Domaći čovjek

Razgovarali smo sa Željkom Frkovićem, najzaslužnijim što je vinova loza povezala Sloveniju i Vinodol

Franjo Deranja

Foto Franjo Deranja, Vedran Karuza

Foto Franjo Deranja, Vedran Karuza

Bila je to suradnja na planu pripreme i prenošenja originalne sorte vinove loze, glasovite stare trte – najstarije poznate vinove loze na svijetu – s mariborskog podneblja na područje Novog Vinodolskog – kaže Frković, rođeni Novljanin koji je glavninu radnog vijeka proveo u Mariboru



NOVI VINODOLSKI – Građevinski inženjer Željko Frković rođen je u Novom Vinodolskom 1952. godine, a korijenima obiteljske loze povezan je s obližnjim Ledenicama. Osnovnu školu pohađao je u Novom Vinodolskom, srednju Građevinsku tehničku školu (GTŠ) završio je u Rijeci, a studij graditeljstva u Sloveniji.


Glavninu radnoaktivnog razdoblja živio je i proživio u Sloveniji, u Mariboru, a s obzirom na stručnost i uspješnost u poslovnom svijetu, bio je visoko pozicioniran u gospodarstvu susjedne države.


Željko je bio u najužem vodstvu svojedobno drugog građevinskog gospodarskog sustava u Sloveniji: prvo komercijalni pa komercijalno-tehnički direktor te pomoćnik generalnog direktora u velikom graditeljskom sustavu Konstruktor u kojem je godinama bilo 4.700 zaposlenih!




Bez obzira na dugogodišnje izbivanje iz svog kraja, ostao je, kako izgleda, ipak u stalnoj povezanosti sa zavičajem.


– Moja supruga – koja je Slovenka – i ja napravili smo u međuvremenu obiteljsku kuću u Crikvenici i ovdje s obitelji provodimo ljeto. Doduše, kuću smo, premda sam građevinar, gradili i još je gradimo punih 40 godina! Planiramo i ubuduće otprilike pola godine živjeti u Mariboru, a pola godine u Crikvenici.


Odan Novom listu


Povezanost sa zavičajem moglo bi se, u neku ruku, ilustrirati i kroz odanost u praćenju Novoga lista. Kamo god sam odlazio, Novi list je išao sa mnom i za mnom. Ranije u obliku konkretne pretplate na tiskano izdanje, a u posljednje vrijeme kao on line izdanje! Ranije, kad sam služio vojni rok, Novi list mi je dolazio u Sarajevo, a kasnije u Maribor. Kad sve pobrojim i zbrojim, Novom listu vjeran sam više od pola stoljeća! Bit će uskoro i punih 55 godina! – govori Željko Frković.


Najnoviji primjeri vezanosti uz ovaj kraj i zavičaj, te zajedno sa svojim prijateljima i suradnicima iz radnog razdoblja u Sloveniji, uz Maribor, manifestirali su se i kroz proteklih nekoliko godina kada je Frkovićevom zaslugom došlo do jedne osobite i nesvakidašnje, ali pomalo i očekivane suradnje. Uz to, član je Udruge vinara i maslinara Sveta Lucija iz Crikvenice…


– Bila je to suradnja na planu pripreme i prenošenja originalne sorte vinove loze, glasovite stare trte – najstarije poznate vinove loze na svijetu! – s mariborskog podneblja na područje Novog Vinodolskog i Vinodola. Uz taj događaj vezuje se više zanimljivih pojedinosti.


Prvo, kad sam svojim slovenskim prijateljima s kojima sam se dobro poznavao, a dotad u mnogim prigodama i dobro surađivao, predložio da to učine, da odobre certificiranu sadnicu stare trte – koja je po svojim osobitostima ušla i u Guinnessovu knjigu rekorda – i njezino širenje na vinodolski kraj, odmah su se suglasili.


Štoviše, rekli su da im je to drago i da je to gotovo nužno, čak prirodno, jer – naglasili su – da je Novi Vinodolski jedini grad u svijetu koji u svojem nazivu ima imenicu »vino«! S predstavnicima Grada Novog Vinodolskog našli su se vodeći ljudi Maribora i čin uspostavljanja svojevrsnog prijateljstva posredstvom doniranja originalne sadnice stare sorte vinove loze iz Maribora u Novi Vinodolski bio je ostvaren – govori Frković.


Tri sadnice


Koliko je to ekskluzivan čin, govori i podatak da je u dvadeset godina iz autohtonog mariborskog doma stare trte, 450 godina stare vinove loze, ta sadnica s certifikatom »iseljena« u samo 80 zemalja svijeta! Uvijek je taj čin bio popraćen uspostavljanjem prijateljstva i pobratimstva dotičnih gradova – Maribora i grada u koji je sadnica odlazila i kamo je došla i gdje je trajno presađena, posađena.


– Nakon što je došla u Novi Vinodolski, sadnicu stare trte poželjeli su imati i u Crikvenici pa mi je uskoro pošlo za rukom da dobijem privolu mojih slovenskih prijatelja da daruju sadnicu i Crikveničanima. Ujedno, sadnica, još jedna – treća u tako kratkom razdoblju, a i na tako malom rastojanju – došla je, također iz Maribora, i posađena u vinogradu poduzetnika i vinogradara Miljenka Manestra u Kamenjaku (Grižane).


Tako da je ovime kuriozitet potpuno zaokružen: na samo desetak kilometara sada rastu tri originalne sadnice stare trte s certifikatom – u Novom Vinodolskom, u Crikvenici i u Grižanama! Takav primjer – primjer širenja stare trte – ne postoji nigdje u svijetu! Ovog ljeta, nakon nepunih godinu i pol, s te je sadnice što se tek uspjela razviti do visine od dva, dva i pol metra, ubran i prvi grozd, što je također svojevrsna rijetkost za tako rano rađanje svake pa i te sorte – nastavlja Frković.


Gradio prijateljstvo


Što stara trta predstavlja za Maribor i Sloveniju, dovoljno govori podatak da se ona ubraja u nekoliko najbiranijih pojedinosti u suvremenom brendu turističke Slovenije. Slovenci su objavili i luksuznu monografiju, zaista kapitalnu ediciju o »najstarijoj trti na svijetu«, autora Tone Zafošnika.


Nema sumnje, u ljetopisima Novljana, ljubitelja grožđa i vina, a uz to i udruga Vinodola i crikveničko-vinodolskoga kraja, pa onda i u turističkim edicijama, bit će ubuduće upisano i ime graditelja, inženjera građevine Željka Frkovića, ali i entuzijastičnog graditelja prijateljstva između Maribora u Sloveniji i vinodolskog kraja, njegova novljanskog zavičaja u Hrvatskoj, i to na temelju sadnice gotovo pola tisućljeća stare vinove loze i njezina prijateljskog rasprostiranja svijetom!