Sve je bijelo

Gorski kotar živi zimsku bajku. Nažalost, samo na jedan dan

Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Foto Marinko Krmpotić

Kako je snijeg pao uoči noćnih sati, temperatura je bila dovoljno niska da se do jutra ne istopi, a kad je potom svanulo vedro i sunčano jutro, moglo se diljem Gorskog kotara uživati u zaista prekrasnim zimskim pejzažima



Jučerašnji su prijepodnevni sati sve koji su se zatekli na području Gorskog kotara uvjerili u to koliko zima može biti vizualno lijepa. Naime, snijeg koji je na goranskom području počeo padati u ranim predvečernjim satima utorka, količinom je bio taman toliko idealan da nije uspio stvoriti veće i ozbiljnije poteškoće u odvijanju prometa, ali je istodobno, kako se to kaže, pokrio i šumu i brijeg. Budući da je pao uoči noćnih sati, temperatura je bila dovoljno ispod ili oko nule stupnjeva Celzija da se do jutarnjih sati snijeg ne istopi, a kad je potom svanulo vedro i sunčano jutro, moglo se na svim područjima Gorskog kotara uživati u zaista prekrasnim zimskim pejzažima.


Konačno minusi


Najviše je snijega, već po tradiciji, bilo u Begovom Razdolju, najvišem naseljenom mjestu Hrvatske gdje je izmjereno 13 centimetara. S 10 centimetara dvoznamenkastom se brojkom mogao pohvaliti i Parg kraj Čabra, u Crnom Lugu bilo ga je pet cm, a u Delnicama svega četiri centimetra.


No, ako snijega već nije bilo previše, temperature su napokon bile zimske i u jutarnjim su se satima posvuda po Gorskom kotaru kretale od minus tri pa do minus pet stupnjeva Celzija.




Zahvaljujući tim minusićima snijeg se nije topio pa se itekako, i to gotovo tijekom cijelog dana, moglo uživati u pogledu na snijegom pokrivene šume, livade, krovove…


Izbor »naj pejzaža« ovisio je ponajprije o vlastitom ukusu. Ljubitelji spoja voda i snijega itekako su se mogli opustiti uz pogled na prekrasno Lokvarsko jezero i masiv Risnjaka u pozadini, sve obojeno bijelim što je u kontrastu s plavetnilom jezera i neba predstavljalo pravi užitak. Isto je tako atraktivna bila i vožnja »starom« cestom Rijeka – Zagreb, pogotovo onim njenim dijelovim na kojima su grane drveća činilie »snježni tunel«. Posebna su priča bli službeni i neslužbeni vidikovci s kojih se pružao pogled na bijelim pokrivačem prekrivena goranska naselja, ili pak na prekrasnu Kupsku dolinu koja je, na žalost, u znatnom svom dijelu bila prekrivena maglom.


Premalo za sport


Od sportskih zimskih sadržaja, naravno, ništa. Snijega je bilo premalo da bi se bilo čim osim grudanja moglo baviti, a koliko bi lijepo moglo biti da je snijega »samo« tridesetak centimetara više, lijepo se vidjelo na sanjkalištu »Gina« u Kupjaku gdje je staza uzaludno mamila atraktivnim izgledom. Slično je bilo i na skijalištu Čelimbaša u Mrkoplju koje još ne broji niti jedan radni dan ove zime, a vjerojatno ni neće. Naime, bliži se i kraj veljače, mjeseca koji je posljednjih godina bio najizdašniji kad je riječ o snježnim padalinama. Ove ih godine – kao ni prošle – nije bilo. Naravno, to ne znači da snijega još neće biti u ožujku koji je, ne zaboravimo, više zimski no proljetni mjesec. No, ako kakvog snijega i bude, neće moći dugo izdržati i svest će se, navjerojatnije, na tipičan »proljetni pljusak snijega« koji promijeni izgled okoline, malo uspori ritam života na koji sat te – izblijedi pod suncem ili ga kiša pretvori u vodu. Baš poput ovog jučer kojeg više nema.