Zanimljiva izložba

Jedna cesta, miris oktana i legendarne utrke: Preluk je pisao povijest svjetskog automobilizma

Aleksandra Kućel Ilić

Unikatne materijale iz povijesti automobilizma, auto-moto sporta i utrka, javnosti je predstavio Goran Slavić, zaljubljenik u aute i ovu vrstu sporta te živuća enciklopedija zanimljivih podataka uz pomoć dr. Marije Puharić Harašlić koja se jako dobro sjeća slavnih prelučkih dana



U stara vremena jedan dio uvale Preluk teritorijalno je pripadao Matuljima, a tek u novije doba jednim dijelom ulazi u sastav Grada Opatije, a drugim je u sklopu Grada Rijeke. Ta mala uvala bila je poznata po tunolovu i tunerama koje je uništio zub vremena. Tu se nalazila klaonica, do nje prva spalionica smeća koja se koristila još neko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, a prema istoku nadaleko poznati Minakov kamenolom koji je zapošljavao velik broj radnika sa šireg područja Kastavštine. Brodovima su teglili kamen za izgradnju luke u Rijeci.


Izgrađene su i dvije zavojite ceste, jedna uz more prema Rijeci, a druga od Opatijskog zavoja prema Pavlovcu i nastavljala se prema Rijeci. Taj dio ceste služio je i kao tramvajska traka koja se kretala od željezničke stanice Opatija-Matulji prema Lovranu. Negdje u sredini te trake smjestila se i tramvajska remiza. Ukidanjem tramvaja 1933. godine, remizu kupuje Berger i tu smješta stolariju nadaleko poznatu po izradi politiranog namještaja. U najboljem razdoblju zapošljavala je više od 180 stolara i politirki iz Rukavca, Matulja, Rubeša, Frlanije, Jušića i šire.


Tu smo mi djeca proplivali, tu je Palombaro istraživao podmorje, ranom zorom ribari su žurili da ostima uhvate koju lignju ili mrkača, a najpoznatiji je Preluk ostao po nezaboravnim utrkama koje su se bodovale za svjetsko prvenstvo – ispričala je dr. Marija Puharić Harašlić iz Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije, malog zavičajnog muzeja, a u povodu otvorenja vrlo zanimljive izložbe koja će, vjeruje se, privući mnoge. Njezin je naziv »Preluku za osamdeseti rođendan«, a unikatne materijale iz povijesti automobilizma, auto-moto sporta i legendarnih utrka, javnosti je predstavio Matuljac Goran Slavić, zaljubljenik u aute i ovu vrstu sporta. Ne vozi motore, ali je zato strastveni sakupljač različitih modela autića i istraživač sportske povijesti vezane uz auto-moto utrke. Može se reći da je Slavić živuća enciklopedija zanimljivih podataka.




Uvod u izložbu, također uz puno ljubavi prema Preluku dala je dr. Puharić Harašlić koja se jako dobro sjeća slavnih prelučkih dana i mirisa oktana na cesti pretvorenoj u pistu.



Dolazili vlakovima 


– Već 1946. godine zaljubljenici u auto-moto sport iz AMD-a Matulji zdušno su se prihvatili uređenja staze u Preluku i počeli organizirati natjecanja svake godine. Ubrzo ta staza postaje poznata i izvan granica Jugoslavije, a rezultati se počinju vrednovati i u međunarodnim okvirima. To je vrijeme moga djetinjstva i rane mladosti koje mi nikada ne izlazi iz sjećanja. Svakodnevno sam tati, koji je radio u stolariji Berger, nosila marendu, redovito sam pratila treninge motorista, navijala za našega Dantea Saletnika, a kasnije i za njegova sina. U dane odvijanja utrka staza je bila zaštićena balama slame, a okolni tereni »pod borići« uz stazu bili su čisti, uređeni, puteljci prohodni… Gledatelji su vlakovima dolazili u Matulje, a zatim su se pješice spuštali prema Preluku. Važno je bilo naći najpovoljniju poziciju za gledanje utrka i bodrenje natjecatelja. Sve je bilo načičkano ljudima – tisućama njih. Praznik za oči. U staroj kavi slavio se život. Mnogo vrhunskih natjecatelja, savršenih trkaćih mašina, organizatora utrka, sportskih radnika, sudaca i mjerača okruga. Počasne tribine. Kamp s turistima, kupači… A sve je trajalo do 1977. godine. Brzine postaju sve veće, staza preopasna za natjecatelje. I donosi se odluka o gradnji Automotodroma na Grobniku. Za Preluk se nije našlo adekvatnu drugu namjenu, pa smo upravo zbog svega toga u prostoru Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije postavili ovu izložbu čiji je autor Goran Slavić, izvanredni znalac ove tematike. Izložba je posvećena svima koji su svoj život utkali u ovaj sport, u razvoj auto-moto trka stare staze u Preluku sve do 1977. godine, svim organizatorima utrka, pratećem osoblju, svim aktivnim sudionicima i laureatima koji su ostavili neizbrisiv trag u našim sjećanjima. Posvećena je i tisućama naših sumještana i svih drugih koji su iz godine u godinu pratili taj spektakl na Preluku, te svima nama koji i dalje osjećamo, s nostalgijom, taj miris oktana – rekla je dr. Puharić Harašlić i zahvalila osim Goranu Slaviću i drugima koji su pomogli njezinu realizaciju – Dorianu Dukiću koji je ustupio programe i ulaznice za prelučke utrke, te Walteru Smotlaku iz Trsta koji je posudio kratki videozapis s utrka 1977. godine.



Opasna staza 


Obuhvatiti sve što se nalazi na izložbi koja je otvorena i uz rezanje slavljeničke torte za 80 godina Preluka bilo bi nemoguće, pa donosimo njezin dio, dok za ostalo – svakako treba doći u Matulje i posjetiti izložbu koja ostaje otvorena sve do jeseni.


Prema riječima Gorana Slavića, prva je utrka na ovim prostorima bila utrka Opatija – Učka iz rujna 1929. godine.


– Bila je to prva prava utrka na našem području, a privukla je veliku pozornost u cijeloj Italiji i u inozemstvu. Start ove utrke bio je u Matuljima ispred gostionice Marijana. Opasna i krivudava staza s više od 90 zavoja predstavljala je izazov za tadašnje automobilističke asove, pokazavši ujedno da i u ovim krajevima ima odvažnih vozača. Dan prije utrke u Opatiji je vladala prava sportska groznica, nešto slično onome što se događalo posljednjih godina uoči velike nagrade na Grobniku. Brojni talijanski natjecatelji poput Zironde u Derbyju (pobjednik u Cortini d’Ampezzo), Biondettija u Bugattiju (pobjednik u Monzi), Fagiolija također u Bugattiju (pobjednik u Bologni), Poiluccija, Caniata, Pollonija, Pastorea (Maserati), Morana, te inozemni natjecatelji poput Machera i Melcoma pristizali su sa svojim snažnim automobilima od kojih su mnogi okusili slast pobjede na najpoznatijim svjetskim stazama. Opatija je tada živjela u punom sjaju – otkrio je Slavić, po čijim riječima je u tom razdoblju u Rijeci bilo otprilike 700 vozača.


U predvečerje rata 


– Koliku je pozornost privukla utrka svjedoči i činjenica da je na cilju između osam i devet sati prodano 300 kava, kojoj su, kako je pisao ondašnji tisak, cijene rasle s nadmorskom visinom – rekao je Slavić i naveo da je ujedno organizirana i motocilistička utrka Opatija – Učka.


– U klasi 500 pobijedio je Ruggero Tomc, koji je bio ujedno i apsolutni pobjednik. Od domaćih natjecatelja u klasi 350 sudjelovali su Riječani Mohovich i Savino. Mohovich je odustao, dok je Savino pobijedio, unatoč privremenom odustajanju zbog zamjene svjećica u Veprincu – istaknuo je Goran Slavić. Utrka Opatija-Učka je potom organizirana i 1930. godine, uz fond nagrada vrijedan 50.000 lira.



– Jedina utrka održana prije Drugoga Svjetskoga rata na prelučkoj stazi nosila je naziv I. Circuito del Carnaro, a održana je u predvečerje Drugoga svjetskoga rata. Bodovala se za talijansko prvenstvo klase 3,5-litrenih automobila, a nosila je službeni naziv Primo circuito dell’Impero. Održana je na cestovnom prstenu koji se prostirao državnom cestom broj 14 od Kostabele-Bivija (u vrijeme motociklističkih utrka svjetskoga prvenstva tzv. »riječki zavoj«) do raskrižja tadašnje provincijalne ceste koja nastavlja prema Opatiji i one koja se uspinje prema Pavlovcu (tzv. »opatijski zavoj«). Staza je bila duga šest kilometara, a trebalo ju je prijeći 25 puta što je iznosilo ukupno 150 kilometara. U utrci su mogli nastupati trkaći automobili-jednosjedi (dodatak C Međunarodnom sportskom pravilniku) obujma 1500 cm3 na niže, ne stariji od 1. siječnja 1935. Cilj je bio označen crtom i nalazio se nasuprot mjeriteljima vremena. Redoslijed je utvrđen na temelju najnižeg vremena potrebnog za prelazak spomenutih 25 krugova, a nagrade su dodjeljivane vlasnicima prijavljenih automobila. Organizator utrke bio je ogranak riječkog RACI-a (Kraljevski automobilistički klub) kojemu je dužnost predsjednika obnašao Pasquale Liguori, a direktor utrke bio je Renzo Castagneto. Liguori i Castagneto najzaslužnije su osobe što je utrka održana u Preluku, a prema tadašnjim procjenama, pratilo ju je tridesetak tisuća gledatelja. Ova utrka bila je dio turističke manifestacije Opatijsko ljeto koja je počela 7. srpnja 1939. nastupom The 24 Adorable (plesačice Music Corporation of America) i poznatim londonskim Eduard Sommerfield orkestrom. Nastupio je i poznati pijanist Felix King, pjevačica Julie Down, te tadašnji popularni pjevači Dennis Beard, John Cato i Ginger Hall. No za ljubitelje automobilizma prave su poslastice nastupile 5. i 7. srpnja, kada su održani prvi treninzi. Koliko je ova automobilistička utrka bila značajna i poznata u svijetu, govori i podatak da je o njoj pisao New York Herald Tribune. Za utrku su bili prijavljeni ponajbolji automobilisti onoga vremena – ispričao je djelić povijesti Goran Slavić.


Osim uz atraktivnosti koje su vezane uz prelučke utrke, poput primjerice Ferrarijeve tvorničke momčadi u Preluku 1956. godine, Slavić na izložbi ujedno progovara i o počecima motorizacije i auto-moto sporta u Matuljima.


Važna postaja 



– Zasigurno nije puka slučajnost što od svih sportova kojima su se bavili ili se još uvijek bave žitelji Matulja, upravo auto-moto sport ima najdulju tradiciju. Poznato je da su na zapadu mnogi poznati natjecatelji i tvrtke iznikli upravo iz obrtničkih radionica, baveći se prije toga proizvodnjom bicikala, šivaćih strojeva i sl., dakle djelatnostima koje nisu bile ni u kakvoj izravnoj vezi s auto-moto sportom. Potom su, prije svega zahvaljujući nemirnim duhovima pojedinaca, njihovoj moći da sebe i druge uvjere u ono što običan čovjek nikada ne bi povjerovao, jednom novom vrstom prozelitizma uspjeli pronalaziti pristaše i vjernike, šireći novu vjeru koja je govorila kanonom konjskih snaga i oktana. Stoga je prirodno da ni Matulji u tom smislu nisu ostali iznimka. Značajnu činjenicu u tome predstavlja otvaranje željezničke pruge od Pivke do Rijeke (24. lipnja 1873.) čime je Rijeka spojena s Bečom i Trstom. Mnogi tada nisu niti pomislili na značaj koji će Matulji uskoro dobiti kao važna željezničko-turistička postaja koja 1. lipnja 1883. mijenja ime u Matulji-Opatija. Mnogi su turisti, a među njima i najpoznatija imena tadašnjeg mondenog svijeta i europskih dvorova vlakom počeli dolaziti do Matulja, odakle su u početku kočijama, a kasnije tramvajem i automobilima nastavljali put prema Opatiji. I upravo su ti furmani (kočijaši) činili zametak budućih matuljskih vozača, a pojedinci su poslije uvođenja tramvajske pruge Matulji-Lovran (1908.) tijekom vremena postali i vozači. Povijest bilježi da su dva najstarija matuljska vozača Štefo Matulja i Ive Slavić-Vicin. Matulji su se tada počeli razvijati kao trgovačko-prometno središte. Ondašnje su kovačnice obavljale ulogu današnjih servisnih radionica, a dvije su takve držale doseljene slovenske trgovačke obitelji Dodič i Malečikar. Prva automobilistička manifestacija na ovom području bio je Rally Nica-Opatija (1902.), a osam godina kasnije (1910.) u Matulji dolazi prvi motocikl, vlasništvo Danijela Seljaka iz Frančića. Bio je to motocikl marke Laurin & Clement 500 cm3 (1900./1904.) s magnetnim čekićem, tvrdim gumama i prijenosom snage na remen. Sljedeće, 1911. godine, obitelj Kundić iz Frančića dobavlja i prvi automobil – De Dion-Bouton. Time su učinjeni prvi koraci matuljske motorizacije. Godine 1925. Ivan Sinčić otvara prvu elektromehaničarsku radionicu koja je pretežito služila za popravak šivaćih strojeva, a tek kasnije i automobila. Uskoro svoju djelatnost proširuje benzinskom crpkom Agip-Victoria i kupovinom automobila Fiata Ballile koji iznajmljuje po cijeni od 5 lira na sat. Godine 1935. mehaničarsku radionicu otvara Dante Saletnik koji će nastupati u utrkama sa svojom Ballilom, a svoj pionirski mehaničarski i trkaći duh prenijet će i na svoju djecu. Osim Sinčićeve, u Matuljima je bilo još pet benzinskih crpki, a vlasnici su im bili Ivan Feranda, Gianni Curto, Beto Matulja, Franc Malečikar i Drago Babić. Prije II. svjetskog rata u Matuljima je bilo jedanaest kamiona, vlasništvo pretežito trgovačkih obitelji Ambrožić (4), Vrečko (2), Dubrović (2), Feranda (1), Malečikar (1), Frlan (1) i Vlah (1). Vozači su tada Štefo Matulja, Ivan Slavić, Lojzo Vičić, Frane Vičić, Drago Vičić, Josip Vičić, Ive Puharić, Vinko Puharić, Stanko Sinčić, Dušan Šimunić, Radovan Sušanj, Libero Ljubičić, Mate Voskion, Jerko Pošćić, Drago Puž, Josip Dubrović i Anton Dubrović. Premda nisu bili izravni sudionici, Matuljci su ipak vrlo blisko osjetili dah, za ono vrijeme svjetskih utrka, Opatija-Učka (1929./30.) i Primo circuito del Carnaro (1939.) – naveo je Slavić.


Moto sekcija 


Na matuljskoj se izložbi otkrivaju i drugi zanimljivi detalji iz prošlosti, među kojima i to da je Kantrida bila kolijevka talijanskoga spidveja. Govori se i o auto-moto sportu u poraću, kada jezgro auto-moto športa postaje mehaničarska radionica Dantea Saletnika gdje su od 1935. do 1960. mehaničarski obrt izučili brojni šegrti.


– Tu se pojavila i prva inicijativa za osnivanje moto sekcije. Oni su 1946. osnovali moto-sekciju pri Fiskulturnom društvu »Naprijed«. Uz Dantea Saletnika potrebno je spomenuti imena Ive Ambrožića, Vinka Puharića, Dušana Šimunića, Ivana Sinčića, Tome Radetića, Franje Sušnja, Radovana Rubeše i Antona Ćikovića. Fiskulturno društvo »Naprijed« bila je velika sportska organizacija sastavljena od atletičara, skijaša, biciklista, nogometaša i radio-amatera, a imala je i folklornu grupu s pjevačkim zborom »Sisol« te motoriste. Stoga se pojavila potreba da se moto-sekcija priključi Narodnoj tehnici iz Rijeke, što se i ostvarilo 1947. Za prvog je predsjednika Upravnog odbora imenovan Josip Maurer, a Upravni odbor imao je i tri tajnika (sekretara) za tehnički odgoj (Ivo Ambrožić), za društveni rad (Tomo Radetić) i za rad s omladinom (Radovan Rubeša). Predsjednik Narodne tehnike općine Matulji bio je tada Ivo Matušić, a tajnik Josip Eva. Krajem 1946. moto-sekcija je brojala pedesetak izuzetno aktivnih članova koji su već najesen 1946. organizirali prvu utrku kroz Matulje. U njoj su nastupili svi članovi uz još petnaestak natjecatelja. Bila je to za ono vrijeme velika priredba, na pragu senzacije, a posebno je živo bilo u Saletnikovoj radionici gdje su pripremani motocikli za utrku koji su tijekom rata uglavnom bili skriveni u podrumima.


Dobrovoljna osnova 


Kako u Matuljima tada nije bilo auto-škole, čelništvo moto-sekcije preuzelo je i taj zadatak. Zaslugom Antona Zaheja iz Opatije, tada na dužnosti u Republičkoj Narodnoj tehnici u Zagrebu, dobiven je stari Fiat 1100 kamionet i dva motocikla »Puch« za obuku auto-škole. Sve je to bilo uglavnom na amaterskoj, dobrovoljnoj osnovi, od besplatnih predavanja do besplatnih tečajeva. Godina 1947. bila je značajna za društvo u koje su ušli tada mladi ljudi poput Bogumila Ćikovića, Stanka Juretića, Bogdana Mohorića, Miloša Osojnoka, Vlade Pobra i Davora Stanića. U rad društva bila je uključena čitava obitelj Saletnik, jer su uz već spomenutog Dantea strastveni obožavatelji moto-sporta bili njegova kći Liana te sinovi Carletto i Luciano. 1948. formirano je Auto-moto Društvo Matulji u sklopu kojeg je radila i mehaničarska radionica.


Od 1. rujna 1946. održavaju se utrke u Preluku, koje se boduju za prvenstvo Hrvatske. Od 14. rujna 1947. boduju se i za prvenstvo Jugoslavije. Mnogi članovi AMD-a Matulji sudjeluju u organizaciji ovih utrka, obnašajući najviše funkcije. Dugogodišnji je tajnik ovih utrka bio Bogumil Ćiković, starter Miloš Osojnak i direktor Ivo Matulja, a pritom ne smijemo zaboraviti i mnogobrojne suce zavoja koji su utrošili nebrojene sate rada – zaključio je Slavić.


U pripremi i knjiga


Tko dođe na izložbu čiji se materijali planiraju objaviti i u knjizi, moći će saznati puno ne samo o matuljskim legendama auto-moto utrka, od Vinka Surine do Zdravka Matulje ili primjerice obitelji Saletnik, te drugih, već i o inozemnim prelučkim legendama koje su »obožavali naši očevi«. Predstavljen je tako Čeh František Stastny, Benoit Musy kojega su zbog spašavanja Židova tijekom Drugog svjetskog rata zvali i švicarskim Schindlerom, zatim Talijan Silvio Grassetti, idol mnogih generacija, Giacomo Agostini, najtrofejniji motociklist, Japanac Takazumi Katayama, rekorder Preluka, Angel Nieto Roldan, »mali div iz Španjolske«, Janos Drapal, Mađar koji je pobijedio Agostinija, Gilberto Parlotti, »naš susjed iz Trsta«, te mnogi drugi.


Matuljski vozači Organizatori izložbe koja će privući mnoge – Goran Slavić i dr. Marija Puharić Harašlić Plakat uz koji je najavljena prva utrka na Preluku Japanac Katayama, jedna od prelučkih legendi


Izvješće s prve utrke na Preluku 1939.