Ove godine navršila se 100. godišnjica rođenja Ede Murtića, velikana hrvatskog apstraktnog slikarstva svjetskoga glasa. Ovim povodom zagrebački Meštrovićev paviljon, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, uskoro otvara veliku izložbu na kojoj će biti izloženo više od 100 Murtićevih djela. Najavljeno je da projekt uključuje i niz drugih događanja – međunarodni simpozij »Gesta i sloboda« u Zagrebu i Rovinju, izložbu »Nova apstrakcija« u Laubi – kući za ljude i umjetnost te druga popratna događanja (reinterpretacija Murtića kroz street-art na nekoliko lokacija u Zagrebu, radionice za djecu i odrasle, stručna vodstva, izrada taktilne slike kako bi se umjetnost približila slijepim i slabovidnim osobama i drugo).

Edo Murtić (1921. – 2005.) jedan je od naših najuspješnijih i najproduktivnijih likovnih umjetnika s golemim opusom realiziranim u svim likovnim medijima i tehnikama, kojega su s razlogom nazivali i hrvatskim Picassom. Njegova se djela nalaze u zbirkama renomiranih muzeja i galerija, od Tate Gallery do galerije Peggy Guggenheim i Davida Rockefellera. Ovih dana u Glasu Istre objavljen je članak koji ukazuje na ponos malog sjevernoistarskog gradića Buzeta, koji u svom kulturnom središtu, stoljetnoj zgradi Narodnog doma, ljubomorno čuva Murtićeve mozaike. Ova priča podsjetila nas je na Rijeku. Impozantni Murtićevi mozaici, naime, nekad su krasili interijer glavne pošte u Rijeci. No, onda se dogodilo da je zgrada u kojoj se nalazila pošta prenamijenjena i pretvorena u robnu kuću, a vrijedni Murtićevi mozaici su demontirani i završili su u depou riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.
Tako već godinama čekaju neko bolje vrijeme i neku novu lokaciju. Prema novim informacijama, ti Murtićevi mozaici trebali bi biti postavljeni uz Gradsku knjižnicu Rijeka, koja niče u bivšem kompleksu »Benčić«. O tome će još biti rasprave, no zapravo se nije smjelo ni dogoditi da Murtićevi mozaici koji su bili u nekadašnjoj pošti, na samome Korzu, budu skinuti. Dobro je netko primijetio da je modni brend istjerao Murtića, odnosno kapital je presudio umjetnosti. Nešto slično se dogodilo i s riječkim Malim salonom, predivnim izložbenim prostorom uz središnju šetnicu u Rijeci, koji je šaptom pao i pretvoren je u televizijski studio.
Za razliku od toga, kako piše Glas Istre, u buzetskom Narodnom domu, sjedištu Pučkog otvorenog učilišta »Augustin Vivoda«, Murtićevi mozaici i dalje, nakon više od pola stoljeća, na istome mjestu sjaje jednakim sjajem kao prvoga dana kada su postavljeni – daleke 1969. godine. Buzet se za Murtićeve mozaike odlučio prilikom rekonstrukcije zgrade Narodnog doma, što se pokazalo dalekovidnim potezom.
Kako podsjeća ravnateljica Učilišta Mirjana Pavletić, tadašnji direktor Učilišta Alojz Čargonja, i sam sklon likovnom izražavanju, u suradnji s gradskim ocima, angažirao je arhitekta Sergija Kambera i velikog slikara Edu Murtića, znajući da će tako ova povijesna zgrada dobiti dodatnu vrijednost i trajno nositi potpis dvojice velikih hrvatskih umjetnika. Tome valja dodati još jednu zanimljivost, a to je da se 60-ih, 70-ih i 80-ih godina nastojalo oplemenjivati javne prostore umjetničkim djelima kako bi se povećala njihova vidljivost i kako bi se i »običnim malim ljudima« u svakodnevnim prostorima, primjerice pošte ili banke, a ne samo u muzejima i galerijama, omogućio susret s vrhunskom umjetnošću, napomenula je Pavletić.
Unutrašnjost Narodnog doma u proteklih je pet desetljeća u nekoliko navrata rekonstruirana, a pri svim tim zahvatima pazilo se da se Murtićevi mozaici slučajno ne bi oštetili. Buzetski mozaici prekrivaju oko 55 četvornih metara površine na dvjema etažama središnjeg atrija, odnosno galerije, a nalaze se i u apsidi gradske vijećnice. Prema riječima Mirjane Pavletić, Buzećani se prema tim monumentalnim keramičkim kompozicijama u Narodnom domu odnose s dužnim poštovanjem, kao nacionalnom kulturnom dobru, iako, koliko je poznato, mozaici još nisu uvršteni u taj registar. Pavletić stoga smatra da je 100. obljetnica ovog velikog umjetnika dobar motiv za pokretanje inicijative da se Murtićevi mozaici registriraju kao kulturno dobro Republike Hrvatske.