Riječ je o jednoj od onih godina kojih će se malo njih sjećati po dobru jer malo toga dobrog potrudila se ponuditi
I ova 2022. godina pomalo curi prema svom kraju. A činilo se da zrnca pijeska nikada iscuriti neće s obzirom na muke koje je ova godina donijela.
Riječ je o jednoj od onih godina kojih će se malo njih sjećati po dobru jer malo toga dobrog potrudila se ponuditi. Rijeka i Hrvatska nisu otok pa nisu bili ni pošteđeni velike oluje s istoka Europe koja je i nas zahvatila. Srećom koliko god valovi bili u jednom trenutku visoki, a bili su, prebrodila se i ta muka, iako se čini da u sigurnu luku nećemo uploviti ni sljedeće godine. Jednostavno, svijet se mijenja toliko brzo da je nemoguće predvidjeti što će se dogoditi sutra, a kamoli kako će nam biti za nekoliko mjeseci. Rijeka je u 2022. ušla relativno stabilno. Lokalni izbori koji su održani u svibnju 2021. donijeli su političku nestabilnost jer se ponovila priča iz prethodnog mandata kada je SDP-ov kandidat, Vojko Obersnel, pobijedio na gradonačelničkim izborima, ali je SDP-ova koalicija izgubila većinu u Gradskom vijeću. Svojevrsna kohabitacija uvijek je potencijalni izvor nestabilnosti, ali prošli je mandat nekako izguran bez velikih političkih kriza. Obersnel se politički umirovio, a u izbornu utrku ušao je njegov dugogodišnji zamjenik Marko Filipović. On je ponudio Novi ritam grada, iako nije bilo jasno u kampanji o kakvom je to ritmu riječ, osim što je bilo jasno da bi ga najbolje bilo opisati kao slowmotion. Kako god, Filipović je u drugom krugu pobijedio nezavisnog Davora Štimca. Gradsko vijeće se konstituiralo, a prvi izazov je bio prihvaćanje proračuna za 2022. budući da Filipović nema većinu u Vijeću.
Puno lakše nego što se očekivalo proračun je prošao, politička situacija se stabilizirala, a Rijeka brodila u modu slowmotiona početkom 2022. Ljude navikle na stil Vojka Obersnela sve je to zbunjivalo, ali nije njegovog nasljednika koji je sve političke rebuse koji su se pojavljivali rješavao. Kao što je drugi put u mandatu pronašao rješenje za zagonetku zvanu prihvaćanje proračuna za 2023. Ovaj put zagonetka je bila još složenija nego krajem 2021. budući da se u jednadžbi pojavila i nepoznanica zvana dokapitalizacija Energa. Bilo je u Vijeću puno vike i buke, ali su prošli i proračun i dokapitalizacija Energa pa će Rijeka i u 2023. godinu ući u slowmotion modu. A kako to izgleda, moglo se možda najbolje vidjeti na primjeru pokušaja smjene intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića i prodaji zemljišta na Žabici za gradnju autobusnog kolodvora i garaže. Činilo se da će zbog Blaževića otići kvragu konstituirajuća većina jer je SDP kao partnere u Vijeću izgubio i PGS, i Možemo Rijeka, i AM i Uniju Kvarnera. Bio je to razlog za uzbunu, mnogi bi izgubili živce i lupili šakom po stolu, uzviknuvši da je dosta svega i da je vrijeme za nove izbore. Ali ne i gradonačelnik Marko Filipović. On je pokeraški hladan odgledao smjenu Marina Blaževića u gradskom parlamentu, još hladniji je čekao potez ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koja je u konačnici spasila Blaževića i sve je ostalo kao što je i bilo. Tamo gdje bi mnogi u potpunosti izgubili živce, Filipović nije ni glas povisio. Slično je bilo i s prodajom Žabice. Iako je taj projekt na čiju se realizaciju čekalo više od 20 godina zamišljen tako da Grad Rijeka pronađe partnera koji će izgraditi novi kolodvor i trgovački dio, dok bi gradska tvrtka Rijeka plus izgradila javnu garažu, Filipović je izabrao neoliberalni put i odlučio se prodati sve privatnoj tvrtki koja već sada ima parkirališni monopol u Rijeci.
Ovaj put većinu nije sigurno imao, ali pojavili su se kao deus ex machina vijećnici Mosta i omogućili da takav prijedlog prođe. Filipović se ni oznojio nije. I tako hladan dočekao je da su se u godinu i pol dana njegovi najveći kritičari u potpunosti politički kompromitirali, a riječ je o Mostu i o nezavisnoj listi Davora Štimca koju je Davor Štimac ničim izazvan samoraspustio i izvršio političko samoubojstvo. I to nije sve. Svima koje nervira slowmotion politika tek dolaze u 2023. crni i teški dani. Godina je to u kojoj bi se trebali dovršiti veliki državni projekti kao što su cesta D 403, nova bolnica na Sušaku i početi neke druge velike investicije kao što su marina u Porto Barošu. Vjerojatno će s dvije godine zakašnjenja biti okončana i izgradnja kapitalne kulturne infrastrukture iz projekta EPK, a riječ je o Art kvartu u »Benčiću« i obnovi »Galeba«.
I svi će ti darovi pasti u ruke gradonačelniku Filipoviću koji bi u zadnju punu godinu mandata 2024. mogao ući nikada jači. I sve to slowmotion ritmom.
Piše Damir CUPAĆ
Kanoćal
Plovidba u slowmotion modu
Damir Cupać
29. prosinac 2022 07:36
Riječ je o jednoj od onih godina kojih će se malo njih sjećati po dobru jer malo toga dobrog potrudila se ponuditi
I ova 2022. godina pomalo curi prema svom kraju. A činilo se da zrnca pijeska nikada iscuriti neće s obzirom na muke koje je ova godina donijela.
Riječ je o jednoj od onih godina kojih će se malo njih sjećati po dobru jer malo toga dobrog potrudila se ponuditi. Rijeka i Hrvatska nisu otok pa nisu bili ni pošteđeni velike oluje s istoka Europe koja je i nas zahvatila. Srećom koliko god valovi bili u jednom trenutku visoki, a bili su, prebrodila se i ta muka, iako se čini da u sigurnu luku nećemo uploviti ni sljedeće godine. Jednostavno, svijet se mijenja toliko brzo da je nemoguće predvidjeti što će se dogoditi sutra, a kamoli kako će nam biti za nekoliko mjeseci. Rijeka je u 2022. ušla relativno stabilno. Lokalni izbori koji su održani u svibnju 2021. donijeli su političku nestabilnost jer se ponovila priča iz prethodnog mandata kada je SDP-ov kandidat, Vojko Obersnel, pobijedio na gradonačelničkim izborima, ali je SDP-ova koalicija izgubila većinu u Gradskom vijeću. Svojevrsna kohabitacija uvijek je potencijalni izvor nestabilnosti, ali prošli je mandat nekako izguran bez velikih političkih kriza. Obersnel se politički umirovio, a u izbornu utrku ušao je njegov dugogodišnji zamjenik Marko Filipović. On je ponudio Novi ritam grada, iako nije bilo jasno u kampanji o kakvom je to ritmu riječ, osim što je bilo jasno da bi ga najbolje bilo opisati kao slowmotion. Kako god, Filipović je u drugom krugu pobijedio nezavisnog Davora Štimca. Gradsko vijeće se konstituiralo, a prvi izazov je bio prihvaćanje proračuna za 2022. budući da Filipović nema većinu u Vijeću.
Puno lakše nego što se očekivalo proračun je prošao, politička situacija se stabilizirala, a Rijeka brodila u modu slowmotiona početkom 2022. Ljude navikle na stil Vojka Obersnela sve je to zbunjivalo, ali nije njegovog nasljednika koji je sve političke rebuse koji su se pojavljivali rješavao. Kao što je drugi put u mandatu pronašao rješenje za zagonetku zvanu prihvaćanje proračuna za 2023. Ovaj put zagonetka je bila još složenija nego krajem 2021. budući da se u jednadžbi pojavila i nepoznanica zvana dokapitalizacija Energa. Bilo je u Vijeću puno vike i buke, ali su prošli i proračun i dokapitalizacija Energa pa će Rijeka i u 2023. godinu ući u slowmotion modu. A kako to izgleda, moglo se možda najbolje vidjeti na primjeru pokušaja smjene intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića i prodaji zemljišta na Žabici za gradnju autobusnog kolodvora i garaže. Činilo se da će zbog Blaževića otići kvragu konstituirajuća većina jer je SDP kao partnere u Vijeću izgubio i PGS, i Možemo Rijeka, i AM i Uniju Kvarnera. Bio je to razlog za uzbunu, mnogi bi izgubili živce i lupili šakom po stolu, uzviknuvši da je dosta svega i da je vrijeme za nove izbore. Ali ne i gradonačelnik Marko Filipović. On je pokeraški hladan odgledao smjenu Marina Blaževića u gradskom parlamentu, još hladniji je čekao potez ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek koja je u konačnici spasila Blaževića i sve je ostalo kao što je i bilo. Tamo gdje bi mnogi u potpunosti izgubili živce, Filipović nije ni glas povisio. Slično je bilo i s prodajom Žabice. Iako je taj projekt na čiju se realizaciju čekalo više od 20 godina zamišljen tako da Grad Rijeka pronađe partnera koji će izgraditi novi kolodvor i trgovački dio, dok bi gradska tvrtka Rijeka plus izgradila javnu garažu, Filipović je izabrao neoliberalni put i odlučio se prodati sve privatnoj tvrtki koja već sada ima parkirališni monopol u Rijeci.
Ovaj put većinu nije sigurno imao, ali pojavili su se kao deus ex machina vijećnici Mosta i omogućili da takav prijedlog prođe. Filipović se ni oznojio nije. I tako hladan dočekao je da su se u godinu i pol dana njegovi najveći kritičari u potpunosti politički kompromitirali, a riječ je o Mostu i o nezavisnoj listi Davora Štimca koju je Davor Štimac ničim izazvan samoraspustio i izvršio političko samoubojstvo. I to nije sve. Svima koje nervira slowmotion politika tek dolaze u 2023. crni i teški dani. Godina je to u kojoj bi se trebali dovršiti veliki državni projekti kao što su cesta D 403, nova bolnica na Sušaku i početi neke druge velike investicije kao što su marina u Porto Barošu. Vjerojatno će s dvije godine zakašnjenja biti okončana i izgradnja kapitalne kulturne infrastrukture iz projekta EPK, a riječ je o Art kvartu u »Benčiću« i obnovi »Galeba«.
I svi će ti darovi pasti u ruke gradonačelniku Filipoviću koji bi u zadnju punu godinu mandata 2024. mogao ući nikada jači. I sve to slowmotion ritmom.
Piše Damir CUPAĆ