Penjanje je život

Tri puta na Mont Blancu: Upoznajte Darka Gašparovića, crikveničkog planinara bogate životne priče

Franjo Deranja



Darko Gašparović (65), Crikveničanin s tribaljskim korijenima po ocu a gorskokotarskima po majci, već je trideset i pet godina planinar. Prije toga bio je rukometaš RK „Crikvenica“.


Živi u Crikvenici, ali je svakog vikenda negdje, na nekoj planinarskoj ruti.


Osnivač je Planinarskog društva „Strilež“, nakon što je počeo sa svojim prijateljima, Damirom Marganom i Vladimirom, Savićem, kraće vrijeme s PD „Drenin“, za njih je doznao Grižanac Ivo Sobol koji je bio aktivan u riječkom Planinarskom društvu „Kamenjak“ i pomogao im savjetima i iskustvom kako razviti uspješnu planinarsku udrugu. Prvih desetak entuzijasta krenulo je s PD „Striležom“. Danas ih nitko ne može zaustaviti – ni loše vrijeme, ni loša sreća!


Nesreća na Velebitu




Kada je Darko sa svojim prijateljima – Damirom Marganom i Vladimirom Savićem – krenuo na svoj prvi ozbiljniji pohod na Velebit, a bilo je to 1. svibnja 1985. godine, malo tko mogao očekivati tragičan epilog za dvoje mladih supružnika iz Zagreba. Ipak, mjesec je svibanj i snijeg pa još i smrzavanje u snježnoj oluji nije ni uobičajeno niti očekivano!


– Naišli smo na oboje supružnika. Prvo je bilo pozlilo njemu, suprugu i ocu obitelji, pa je majka poslala djecu najbližim i najkraćim putem cestom prema najbližem objektu. Bilo je to ispod Zavižana.


Majka ih je otpratila dio puta, rekonstruirao je Darko veliku nesreću na koju su trojica crikveničkih planinara naišla na svojem prvom pohodu, i to upravo na Velebit.


Majka je ubrzo umorna posustala i ostala u mećavi, a da nesreća bude potpuna, snježno nevrijeme trajalo je svega oko tri sata. Dovoljno za tragičan epilog: supružnici su umrli od smrzavanja. Djeca su svojim iskazima pokrenula potragu ali su ih preduhitrili Darko i njegova dva prijatelja.


Loš start, reći će netko, za kasniju vrlo uspješnu planinarsku karijeru Darka Gašparovića. Ili: uspjeh već to da su uspjeli pronaći tijela dvoje nesretnih amatera šetača Velebitom. U svibnju!


Život je pun kontrasta, iznenađenja i nespojivih događaja: u Crikvenici se u to vrijeme, početkom svibnja, mogu susresti prvi kupači u moru, dok se masovno odlazilo u kratkim rukavima na prvomajske speedway utrke na crikveničkom trkalištu..


Južni Velebit


Darko je nastavio pohodima na Velebit, pa je jedan od značajnijih uspjeha bilo osvajanje Vaganjskog vrha na južnom Velebitu.


Pohodi su se nastavili pa jer nakon osvajanja vrhova više ili manje zahtjevnih planina u zemlji (Istra, Lošinj, Gorski kotar, Cres…) došao na red i pohod na inozemne vrhove.


Tako su mu penjanja vrhunaca u Italiji i Švicarskoj postali i izazov i u neku ruku, da se ne shvati pogrešno, navika!


Mont Blanc – triput!


Mont Blanc alpski je planinski masiv planinskog sustava Alpa. Najviši je u Francuskoj i Italiji, a dugo je držao primat u Europi svojom visinom od 4810 metara. Na sjeverozapadnim obroncima nalaze se mnogobrojni ledenjaci, a najveći među njima je Mer de Glace. U posljednje vrijeme najvišim vrhom upisuje se Elbrus (5642 m)na kavkasko-uralskom području, ali je ipak nekako Mont Blanc najpopularniji europski vrh.


Darko Gašparović prvi je put krenuo na Mont Blanc 1. svibnja 1987. godine i – uspio!


Drugi put je to isto učinio deset godina kasnije, 26. srpnja 1997. godine, a onda je rekao – kad sam to uspio dvaput, idem učiniti to i treći put! Treći i također uspješan pohod na Mont Blanc bio je 2. kolovoza 1999. godine!


Za nogometaša ili rukometaša trofeji su postignuti pogoci, za planinara – pohodi na teško dostupne planinske vrhunce.


Darko Gašparović nanizao ih je do danas jako mnogo, a kao uspomena na te podvige ostaju – fotografije. Svaka fotografija evokacija je na jedan ozbiljan i odgovoran pohod, ali i sjećanje ponekad i na prijatelja, kolegu koji je smrtno stradao u nekom sljedećem penjanju na njemu nesuđeni već, naprotiv i još gore, najgore moguće, kobni vrhunac.


Pravi sportaši


Darko Gašparović, zajedno sa svojim prijateljima, osnovao je Planinarsko društvo „Strilež“ 15. travnja 1985.


Je li na početku karijere planinara Darko imao uzore?


Teško je naći jednostavan odgovor. Možda je i stanovita genetika posrijedi. Majka mu je iz Gorskog kotara, a otac podno vrhova obližnje Viševice, iz Triblja. Ne treba tražiti daleko od tih korijena.


Iznimno se pohvalno izražava o nekim hrvatskim planinarima među kojima je danas već veteran Stipe Božić, čije dokumentarne emisije svi rado gledaju a kako ne bi tek planinari!


Navike sportaša uglavnom prate sve prave i odane sportske zanesenjake, pa su povremeni ekscesi na koje se može naići u tisku – o ponekom izgredu ili incidentu pojedinog sportaša – prava iznimka. Darko ističe upravo tu sportsku stranu životnih navika: od njih sedmorice planinara i prijatelja koji su Crikveničani ili već dugo žive u Crikvenici ni jedan ne pije niti puši.


Na pitanje kada se obično kreće u prve ovogodišnje planinarske pohode, u novu planinarsku godinu, odgovor je: Uskoro. Čim malo zatopli i otopi se snijeg i led na vrhovima u našoj okolici, u unutrašnjosti.


Priznanja, postignuća


Darko je za svoju aktivnost i postignuća u sklopu planinarske aktivnosti dobio i mnoga priznanja.


Među najznačajnijim je priznanje za 20. obljetnicu utemeljenja PD „Strilež“, a tu su brončana, srebrna i zlatna značka kao priznanje za svih 25 sudjelovanja u akcijama „Pješačenjem do zdravlja“.


U dugogodišnjoj karijeri planinara pohodio je sve najviše vrhove Hrvatske, uključujući Dinaru i Troglav, dok je Velebit prošao u svim mogućim kombinacijama a 25 puta prošao je cijelu trasu tzv. Velebitskog plan puta.


Ispenjao je sve najviše vrhove svih republika bivše države.


Istodobno, dug je popis akcija i aktivnosti u kojima je Darko sudjelovao a kojima je svrha i cilj olakšati život i boravak kolegama planinarima na terenu.


Vodio je sve akcije markiranja staza koje iz Crikvenice vode prema planinama – Crikvenica-Medviđak, Crikvenica-Zagradski vrh, Crikvenica-Viševica i Crikvenica-Viševica. Markirao je i stazu na Velebitu od Velikih Brisnica do Rossijeva kolibe. U razdoblju od 2009. do 2010. godine markirao stazu „Kamenih stupi“ koja ide kružno oko Grižana. Markirao staze Crikveničkih šetnica – Kavranova sten-Sopalj-Tribalj-Crikvenica, Crikvenica-Drenin-Selce-Crikvenica, Crikvenica. Sv. Barbara-Kalvarija-Novi Vinodolski.