Putevi i stranputice

Politička nekorektnost ima svoje granice

Zlatko Crnčec

Zoran Milanovic / Foto Mateo Levak

Zoran Milanovic / Foto Mateo Levak

Vodstvu SDP-a možda ne bi bilo loše da pokuša sugerirati Milanoviću da konačno malo povuče ručnu

placeholder


Izborna se kampanja približava samom kraju. A to znači da ćemo u sljedećih sedam dana biti svjedoci zaista svega i svačega. Za posljednji play of the day zaslužan je aktualni predsjednik Republike koji je aktualnom ministru gospodarstva zaprijetio da će nakon zatvaranja birališta završiti ni manje ni više nego u zatvoru.


I u pristojnim zemljama tijekom izborne kampanje zaista ima svega. Ali da šef države prijeti ministru da će nakon što izgubi izbore završiti iza brave zaista nije viđeno. Dobro sad, nije ni viđeno da šef države praktički, istina neformalno, nosi listu jedne oporbene stranke. I želi biti premijer nakon izbora. Pa nije onda zaista nimalo čudno da svemu tome doda da će nakon što postane premijer prvo smijeniti glavnog državnog odvjetnika, a da će onda novi šef DORH-a odmah uhititi koga mu on odredi.


Zadnji su se put ovakve izjave mogle čuti u Srbiji prije jedno dvadesetak godina kada su srpski radikali u Narodnoj skupštini poručili tada demokratu Vuku Jeremiću da bi mu bilo puno pametnije prestati se smijati jer će baš on biti prvi kojeg će uhapsiti nakon što dođu na vlast.




Na djelu je očigledna balkanizacija hrvatske politike u kojoj prednjači Milanović, a poslušno i pokorno ga u tome, kao uostalom i u svemu drugom, prati njegova nekadašnja, a moguće i buduća stranka. SDP podržava Milanovića bez obzira na to što su službena stajališta stranke u barem 50 posto slučajeva radikalno drugačija od Milanovićevih. I to ne oko nebitnih tema, već oko recimo politike prema BiH, te oko stajališta prema inicijativama za daljnju centralizaciju Europske unije.


Ali ima tu još jedan problem za SDP. A taj je da su njihovi birači jako osjetljive biljke. Recimo 2016. je Milanović na sastanku sa skupinom branitelja izgovorio onu famoznu frazu o »vojnom lekaru«. Nije da je samo zbog toga izgubio parlamentarne izbore, ali mu to definitivno nije ni pomoglo. Dapače. Dio birača SDP-a zbog toga je ostao kod kuće. Nisu mogli oprostiti stranci za koju bi inače glasali da njen predsjednik ruši sve kanone političke korektnosti kako je oni doživljavaju. Iako je to bilo rečeno na zatvorenom sastanku, a Milanović nije znao da ga snimaju, politička je šteta bila neminovna. Iako se radi o relativno benignoj izjavi kojom se Milanović želio približiti braniteljskoj populaciji.


A kad je u pitanju kršenje političke korektnosti, tadašnji je Zoran Milanović bio mila majka prema ovom kakav je danas. Štetu za SDP mogle bi ublažiti izjave kakvu je jučer dao Zlatko Komadina koji je rekao da Oleg Butković nema baš nikakve veze s lukobranom u Povilama za što ga je optužio Milanović.


Problem za SDP jest i to što lijevi birači 2016. nisu imali drugu opciju za koju bi mogli glasovati. A danas je imaju. Možemo! se sve više pokazuje kao opcija koja bi SDP-u mogla ionako preuzeti dobar dio birača, posebno onih mlađih. A Milanovićeve izjave koje su danas puno grublje, a neke i potpuno neprihvatljive lijevim biračima u Hrvatskoj, mogle bi dosta njih od SDP-a gurnuti prema Možemo! Ta je stranka u win win situaciji. Ako lijevi centar izgubi izbore, Možemo! se neće ni raspasti niti će ga zahvatiti kaos kakav ćemo viđati u SDP-u. A ako lijevi centar izbore dobije, SDP bi kao glavnog koalicijskog partnera mogao dobiti znatno ojačani Možemo! čiji broj saborskih mandata ne bi bio značajnije manji od SDP-ovog. I koji ne bi imao nikakvih problema suprotstaviti se Milanoviću ako bude trebalo. SDP to neće moći dopustiti jer ne može se protiv spasitelja.


Vodstvu SDP-a možda ne bi bilo loše da pokuša sugerirati Milanoviću da konačno malo povuče ručnu. Prijetnje uhićenjima nakon što dođeš na vlast zaista nisu način kampanje u 2024. godini. A još manje su to neke druge Milanovićeve izjave. One se možda i sviđaju njegovim hardcore pristašama koji će ga podržati što god da napravi, ali bi mogle i rastjerati dio birača SDP-a i usmjeriti ih prema stranci Sandre Benčić i Tomislava Tomaševića. Osim što se nije ogriješio o ljevičarske kanone, Možemo! je zaista jedina stranka s ljevice i lijevog centra koja nije ni na koji način zbunjivala svoje birače. Niti ih je tjerao od sebe. Oni neće ostati kod kuće na dan izbora. Za dio svojih SDP ne može biti baš tako siguran.