Vapaj ovčara

UPORNO IGNORIRANJE PROBLEMA Na Cresu je divljih svinja pet puta više nego – ovaca

Edi Prodan

Divlje svinje prijetnja i ovcama, ali i ljudima / arhiva NL

Divlje svinje prijetnja i ovcama, ali i ljudima / arhiva NL

Ne stavi li se hitno pod nadzor broj divljih svinja kojih je, prema nekim mjerenjima, trenutno na Tramuntani pet puta više nego ovaca, kroz nekoliko godina naša specifična creska ovca postat će – prošlost, kaže Klaudio Grus, jedan od sve malobrojnijih ovčara iz Dragozetića



Opet vrije na Tramuntani, golemom području i jedinstvenom prirodnom resursu koji pokriva čitav sjeverni dio otoka Cresa, od Predošćice do punte Jablanac! Problem je uvijek isti, ali uvijek s novom eskalacijom – nastavak »bujanja« broja divljih svinja koje uništavaju cresku ovcu. Istina, u sljedećim se mjesecima očekuje odluka Županijske skupštine Primorsko-goranske županije koja bi konačno, bez »fige u džepu«, morala naložiti njegovo hitno rješavanje.


– Borimo se godinama, no umjesto da se problem riješi, dolazi do još veće opasnosti, do još težeg rada ovčara na tom dijelu otoka tako da se ne bih čudio, ne poduzmu li se hitno mjere stavljanja pod nadzor broja divljih svinja, kako će kroz nekoliko godina naša specifična creska ovca postati prošlost – naglasio nam je u razgovoru Klaudio Grus, jedan od sve rjeđih creskih ovčara nastanjen u Dragozetićima.


No, da ipak ima određenih institucionalnih pomaka koji bi mogli donijeti bolje dane creskim ovčarima, svjedoči podatak da je njihov problem pod točkom »Informacija o problematici izlova nezavičajne divljači na kvarnerskim otocima« stavljen na dnevni red nastavka 10. sjednice Županijske skupštine održane krajem travnja. Predlagači za uvrštenje točke o izlovu alohtone divljači na Cresu bili su Dinko Beaković, u ime kluba HDZ-a, Čedomir Dundović kao predstavnik kluba HSP-HSLS-Hrast te Mario Alempijević u ime Akcije mladih i Živog zida. Točka je nakon rasprave upućena na definiranje zaključka koji će vijećnicima biti izloženi na nekoj od sljedećih sjednica, no sudeći prema dnevnom redu ne na 11. što će se održati 17. svibnja.





U 12 godina, od 2005. do konca 2017. godine na kvarnerskim otocima izlovljeno je 18.647 grla divljači. Najviše divljih svinja, 13.230, te 6.952 jelena lopatara. Golema je to količina, a ona otvara još jednu misao: lov na cresku, kvarnersku divljač unosan je posao! I ne samo zbog toga što su domaći i strani lovci (uostalom zbog toga je još 1981. i donesena cresko-lošinjska općinska odluka) spremni platiti kako bi lovili u jedinstvenom prirodnom okruženju, već i zbog toga što je meso te divljači vrlo traženo, posebno od strane restorana koji na meniju nude jela od divljači. To što će se zbog toga s creskih, pa i mnogih drugih, jelovnika morati izbrisati jela od jedne od najboljih janjetina na svijetu, malo je koga izgleda iskreno briga. No, dobro, što je tu je: uskoro ćemo umjesto omiljenih Dana creske janjetine imati Dane creske divlje svinje. Glavno da je – domaće.



Sprega politike i lovaca


Ono što upućuje na činjenicu kako bi se ipak moglo krenuti u pozitivnom smjeru – lovačkom zatvaranju pojedinih sektora na kojima bi se provodila eliminacija divljači kako bi se kroz nekoliko akcija stavljanje broja divljači pod kontrolu te problem svelo u razumne granice – govore i podaci sa sjednica gradova Cres i Mali Lošinj održanih prije godinu dana. Tada su čelnici jedinica lokalne samouprave i Županije zatražili pomoć od ministarstava ekologije i poljoprivrede upravo u provođenju akcija na koje se opet, godinu dana kasnije, hitno upozorava od strane navedenih županijskih vijećnika. Mada, nije daleko od istine ni stav Dinka Beakovića koji ističe da se problem uporno zamagljuje te ga se istinski uopće ne želi riješiti: – Rješavanje problema koči sprega politike i lovačkog lobija. Tu se vrti golem novac i jasno je da lovci nemaju nikakav interes ubiti »zlatnu koku« – istaknuo je Beaković.


A čitava je priča o alohtonoj divljači na Cresu jako dobar predložak i za pisanje scenarija filma katastrofe. Prisjetimo se, odlukom vijećnika Općine Cres-Lošinj 1981. godine donesena je odluka o naseljavanju neizvorne divljači na Cres. U strogo definirana i ograđena lovišta. Proces je započeo 1985. godine kad su unesena 63 jelena lopatara, 54 muflona i svega 29 divljih svinja. Naravno, jedno je pretpostavka da će se ogradama i izlovom divljač držati pod kontrolom, a sasvim nešto drugo ono što nasilna ljudska želja za stjecanjem materijalnog bogatstva može učiniti nad vjekovnim prirodnim skladom. Divljač je porušila ograde i krenula nekontrolirano bujati. Istina, mufloni se u čitavom tom procesu nisu »snašli« tako da je došlo do njihovog smanjenja, pa i vjerojatnog nestanka, ali su zato divlje svinje pokazale svoju pravu ćud: kao na Životinjskoj farmi zagospodarile su Cresom, posebno slabo naseljenom Tramuntanom.


Poražavajući omjer


– Teško je doći do preciznih podataka, ali prema nekim ispitnim mjerenjima na Tramuntani trenutno ima tisuću ovaca i pet puta više divljih svinja, naglašava Grus.


Dodamo li tome da je ljudi nekoliko puta manje od ovaca, i ne treba i imati scenarističku maštu da bi se shvatilo kako će Tramuntana uskoro biti zemlja bez ovaca i ljudi. A divlje će svinje u cijelosti zagospodariti prostorom.


Ono što je također simptomatično po ovu problematiku, prebiranje po memoriji i arhivskim materijalima ukazuje na još jednu zanimljivu pojedinost: ova se točka periodično provlači kroz županijske ili skupštinske klupe Grada Cresa bezmalo već dva desetljeća! Nevjerojatno je kolika je sličnost iznesenog problema, kao i reakcija vijećnika koji su za sustavno uklanjanje neizvorne divljači na Cresu, kao i prijedloga mjera rješavanja problema kroz sve ove godine. A da je rezultat uvijek isti – divljih svinja je svake godine sve veći broj, dok su se jeleni lopatari, koji nisu agresivni poput divljih svinja, počeli ponašati poput domaćih životinja: hrane se zajedno s ovcama, a ima slučajeva koji zaslužuju ulazak u rubrike »vjerovali ili ne« jer se znalo događati, primjerice u trajektnom pristaništu Porozina, da se lopatari druže s – turistima.