PUNAT »Mi smo iz Ljubljane i nama je ovdje prekrasno. Velvet ima divan ambijent, festival je mali i intiman, bez gužve, sa sjajnim programom, a u blizini je i more. Baš kako najviše volimo.«, rekla je grupa prijatelja iz Ljubljane, naših susjeda u eko-kampu Marušina, Olive Hills tijekom dvodnevnog Velvet Festivala u Puntu na Krku. Osim razdraganih Slovenaca, u susjedstvu našeg šatora bila je skupina Talijana, par iz Francuske, a iznad nas ekipa iz Zagreba. Dobar se glas o Velvet Festivalu nadaleko čuo, mislili smo uoči dolaska, sastavljajući šator u mediteranskom kampu gdje hlad, uz pitoreskni pogled na more i otok Košljun, rade krošnje maslina. Nakon dvodnevnog uranjanja u opušten i neopterećen, a ipak promišljen koncept trećeg po redu Velveta, shvatili smo da je dobar glas posve opravdan.

Foto Andrea VRANIĆ

Kvaliteta nezavisne scene

U mediteransko se okruženje posve prirodno uklopila odabrana glazbena ponuda koja je i ove godine pružila red svirane i red elektronske glazbe različitih žanrova. Zajednički predznak izvođača sadržan je isključivo u činjenici da je riječ o izvrsnim licima koja se nalaze na margini mainstream kulture. Uprave takve voli Velvet koji i u svom trećem izdanju nudi kvalitetu nezavisne scene bilo na domaćoj bilo na međunarodnoj razini što se u brojkama zasad svodi na više od sedamdeset izvođača i dvjestotinjak umjetnika iz sedamnaest europskih zemalja koji su prošli jednim od triju festivalskih prostora Velveta.

Foto Andrea VRANIĆ

Pod zvijezdama, među maslinama, obje se večeri nudio sjajan i raznolik bendovski program pa je više od 400 posjetitelja festivala moglo uživati u magičnim nastupima Jonathana, NLV-a, Porto Morta, avangardne francuske supergrupe Aquasergea, nove riječke perspektive zvane The Siids, kolektiva Živa voda, ZMaJa, Neon Lies, Grapevine Babies te Malus Antlera. Elektronski je lineup donio jednako respektabilna imena, na čelu s vjerojatno najvećim domaćim underground disco i house producentom Ilijom Rudmanom i beogradskim headlinerom Kristijanom Molnarom, uz Anu Antonovu, Edina Halitija aka Asimin Asanof i Jopu kao predstavnika riječke udruge C.U.T., zatim Bellena, Vilju, Babilonsku te slovenske DJ-eve Bossu, Zvanut i Herzog.

Foto Andrea VRANIĆ

Mediteranska vila Nikol

Našlo se tu, dakle, za svakog ponešto i svaki je izvođač imao grupu zadovoljne publike. Naravno, nekolicina se ipak istaknula kolektivno zaraznom energijom koja je zahvatila veći dio festivalaca. U prvom su redu tu riječki headlineri Jonathan koji su prve večeri po nebrojeni put dali sve od sebe, pokazavši da je svirka uživo duša i srce svakog pravog izvođača. Nema grupe na ovom našem prostoru koja iskrenije i žešće sa svojom publikom dijeli ljubav prema glazbi i vlastitim pjesmama koje toliko dobro zvuče uživo da je njihove nastupe uistinu grehota propuštati. S druge pak strane, talentirani se trojac NLV saživio s ambijentom, a osebujna pjevačica Nikol izgledala je kao neka mediteranska vila čiji je glas i stas odgovarao prirodi prostora i pozornice omeđene maslinama. Gledali smo ih na prošlogodišnjem Ferragostu gdje ih je velika pozornica lišila šarma i osobnosti pa je ovo izdanje na Velvetu zbog te okolnosti bilo posebno zadovoljstvo.

Foto Andrea VRANIĆ

Među domaćim snagama oduševili su i zagrebački Porto Morto čija mnogobrojna postava fizički nije stala na glavnu pozornicu, no to ih ni najmanje nije spriječilo pokazati karizmu. Ne znamo tko se od ove ekipe bolje zabavio te večeri, možda eventualno publika koja ih je glasno bodrila, a naročito oni koji su ih prvi put imali prilike čuti. I u tome je čar ovakvih festivala, upoznati druge. Stoga je posebno mjesto u rasporedu drugog dana bilo osigurano za francusku supergrupu Aquasergea čiji su se renomirani članovi poigrali ujedno virtuoznim i apsurdnim psihodeličnim dionicama različitih instrumenata (uključujući netipični klarinet) i vokala čime je organizacija festivala publici u Puntu osigurala jedinstveno i ne baš često viđeno iskustvo vrhunskih glazbenika.

Prostor za marginaliziranu glazbu

Kada je riječ o organizaciji, drugog smo dana konačno na trenutak uhvatili osnivača i organizatora festivala, 24-godišnjeg Dinu Grgurića iz Punta koji već treću godinu tvrdoglavo i predano čini nešto što je unazad pet godina na ovim prostorima bilo teško zamislivo. Kada smo ga pitali zašto to radi, rekao je da je u pitanju mladenački protest i potreba da u svom kraju stvori prostor za marginaliziranu glazbu i scenu, što ujedno znači i širenje glazbenih obzora mladih koji za to kod nas baš i nemaju prilike. »Razvijanje širine različitih i drugačijih iskustava kod mladih, to je svrha Velveta«, rekao je premoreni, no zadovoljni Grgurić koji od početka odbija jačati festival komercijalnim imenima, već je, posve obratno, ustrajan u težnju da gradi festival upravo jačanjem nezavisne scene.

Foto Andrea VRANIĆ

Osim dvaju centralnih lokacija neodoljivog šarma unutar kampa u kojima je tijekom festivala vladao osjećaj velikog, udobnog i opuštenog dnevnog boravka, mjesto radnje u dnevnim satima bila je obližnja plaža uz neizostavnu pratnju DJ pulta zaduženih za održavanje pulsa festivala. Kao i prošle godine, Velvet se nije zaustavio na obali, već je party brodom zaplovio duž krčke obale pa je trosatna plovidba pod kapetanskom palicom DJ-a Mile Voli Disko i TIPSY-ja pružila epifanijski trenutak spram ljepote koja nas okružuje i koja nam je dostupna. Ondje smo u dobrom društvu sreli i prve dame EPK 2020 – Eminu Višnić, Maru Anjoli Vujić, Lelu Vujanić i Ivu Kelentrić – koje su, »opčinjene situacijom oko sebe« istaknule sve lijepo čime ih Velvet po prvi put osvaja: prirodan ambijent, kvalitetan program, perspektiva za budućnost, opuštena atmosfera i pristupačnost nečemu što izvana djeluje posve ekskluzivno, a mi smo toliko povlašteni da nam se to čini naravnim. Dok smo plovili jadranskim plavetnilom, odmarali u hladu maslina i pritom slušali sjajnu glazbu, nismo mogli nego se u potpunosti s njima složiti.