Foto Marinko Krmpotić
Kako je snijeg pao uoči noćnih sati, temperatura je bila dovoljno niska da se do jutra ne istopi, a kad je potom svanulo vedro i sunčano jutro, moglo se diljem Gorskog kotara uživati u zaista prekrasnim zimskim pejzažima
Jučerašnji su prijepodnevni sati sve koji su se zatekli na području Gorskog kotara uvjerili u to koliko zima može biti vizualno lijepa. Naime, snijeg koji je na goranskom području počeo padati u ranim predvečernjim satima utorka, količinom je bio taman toliko idealan da nije uspio stvoriti veće i ozbiljnije poteškoće u odvijanju prometa, ali je istodobno, kako se to kaže, pokrio i šumu i brijeg. Budući da je pao uoči noćnih sati, temperatura je bila dovoljno ispod ili oko nule stupnjeva Celzija da se do jutarnjih sati snijeg ne istopi, a kad je potom svanulo vedro i sunčano jutro, moglo se na svim područjima Gorskog kotara uživati u zaista prekrasnim zimskim pejzažima.
Konačno minusi
Najviše je snijega, već po tradiciji, bilo u Begovom Razdolju, najvišem naseljenom mjestu Hrvatske gdje je izmjereno 13 centimetara. S 10 centimetara dvoznamenkastom se brojkom mogao pohvaliti i Parg kraj Čabra, u Crnom Lugu bilo ga je pet cm, a u Delnicama svega četiri centimetra.
No, ako snijega već nije bilo previše, temperature su napokon bile zimske i u jutarnjim su se satima posvuda po Gorskom kotaru kretale od minus tri pa do minus pet stupnjeva Celzija.
Zahvaljujući tim minusićima snijeg se nije topio pa se itekako, i to gotovo tijekom cijelog dana, moglo uživati u pogledu na snijegom pokrivene šume, livade, krovove…
Izbor »naj pejzaža« ovisio je ponajprije o vlastitom ukusu. Ljubitelji spoja voda i snijega itekako su se mogli opustiti uz pogled na prekrasno Lokvarsko jezero i masiv Risnjaka u pozadini, sve obojeno bijelim što je u kontrastu s plavetnilom jezera i neba predstavljalo pravi užitak. Isto je tako atraktivna bila i vožnja »starom« cestom Rijeka – Zagreb, pogotovo onim njenim dijelovim na kojima su grane drveća činilie »snježni tunel«. Posebna su priča bli službeni i neslužbeni vidikovci s kojih se pružao pogled na bijelim pokrivačem prekrivena goranska naselja, ili pak na prekrasnu Kupsku dolinu koja je, na žalost, u znatnom svom dijelu bila prekrivena maglom.
Premalo za sport
Od sportskih zimskih sadržaja, naravno, ništa. Snijega je bilo premalo da bi se bilo čim osim grudanja moglo baviti, a koliko bi lijepo moglo biti da je snijega »samo« tridesetak centimetara više, lijepo se vidjelo na sanjkalištu »Gina« u Kupjaku gdje je staza uzaludno mamila atraktivnim izgledom. Slično je bilo i na skijalištu Čelimbaša u Mrkoplju koje još ne broji niti jedan radni dan ove zime, a vjerojatno ni neće. Naime, bliži se i kraj veljače, mjeseca koji je posljednjih godina bio najizdašniji kad je riječ o snježnim padalinama. Ove ih godine – kao ni prošle – nije bilo. Naravno, to ne znači da snijega još neće biti u ožujku koji je, ne zaboravimo, više zimski no proljetni mjesec. No, ako kakvog snijega i bude, neće moći dugo izdržati i svest će se, navjerojatnije, na tipičan »proljetni pljusak snijega« koji promijeni izgled okoline, malo uspori ritam života na koji sat te – izblijedi pod suncem ili ga kiša pretvori u vodu. Baš poput ovog jučer kojeg više nema.