Obnova plitvičke kuće u kompleksu Stipanov mlin

Riječ je ne samo o obnovi kulturne baštine, nego i revitalizaciji pojma drvene kuće, kaže pročelnik Konzervatorskog odjela u Gospiću Hrvoje Giaconi. Ministarstvo kulture pomoglo obnovu s 400.000 kuna

PLITVIČKI LJESKOVAC  Poduzeće BAB iz Otočca, za čije se stručnjake nadaleko pročulo nakon što obnovili mlinice i još neke prateće objekte na jednome od izvora rijeke Gacke, na Majerovu vrilu u Sincu, opet su na sceni.

U Plitvičkome Ljeskovcu, skoro pa upravo na mjestu gdje se spajanjem Bijele i Crne rijeke počinju rađati Plitvička jezera, »babovci« obnavljaju jednu od zgrada iz kompleksa zvanoga Stipanov mlin. 

   Kako nam je rekao dipl. inž. arh. Hrvoje Giaconi, pročelnik Konzervatorskog odjela u Gospiću, radi se o poslu iz programa obnove kulturne baštine koji traje već drugu godinu i koji bi za nekoliko mjeseci trebao biti okončan. 

   – Taj posao započele su Ana Mlinar, etnologinja iz Zagreba i Martina Ivanuš, koja je u to vrijeme radila u gospićkome Konzervatorskom odjelu i doktorirala upravo na temu plitvičke arhitekture, kaže Giaconi i pojašnjava da se radi o obnovi jedne izgorjele stambene zgrade. Iz Ministarstva kulture u dva navrata priteklo je po 200.000 kuna (što se privatnome vlasniku malo kada i malo gdje dalo) jer se ta kuća cijeni s nekoliko aspekata.

Ing. Giaconi ističe složenost posla koji je povjeren poduzeću BAB iz Otočca.    – Njihovi tesari su odradili golem posao već u ovim fazama posla, kada smo kuću zgotovili u njenomu donjem dijelu. Tu smo imali problema sa sedrom, koja se ne smije više vaditi iz ekoloških razloga, ali u pomoć nam je pritekao jedan dobar čovjek iz Otočca, Krešo Orlović, i ustupio višak svoje sedre. BAB je kuću u drvenim planjkama podigao do razine gornjega poda, znači stropa, ili tavanskog dijela i možemo očekivati da ćemo uskoro, kada sljedeći put dođemo u Plitvički Ljeskovac, vidjeti i prva dva roga s kojih će se vijoriti zastava, obrazložio je pročelnik Giaconi jezgrovito cijeli projekt.

   – Tu nije riječ samo o obnovi kulturne baštine, nego se može uzeti i kao revitalizacija pojma drvene kuće. Jer, na koncu konca, većina je ovdašnjih kuća, gradskih i seoskih, od drveta s mješovitim konstrukcijama, sa žbukama i donjim dijelom od kamena. I mi bismo to mogli predstaviti kao nešto što je vrlo značajno za ovaj kraj. To su niskoenergetske kuće, što je zgodno i što je danas u tom kontekstu energetske učinkovitosti. Smjeram čak s kolegama na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu odraditi jedan seminar sa studentima na tu temu ne bi li se ljudi na gorskim prostorima vratili staroj, ali osuvremenjenoj kući. Jer, danas je teško živjeti u tim tradicionalnim kućama i zato se one napuštaju i mahom su u ruševnome stanju. To, na sreću, nije slučaj s ovim mlinom, koji je u osnovi mali gospodarski objekt, i uz kojega je bila i manja pilana. Imali smo, dakle, dva tradicionalna zanata od kojih se dobro i lijepo moglo živjeti u Plitvičkome Ljeskovcu, zaključio je ing. Giaconi.   

Zgrada uz Stipanov mlin u Plitvičkome Ljeskovcu vlasništvo je umirovljenika Dušana Končara. Podignuta je na temeljima nekadašnje pilane, koja je izgrađena sredinom 19. stoljeća, a rekonstruira se i sanira prema projektu Kristine Špigl iz Karlovca, dok je nadzorni inženjer Petar Ljubić iz Otočca. Drveni stupovi i planjke su od smrekovoga i jelovog drveta, a svi spojevi spadaju u red tesarskih vezova s drvenim moždanicima – klinovima. Za pokrov je odabrana jelova i smrekova šimla u tri sloja, koja bi se trebala dovršiti, kako procjenjuju u BAB-u, do kraja kolovoza. 