dokumentarni film Rasim Karalić predstavio je svoj novi film nazvan »Zaboravljena sela«. Topla ljudska priča koju je Karalić filmskim jezikom predstavio u suradnji i uz veliku pomoć Milana Majnarića, dirnula je gledateljstvo kojeg su u znatnom broju činili ljudi iz malih zaboravljenih goranskih sela, ljudi koji su ostali ovjekovječeni zahvaljujući još jednom pažnje vrijednom filmskom uratku Rasima Karalića.
– Prve kadrove snimio sam prije pet godina, u doba dok sam još imao pokretni trgovački obrt kojim sam obilazio ta mala zaboravljena goranska sela u Kupskoj dolini, kaže Karalić. Radeći kao trgovac kojeg su često s nestrpljenjem čekali koristio sam i mogućnost snimanja te razgovora s ljudima i kroz neko vrijeme prikupio sam više od deset sati snimljenog materijala. Riječ je o seocima Marija Trošt, Velika Lešnica, Kuželj, Grbajel, Gašparci, Sedalce, Turke, Ložac Turkovski, Podgora, Požar i Kalić.
Emotivne reakcije
Razočarala me vlast
– Svakako treba zahvaliti i Udruzi »Prepelin’c« koja mi je pomogla u promičbi, a ono što me je iznova razočaralo je delnička gradska vlast. Usprkos smjeni na čelu Grada strah me je da je odnos prema kulturi ostao isti. Iako sam u svom filmu obradio život stanovnika desetak sela s područja Grada Delnica, nitko od nove vlasti – pa čak ni iz nedavno osnovanog Odbora za kulturu – nije nazočio prikazivanju filma. Znam da novaca nema, znam da imaju sto briga i znam da im nije lako, ali je teško shvatiti da ne samo da ne cijene pet godina nečijeg rada, već ponajprije te ljude o kojima film govori i kojih je puno bilo u dvorani Radničkog doma. Šteta zbog tog odnosa, jer u Delnicama i Gorskom kotaru postoji tako puno mogućnosti za stvaranje i predstavljanje dokumentarnih filmova. Mogli bismo, primjerice, ljeti imati festival dokumentarnog filma koji bi sigurno privukao pažnju, može se vrlo kvalitetno raditi s djecom što pokazuje uspjeh fužinarskih osnovaca koji su osvojili drugo mjesto na državnoj reviji školskih filmova za horror »Tama«, može se puno toga kad bi imali podršku, zaključuje Karalić.
________________________
Nagrada za »Furmane«
________________________
Pismo za Ohio
– Bit će to »Pismo za Ohio« u kojem ću obraditi vezu između starice majke koja svojoj kćeri u Ameriku, s kojom je jako bliska, piše pismo u kojoj joj objašnjava što se sve to zbiva u njihovom malom planinskom selu zaboravljenom od ljudi. Uz to moram dovršiti i filmove »Kampor« i »Matić poljana« koji su, pogotovo »Kampor«, u viskom stupnju realizacije. No, za sve to treba puno vremena kojeg imam sve manje, budući da imam redovan posao«, veli Karalić.