Marko Smole koji je osmislio Etnološku zbirku Palčava šiša u Plešcima iznimno je zadovoljan ovim rješenjem: »Na kraju si možemo ponosno čestitati svi koji smo aktivno sudjelovali u ovim nastojanjima. Potrajalo je čak nekoliko godina od ljeta 2011. godine kad je bio poslat prvi službeni prijedlog iz čabarskog kraja na Konzervatorski odjel u Rijeci, a da je taj put došao do kraja moramo najviše zahvaliti Ivici Janešu te Matici hrvatskoj koja je kao službena udruga preuzela vodeću ulogu i prepoznata je u Rješenju kao službeni nositelj kulturnog dobra. Naravno, treba zahvaliti i svima drugima koji od srca govore, marljivo istražuju te stvaraju literaturu na našim govorima. Bez svih nas ne bi bilo osnove potrebne za utemeljenje i promociju govora kao žive (ne samo nematerijalne) baštine.

   »Domaći govor čabarskog kraja (Gerovo, Tršće, Prezid, Čabar i Plešce) dobro se sačuvao kroz stoljeća zahvaljujući zatvorenosti i prometnoj izoliranosti čabarskog kraja i neznatnim naseljavanjima iz susjednih govornih područja poslije pogibije vlasnika tog kraja, Petra Zrinskog. Sačuvan je i zbog same strukture toga govora i velike razlike u odnosu na standardni jezik, a isto tako i stanovništva koje usprkos školi, radiju, televiziji i tisku, čuva svoju staru riječ. Tako da i gotovo svaka nova riječ dobiva domaći oblik i akcent«, pišu u tekstu upućenom Ministarstvu kulture predstavnici čabarskog ogranka MH, koji potom detaljno pojašnjavaju niz osobitosti čabarskih govora, potvrđujući time svoj zahtjev za zaštitom tog kulturnog blaga.

  

Dva rječnika

Posebnu pažnju posvećuju svim nastojanjima vezanim uz očuvanje tog jezika pa tako ističu kako uz afirmirane i poznate pjesnike (Zlatko Pohobradsky, Anka Žagar), očuvanju domaćeg govora pomažu i škole ovog područja kroz literarni natječaj »Kap damače reči« te motiviraju učenike da pišu na domaćem jeziku, onom koji gotovo svi u svojim obiteljima govore, što je i najveća garancija očuvanja tih idioma. Obnavljanjem rada Matice hrvatske u Čabru 1992. godine, jedan od najvažnijih zadataka čabarskog Ogranka postalo je čuvanje povijesne i kulturne baštine. »Posebnu pažnju Ogranak vodi o zaštiti domaćeg govora. Tako smo izdali 64 knjige, i od toga 13 knjiga na domaćem govoru, dva rječnika, komediju, dramu, povijesnu knjigu i osam zbirki pjesama, a 2014. godine izdana je i antologija čabarskog pjesništva. Za sačuvanje domaćeg govora značajna su dva rječnika autora Slavka Malnara, »Pamejnek« s oko 7.500 riječi koji je specifičan jer je svaka riječ u kontekstu jedne rečenice i »Rječnik govora čabarskog kraja« s oko 13.000 riječi. Oba ta rječnika dobila su srebrnu Povelju Matice hrvatske i sufinancirana su od Ministarstva kulture. Izdali smo i DVD-e s izvornim govornicima domaćeg dijalekta i 3 CD-a domaćih pjesama kantautora Matije Turka. Sudjelovali smo na svih deset dosadašnjih znanstvenih skupova »Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća« s radovima o čabarskom govoru koji su i objavljeni u zbornicima.

  

Mjere zaštite

O domaćem govoru (gerovskom) pisala je diplomski rad na Filozofskom fakultetu u Rijeci profesorica Sanja Raušel, a diplomski, magistarski rad i doktorsku disertaciju o našem govoru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Marija Malnar«, konstatiraju u svom dopisu predstavnici čabarske Matice hrvatske, a njihovo je traženje naišlo na pozitivan odgovor pa tako u dopisu koji je potpisala Sanja Šaban, pomoćnica ministrice, piše kako je »na osnovi predočene dokumentacije i iznesenih činjenica, a prema preporuci Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu, Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra ustvrdillo kako Čabarski govori imaju svojstvo nematerijalnoga kulturnog dobra.«

   Naravno, taj status ne znači samo čast, već i obavezu pa je tako, što se ističe u Rješenju, nositelj dobra dužan provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, a te mjere, između ostalog, obuhvaćaju, promicanje funkcije i značaja čabarskog govora, osiguranje njegove održivosti kroz izobrazbu, identificiranje, dokumentiranje, znanstveno istraživanje te senzibiliziranje javnosti, kao i uključivanje njegovanja materinskog govora u nastavne planove i programe osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Čabarski govori takav odnos nedvojbeno zaslužuju pa ovo Rješenje Ministarstva kulture svakako raduje ne samo ljude tog kraja već i sve one koji cijene tradiciju.