Daleko bi najgora solucija bila ona da ni jedan od dvaju blokova ne može sastaviti većinu, a u ovom bi trenutku velika koalicija bila toksična varijanta i za HDZ i za SDP
HDZ i SDP nakon dugo vremena u ovoj su kampanji imali ozbiljne suparnike na svojoj strani političkog spektra. Posebno to vrijedi za HDZ jer je Miroslav Škoro zaista prvi put otkad je demokracije u Hrvatskoj uspio gotovo pa ujediniti desnu političku scenu. S jedne strane to je naravno loše za HDZ. Naime, jasno je da će dio dosadašnjih birača HDZ-a podržati koaliciju Miroslava Škore.
On sam se na političkoj pozornici pojavio nakon što su unutarstranački protivnici Andreja Plenkovića stvorili za to dobru podlogu. Stvorena je fama o nekakvom skretanju HDZ-a ulijevo što je zajedno s lošom listom dovelo do relativno lošeg rezultata na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament. Škoro i ljudi oko njega vidjeli su tu priliku i spremno je iskoristili. I zbog toga će HDZ ipak osvojiti manje mandata nego prije četiri godine. To je za tu stranku naravno loše.
Ali postoji i dobra strana cijele ove priče. Škoro i njegovi pokupit će i glasove onih desnih birača koje HDZ nikada nije mogao dobiti. One koje su dosad uvijek išli razmrvljenim i posvađanim pravaškim frakcijama. Pa nisu rezultirali nikakvim saborskim mandatima. Situacija se sada tu promijenila. Ti će glasovi sada u najvećem dijelu biti pretočeni u mandate. Što bi moglo biti i presudno kod sastavljanja nove većine.
SDP je tu u nešto nepovoljnijem položaju. Istina platforma Možemo također bi mogla skupiti neke glasove do kojih SDP ne može doći. Prvenstveno među dijelom mlađe populacije, tradicionalno prijemčive za krajnje lijevu demagogiju u čemu je SDP premekan jer ne propagira nikakve revolucije. Ali to ipak nije preveliki broj birača. Platforma Možemo nastala je na lošoj politici SDP-a u Zagrebu gdje je ova stranka skoro dvije godine držala većinu HDZ-u i Milanu Bandiću.
Što god netko misli o općenitoj politici koju promiče Možemo, oni su u Zagrebu odradili jako dobar posao i bili najglasnija oporba Bandiću. I to će im birači honorirati. Ali ti će glasovi u najvećoj mjeri biti oni koji bi inače otišli SDP-u. Tako da u slučaju njihove postizborne suradnje, Možemo donosi SDP-u manje mandata nego što bi Domovinski pokret eventualno donio HDZ-u.
Medutim, puno će se lakše dogovoriti SDP i Možemo nego Andrej Plenković i Škoro. Bez obzira bi li Možemo podržavao SDP kroz sudjelovanje u Vladi ili izvan nje, ove bi dvije opcije relativno lako pronašle zajednički jezik. SDP bi morao napraviti nekoliko više apstraktnih nego konkretnih ustupaka i sve bi bilo brzo riješeno. Tim više što Možemo ne može osvojiti više od četiri, najviše pet mandata, dok Domovinski pokret tu očekuje dvocifrenu brojku.
I samim tim puno veću težinu u eventualnim pregovorima. Ali odnosi između HDZ-a i Škorine koalicije su jako zategnuti i na političkoj i na osobnoj razini. Čak i da zajedno zaista imaju dovoljan broj glasova za sastavljanje većine, pregovori ovih dviju opcija mogli bi potrajati mjesecima. I to s vrlo nesigurnim ishodom. Neki zahtjevi Domovinskog pokreta HDZ nikada neće moći prihvatiti. Kao na primjer onaj da Plenković ne može biti premijer. Ili onaj da se povuče ratifikacija Istanbulske konvencije.
Ali možda i ključna razlika između Možemo i Domovinskog pokreta jest u tome da ovaj drugi može računati na glasove u gotovo svim izbornim jedinicama. Čak i u osmoj (Istra, PGŽ) i trećoj (Zagorje Međimurje) gdje ljevica i centar godinama dominiraju, Škorina ekipa nije bez izgleda za osvajanje mandata. S druge pak strane Možemo na prolazak može računati praktički samo u četiri zagrebačke jedinice, dok u ostalim dijelovima zemlje nema neke prevelike izglede za prelazak izbornog praga.
Tako da bi se moglo dogoditi da u svakoj SDP-u otkinu po nekoliko postotaka koje bi gospodin D’Hondt mogao isporučiti HDZ-u. Ako bi se tako gledalo, možda je vladajuća stranka u stanovitoj prednosti pred SDP-ovom koalicijom. Međutim, razlika je malena i nemoguće je predvidjeti pobjednika. A ono što je najvažnije u cijeloj priči jest da ga u nedjelju zaista i dobijemo. Naime, daleko bi najgora solucija bila ona da ni jedan od dvaju blokova ne može sastaviti većinu, a u ovom bi trenutku velika koalicija bila toksična varijanta i za HDZ i za SDP. Pa da za četiri, pet ili šest mjeseci moramo ponovo na birališta.
UVODNIK
Škoro i Možemo odlučit će pobjednika
Zlatko Crnčec
03. srpanj 2020 16:21
Foto R. Anić PIXSELL
Daleko bi najgora solucija bila ona da ni jedan od dvaju blokova ne može sastaviti većinu, a u ovom bi trenutku velika koalicija bila toksična varijanta i za HDZ i za SDP
HDZ i SDP nakon dugo vremena u ovoj su kampanji imali ozbiljne suparnike na svojoj strani političkog spektra. Posebno to vrijedi za HDZ jer je Miroslav Škoro zaista prvi put otkad je demokracije u Hrvatskoj uspio gotovo pa ujediniti desnu političku scenu. S jedne strane to je naravno loše za HDZ. Naime, jasno je da će dio dosadašnjih birača HDZ-a podržati koaliciju Miroslava Škore.
On sam se na političkoj pozornici pojavio nakon što su unutarstranački protivnici Andreja Plenkovića stvorili za to dobru podlogu. Stvorena je fama o nekakvom skretanju HDZ-a ulijevo što je zajedno s lošom listom dovelo do relativno lošeg rezultata na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament. Škoro i ljudi oko njega vidjeli su tu priliku i spremno je iskoristili. I zbog toga će HDZ ipak osvojiti manje mandata nego prije četiri godine. To je za tu stranku naravno loše.
Ali postoji i dobra strana cijele ove priče. Škoro i njegovi pokupit će i glasove onih desnih birača koje HDZ nikada nije mogao dobiti. One koje su dosad uvijek išli razmrvljenim i posvađanim pravaškim frakcijama. Pa nisu rezultirali nikakvim saborskim mandatima. Situacija se sada tu promijenila. Ti će glasovi sada u najvećem dijelu biti pretočeni u mandate. Što bi moglo biti i presudno kod sastavljanja nove većine.
SDP je tu u nešto nepovoljnijem položaju. Istina platforma Možemo također bi mogla skupiti neke glasove do kojih SDP ne može doći. Prvenstveno među dijelom mlađe populacije, tradicionalno prijemčive za krajnje lijevu demagogiju u čemu je SDP premekan jer ne propagira nikakve revolucije. Ali to ipak nije preveliki broj birača. Platforma Možemo nastala je na lošoj politici SDP-a u Zagrebu gdje je ova stranka skoro dvije godine držala većinu HDZ-u i Milanu Bandiću.
Što god netko misli o općenitoj politici koju promiče Možemo, oni su u Zagrebu odradili jako dobar posao i bili najglasnija oporba Bandiću. I to će im birači honorirati. Ali ti će glasovi u najvećoj mjeri biti oni koji bi inače otišli SDP-u. Tako da u slučaju njihove postizborne suradnje, Možemo donosi SDP-u manje mandata nego što bi Domovinski pokret eventualno donio HDZ-u.
Medutim, puno će se lakše dogovoriti SDP i Možemo nego Andrej Plenković i Škoro. Bez obzira bi li Možemo podržavao SDP kroz sudjelovanje u Vladi ili izvan nje, ove bi dvije opcije relativno lako pronašle zajednički jezik. SDP bi morao napraviti nekoliko više apstraktnih nego konkretnih ustupaka i sve bi bilo brzo riješeno. Tim više što Možemo ne može osvojiti više od četiri, najviše pet mandata, dok Domovinski pokret tu očekuje dvocifrenu brojku.
I samim tim puno veću težinu u eventualnim pregovorima. Ali odnosi između HDZ-a i Škorine koalicije su jako zategnuti i na političkoj i na osobnoj razini. Čak i da zajedno zaista imaju dovoljan broj glasova za sastavljanje većine, pregovori ovih dviju opcija mogli bi potrajati mjesecima. I to s vrlo nesigurnim ishodom. Neki zahtjevi Domovinskog pokreta HDZ nikada neće moći prihvatiti. Kao na primjer onaj da Plenković ne može biti premijer. Ili onaj da se povuče ratifikacija Istanbulske konvencije.
Ali možda i ključna razlika između Možemo i Domovinskog pokreta jest u tome da ovaj drugi može računati na glasove u gotovo svim izbornim jedinicama. Čak i u osmoj (Istra, PGŽ) i trećoj (Zagorje Međimurje) gdje ljevica i centar godinama dominiraju, Škorina ekipa nije bez izgleda za osvajanje mandata. S druge pak strane Možemo na prolazak može računati praktički samo u četiri zagrebačke jedinice, dok u ostalim dijelovima zemlje nema neke prevelike izglede za prelazak izbornog praga.
Tako da bi se moglo dogoditi da u svakoj SDP-u otkinu po nekoliko postotaka koje bi gospodin D’Hondt mogao isporučiti HDZ-u. Ako bi se tako gledalo, možda je vladajuća stranka u stanovitoj prednosti pred SDP-ovom koalicijom. Međutim, razlika je malena i nemoguće je predvidjeti pobjednika. A ono što je najvažnije u cijeloj priči jest da ga u nedjelju zaista i dobijemo. Naime, daleko bi najgora solucija bila ona da ni jedan od dvaju blokova ne može sastaviti većinu, a u ovom bi trenutku velika koalicija bila toksična varijanta i za HDZ i za SDP. Pa da za četiri, pet ili šest mjeseci moramo ponovo na birališta.