Zlatko Crnčec

Oporba daleko od pobjede

Zlatko Crnčec

Robert Anic/PIXSELL

Robert Anic/PIXSELL

Što god tko od čelnika oporbe mislio o Franji Tuđmanu, vrijeđati ga da je bio »mafijaški bos« sigurno neće pomoći oporbenoj stvari

placeholder


U sljedeća dva tjedna oporba će se pokušati dogovoriti kako će na kraju izaći na izbore. Naravno, najlogičnijim se, gledajući ovako sa strane, čini ideja da bi SDP i Možemo! trebali izaći zajedno u svih deset izbornih jedinica, pojačani u osmoj s IDS-om i desetoj s bračnim parom Puljak. A da sve ostale stranke i strančice i njima pridružene ugledne i »ugledne« pojedince i pojedinke u političkom smislu puste niz vodu. I nazovu takvu svoju koaliciju »Dosta je« ili nekako slično.


Ali kako stvari sada stoje, SDP će prvo ići u pregovore sa svih preostalih 11 patuljastih strančica s kojima su prije dva tjedna organizirali prosvjed na Markovu trgu. Koje, kada bi se njihovi rejtinzi zbrojili, danas ne bi na razini Hrvatske prelazile recimo 2,5 posto. A na dan izbora ne bi vrijedile ni toliko. Teško je zamisliti birača ljevice i lijevog centra koji bi suočen s izbornim listićem zaokružio recimo listu Socijaldemokrata i HSS-a, a ne onu na kojoj su SDP i Možemo!.


Usto, pregovori SDP-a i ovih manjih stranaka neće biti nimalo lagani. Dapače, bit će vrlo zahtjevni, ponegdje i mučni. SDP će se morati odreći barem pet, šest sigurnih mjesta za ulazak u Sabor, možda i više, a zauzvrat će za taj veliki ustupak dobiti malo ili ništa.




Naravno, u situaciji u kojoj Možemo! i dalje odlučno odbija bilo kakvu mogućnost za zajednički izlazak u svih deset izbornih jedinica, SDP-u i ne preostaje ništa drugo. Zašto Možemo! to tako radi, nikome nije baš do kraja jasno. Kao da nemaju ništa protiv još jedne pobjede HDZ-a koja bi dovela do velikih potresa u SDP-u. A da onda oni, Možemo!, uz SDP koji bi se sljedeće četiri godine bavio samim sobom, postanu dominantna snaga na ljevici i lijevom centru. I da u tom razdoblju možda dođe i do dodatnog smanjenja birača SDP-a. I da onda Možemo! na kraju iz tog izađe kao neupitna snaga koja će za četiri godine sama pobijediti na izborima. Mada ako se izgube ovi parlamentarni izbori, ni vodstvo Možemo! sigurno neće proći samo tako.


Sve to skupa dodatno znatno komplicira cijeli dogovor. Dakle, prvo će SDP pregovarati s 11 strančica. A onda, ako će kojim čudom taj dogovor uspjeti, trebat će minuciozno odrediti koja će točno mjesta na listama zauzeti kandidati manjih stranaka. A onda će na sve to u jedinicama u kojima se točkasto ide s Možemo! još morati dodatno dogovarati pozicije na listi kandidata obje opcije. Ako sve to skupa ne zbuni birače oporbe, neće ništa.


Usto oporba pretjeruje u načinu na koji napada HDZ. U današnjoj modernoj politici forma je puno važnija od sadržaja. Na skupu na Markovu trgu moglo se proći i bez urlikanja i gluposti koje su izgovarali neki predsjednici manjih strančica. Jer kada se održavaju parlamentarni izbori, onda je najvažnije privući one umjerene birače, kao i one nezainteresirane previše za politiku, koje neki od ispada kojima smo svjedočili na Markovu trgu mogu samo poplašiti i udaljiti. Osim toga, što god tko od čelnika oporbe mislio o Franji Tuđmanu, vrijeđati ga da je bio »mafijaški bos« sigurno neće pomoći oporbenoj stvari. Ako je oporba pametna, neće spominjati ni reviziju Vatikanskih ugovora. Ako žele pobijediti, moraju ići šire od svoje osnovne baze za koju se zna što bi najradije napravila s Ugovora sa Svetom Stolicom.


I na kraju uopće se ne zna što bi oporba napravila s Hrvatskom. Spominjanje korupcije u kontekstu HDZ-a naravno je dobra taktika za njih, ali svakako nije dovoljno. Morat će ponuditi i nešto afirmativno.


Ne samo Turudića koji je ionako prilično apstraktna priča za većinu građana. Skupom od prije dva tjedna oporba jest dobila stanoviti zamah. Ali trebaju imati na umu da je tih sedam, osam tisuća ljudi, koje su se okupili u središtu Zagreba, ipak više nalikovalo predizbornom skupu, a manje nekakvom velikom prosvjedu. Slična je situacija za oporbu bila na parlamentarnim izborima 2007. godine. I tada se činilo da im je pobjeda zajamčena. Nisu pazili što govore pa su obećavali ukidanje Vatikanskih ugovora. Imali su i lošu kampanju. Osim toga, odvajanjem osoba predsjednika SDP-a i kandidata za premijera zbunili su birače baš kao što ih sada zbunjuju ovim kombinacijama oko izlaska na izbore.