Kada god se ukaže prilika za podsjećanje da je riječka sortirnica u Mihačevoj dragi jedan od najtragičnijih projekata Grada Rijeka, treba je iskoristiti.

Zato što se učestalo događa da neki projekti ni ne počnu, kao što se i učestalo događa da mnogi projekti kasne u realizaciji.

Ali vrlo je rijedak slučaj da se projekt realizira na vrijeme, a da je njegovo stavljanje u funkciju zahtjevnije nego sama gradnja i opremanje. I ono što bi trebalo biti lakše, traje dulje. I ne zna se kada će se agonija okončati.

Naime, radovi na izgradnji sortirnice počeli su u ožujku 2021. godine, a okončani su u ožujku 2022. godine.

Znači bila je potrebna godina dana za izgradnju i opremanje ovog ekološkog pogona koji je trebalo postati važan kotač u projektu individualnog prikupljanja otpada koji se temelji na njegovom razvrstavanju i iskorištavanju onoga što se iskoristiti dade, a to su plastika, papir, metal, staklo…

Od ožujka 2022. godine pa sve do danas sortirnica nije stavljena u funkciju, a kada će, ne zna se.

Nova prilika za podsjećanje na ovu riječku tragediju je raspisivanje natječaja za upravitelja sortirnice. Treba li podsjetiti da je riječ o ponovljenom natječaju koji također kasni. Jer je onaj u prosincu prošle godine poništen.

Na njega se javila samo gradska tvrtka, Komunalno društvo Čistoća. Čiji je predsjednik Skupštine riječki gradonačelnik Marko Filipović.

Ponuda Čistoće bila je 25 posto viša od onoga što je Grad Rijeka propisao natječajnom dokumentacijom.

U prosincu je Grad Rijeka ponudio budućem uporavitelju oko 1,7 milijuna eura naknade za petogodišnje razdoblje upravljanja, a Čistoćina ponuda iznosila je oko 2,7 milijuna eura s PDV-om.

Sad, kako se dogodilo da riječki gradonačelnik Marko Filipović koji je i predsjednik Skupštine Čistoće nije imao informacije što je realno kada je riječ o naknadi za upravljanje i kako to da se cijela priča nije kvalitetno iskomunicirala s vršiteljem dužnosti direktora Čistoće Bojanom Jurdanom, teško je reći.

Kao što je još teže odgovoriti na pitanje kako Filipović nije znao da Čistoća nema dovoljno kvalificiranih kadrova za upravljanje ovim modernim pogonom.

Naime, iz Grada Rijeke u prosincu prošle godine službeno su priopćili da se natječaj poništava zbog toga što nisu dostavljene reference kojima se dokazuje potrebno iskustvo za izvršenje ugovora i podaci o obrazovnim kvalifikacijama stručnjaka koji je nominiran za izvršenje predmeta nabave ne udovoljavaju propisanim uvjetima.

Nakon poništenja natječaja najavljeno je da će se novi natječaj raspisati najkasnije do 15. siječnja ove godine, ali taj rok se nije ispoštovao pa je sve prebačeno za dva mjeseca kasnije.

Da se ne bi gubilo vrijeme, uz natječaj za upravitelja sortirnice raspisan je i natječaj za direktora ovog gradskog poduzeća. Spomenuti Bojan Jurdana je svojevremeno bio prvi čovjek Čistoće pa je razriješen dužnosti i sada obavlja funkciju vršitelja dužnosti nakon što je bivša direktorica Jasna Kukuljan dala ostavku.

To se dogodilo nakon što je provedena istraga u vezi s projektom riječke sortirnice koja je rezultirala privođenjima i istražnim zatvorom.

Trebalo je brzo naći rješenje, budući da je u Čistoći stanje bilo eksplozivno zbog nezadovoljstva radnika, ali tvrtka je bila i u procesu uvođenja individualnog prikupljanja otpada. Pa je kao privremeno rješenje poslužio Bojan Jurdana.

Bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi s ova dva natječaja. Predviđanje je nezahvalno, tim više što se ni gradonačelniku Marku Filipoviću ni vršitelju dužnosti direktora Bojanu Jurdani ne da odgovarati na potpuno legitimna pitanja u vezi s upravljanjem sortirnicom i direktorskim ambicijama.

Valja ljude i razumjeti. Nije im nimalo lako. Uglavnom sve što se u zadnje dvije godine radilo nakon što je projekt sortirnice dovršen ili je blizu katastrofe, ili je čista katastrofa.

Kao što je nezahvalno odgovarati na pitanje hoće li se čovjek koji je svojevremeno razriješen dužnosti direktora Čistoće javiti na natječaj za direktora.

A još je gore javno se očitovati na upit hoće li se Čistoća opet javiti na natječaj i je li u tri mjeseca ojačala kadrovske kvalifikacije i ako je, na koji je to način uspjela učiniti.

Nije valjda da je tri mjeseca bilo dovoljno za taj poduhvat. Osim ako se nisu pisali putni nalozi za susjednu BiH na doškolovanje, što bi trebalo provjeriti.

A ako nije, hoće li Grad Rijeka ponovo poništiti natječaj i nastaviti blamažu koja traje skoro kao dovršetak broda »Galeb« i njegovo vezanje za Molo longo.

Eto, samo što nije. Uglavnom, riječ je o slučaju koji je najbolje opisati riječima – smijem se, a plakao bih.