NOVI VINODOLSKI – Luka Lovreković (1995.), hrvatski gitarist zavidne međunarodne reputacije, nastupio je na drugom koncertu 11. Međunarodnog festivala klasične glazbe u Novom Vinodolskom. Nakon diplomiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2019., u razredu Krešimira Bedeka, ovaj marljivi, daroviti i simpatičan dvadesetšestogodišnjak pohađao je više majstorskih tečajeva, primjerice, M. Barrueca, C. Marchionea, L. Kuropaczewskog, K. Sahatxhije i drugih. Dobitnik je mnogih nagrada domaćih i mađunarodnih natjecanja. Izdvajaju se nagrada na festivalu »Andres Segovia« u Velbertu, potom Oscar znanja Ministarstva znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj za umjetnička postignuća 2017., a dvije godine kasnije dobitnik je Dekanove nagrade zagrebačke Muzičke akademije. Prije pet godina na natjecanju u organizaciji Muzičke akademije Zagreb i Veleposlanstva Kraljevine Španjolske u Hrvatskoj proglašen je za najboljeg izvođača španjolske glazbe, što su dovoljne umjetničke reference mladog umjetnika.

Muziciranje visokog ranga

Na recitalu u Novom Vinodolskom Luka Lovreković odabrao je nestandardan program djela za gitaru, koji u svakom pogledu pred izvođača postavljaju velike interpretativne zahtjeve, a istodobno svjedoči o stilskoj kulturi interpreta. Mauro Giuliani (1781. – 1828.) čuveni je talijanski gitarist i skladatelj koji veći dio života kao gitaristički virtuoz i učitelj provodi u Beču, a kasnije živi u Napulju. Napisao je više od 200 skladbi za solo ili različite sastave za gitaru. U djelu »Rossiniana« op. 119, br.1, čime je počeo koncert, autor vješto koristi napjeve najčešće bez izrazitih citata, slavnog talijanskog opernog skladatelja Gioachina Rossinija. Lovreković je na kvalitetnom instrumentu njemačkog graditelja Dietmara Haubnera muzicirao nadahnuto i angažirano, tehnički besprijekorno te ostvario doživljaj i atmosferu Rossinijeve glazbe.

Poznati meksički skladatelj i glazbeni pisac Manuel Maria Ponce (1882. – 1948.), osobito je nadareni melodičar, čija mnogobrojna djela odišu suvremenošću. Iz njegova respektabilna glazbena opusa na koncertu smo čuli »Intermezzo br. 1« izvorno pisan za glasovir. Djelo napisano modernističkim stilom elegičnog ugođaja čijoj je realizaciji solist pristupio adekvatnom agogikom i tempom te finim srebrnastim tonom oblikovanih tema, ostvario je punu, zrelu i upečatljivu kreaciju. Krećemo u domovinu gitare Španjolsku gdje je najrazvijenije sviranje i literatura za taj instrument, a u nastavku večeri slušali smo glazbu Joaquina Rodriga (1902. – 1999.).

Ovaj poznati španjolski skladatelj, iako od djetinjstva slijep, ostvario je uspješnu karijeru. Kompoziciju studira u Parizu i tu se sprijateljuje s velikim španjolskim skladateljem i pijanistom Manuelom de Fallom, koji je znatno utjecao na njegovo stvaranje. Podsjetimo, Rodrigo je autor i čuvenog djela »Concierto de Aranjuez« za gitaru, a na programu koncerta u Novome izvedena je njegova »Razigrana sonata«. Prvi izrazito razigrani stavak Allegro moderato, bogate tematike, tumačen je sigurnim akordičkim sklopovima, dinamičkim uzletima i pasažama i skladnim dvoglasjima, a drugi, Andante moderato, prekrasnom punoćom gitarističkog zvukovlja, intonativne čistoće te s naglašenim punktiranim ritmom. Treći stavak Allegro pisan u furioznom šestosminskom taktu, u kojem nam je opušteni i raspoloženi solist čistim skokovima i ritmičkim bravurama, jasno artikulirajući svaki ton, ostvario izbrušeno i pročišćeno muziciranje visokog ranga.

Briljantne umjetničke kreacije

Izrazito nacionalnom glazbenom smjeru pripada argentinski skladatelj Alberto Evaristo Ginastera (1916. – 1983.), koji u svojim djelima uspješno spaja argentinski folklor s modernističkim glazbenim tekovinama. U to smo se mogli uvjeriti slušajući na kraju koncertne večeri njegovu opsežnu, fascinantnu »Sonatu za gitaru, op. 47«, pisanu po narudžbi. Prvi uvodni stavak Esordio solist je kristalno jasnim pasažama, snažnim akordima i dotjeranom kromatikom, uz izvrsnu memoriju notnoga teksta, prikazao svu širinu stilskog osjećaja. U drugom stavku Scherzo naglašena je prpošnost i ritmička pedantnost, a u trećem, Canto, suptilna profinjenost gitarističkog tona. Završni stavak Finale, pisan suvremenim glazbenim sredstvima, protkan argentinskim folklornim elementima u kojem su izvedbene mogućnosti gitare sjajno korištene, maksimalno pripremljen Lovreković znalački akcentirajući vrijednosti autorova notnoga teksta uzbudljivim, robustnim i kontrastnim muziciranjem ostvario je kvalitetnu izvedbu živog glazbenog zbivanja.

Posjetitelji u crkvi sv. Filipa i Jakova nisu krili svoje veliko oduševljenje i povicima bravo ispratili su briljantne umjetničke kreacije solista. Uslijedio je programski dodatak, umilni i dražestan »Menuet op. 1, br. 6« španjolskog gitarističkog virtuoza Fernandna Sora, čime je na najljepši način privedena kraju neosporno kvalitetna glazbena večer. Luka Lovreković ovim je recitalom potvrdio visoku razinu gitarističkog umijeća i senzibiliteta svoje generacije, i ima sve predispozicije, dakako uz mukotrpan rad i dobre učitelje, razviti se u vrhunskog reproduktivnog umjetnika na gitari.