Perušić

Francuski salersi prigrlili su ličke pašnjake: ‘Oni su poput formula prema yugu 45’

Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Foto Marin Smolčić

Gurmani pak tvrde kako ne postoji ukusnije meso od salersa, a može se spremati na „mali milijun načina“



Od kada su prije nepunih osam godina u ovaj dio Like stigla prva grla goveda francuske pasmine salers, do danas sustavno osvajaju ličke pašnjake. Stručnjaci nerado ističu kako su salersi iz Perušića i okolice bez premca o kvaliteti mesa. Ne žele izazivati ljubomoru i zavist, ali će vam reći da okolica Perušića ima najbolje uvjete za ispašu i uzgoj ove pasmine goveda po sustavu krava-tele. Gurmani pak tvrde kako ne postoji ukusnije meso od salersa, a može se spremati na „mali milijun načina“. Po tom pitanju, kažu, perušićki salersi su u odnosu na uobičajene pasmine goveda prava „Formula 1“ u usporedbi s šlampavim autom „Yugo 45“.


Milan Vukmirović-Brato (64) iz Ličkog Osika našao je novu zanimaciju nakon ustrajnog radnog vijeka. Njegova kći Katarina udana je u Perušić i prije tri godine pokrenula je OPG. Uzgaja salerse. Otac Brato i suprug Mirko skrbe o njezinom povećem krdu goveda i konja. Na očevoj zemlji, na planinskim livadama Ljubova. Najbliži susjedi ovih pitoresknih pašnjaka na preko tisuću metara nad morem je jedna dvočlana, staračka obitelj. Posla ima, ali Brato od posla nikada nije bježao.


– Katarina i zet Mirko drže 35 salersa i 15 konja posavskih hladnokrvnjaka. U Perušiću nemaju dovoljno ispaše pa smo na Ljubovu ogradili pašnjake sa devet kilometara električne čobanice. Ne’ko je uvijek uz blago, a tu su i dvije kuje pasmine turski kangal. Hrabre su i pametne. Nikada se ne udaljavaju od konja i krava, čuvat će ih po cijenu života. Jednu smo kuju proljetos našli svu izranjavanu i izgriženu. ‘Ko zna od čega? Ovdje ima vukova i medvjeda, ali do sada nismo imali šteta. Osim pasa i električne ograde salersi su poznati po tome što uvečer legnu u krug, a telad i junice u  sredinu. Rogove uvijek okreću prema van da bi štitile nejač, pojašnjava nam Brato.




Foto Marin Smolčić


Foto Marin Smolčić



U Perušiću drže četiri mlada bika. Da ne bi došlo do rodoskrvnuća  bikovi se svake godine izmjenjuju u svojem „haremu“. Sadašnji bik u stadu ima rogove promjera oko jednog metra. Oprezno promatra došljake i ne da k sebi. Katarina i Mirko će stado uskoro povećati za novih 20 grla. Skrb o stoci je stalna i ruši predrasude kako je uzgoj salersa „poljoprivreda za ljenčine“.


– Svakoga dana na pašnjake dovozimo oko 5.000 litara vode za stoku, hranimo pse, ako treba dodajemo pokoju balu sijena. Na blago uvijek moraš paziti. Salerse  zaobilaze i vukovi. Rogovi ove pasmine mogu mjeriti oko jednog metra, što je svakako dobar razlog da i gladni vukovi potraže lakši plijen. Ova pasmina goveda obožava zimu. Stvorena je u planinama Francuske. Ličke zime su im drage kao u  izrazu „svoj na svome“. Vlasnici ovih goveda često ih pronađu pod hrpama snijega, ali oni ne mare za nevrijeme i studen. Kao da su ih Francuzi stoljećima uzgajali i pripremali za oštre ličke zime!


Foto Marin Smolčić


Foto Marin Smolčić



Budući da snjegovi u Lici uvijek najprije zabijele obronke Velebita i Ljubova pitamo sugovornika kako se o stoci skrbe po zimi.


– Tada je teško dolaziti na pašnjake jer znade biti i preko metar snijega. Iako im zima ne smeta, mi blago premještamo u dolinu. Kako, pitaš me??? Bez kamiona i slične pomoći. Kada padnu prvi mrazovi otvarano ogradu i blago već znade da ih selimo. Formiramo kolonu i stanemo na čelo. Onda oko dva do tri sata niz planinu stižemo do Perušića. Na zimovalište. Nikada se toj seobi nije izgubilo niti jedno grlo stoke. Idu u koloni poslušni k’o vojnici. A kad na proljeće grane Sunce, vraćamo ih u planinu!