Vozačima je dosta da oni uvijek moraju podmetati leđa i žrtvovati se. Valja ih razumjeti
Pravo na štrajk jedno je od osnovnih radnih i ljudskih prava, ali je u Hrvatskoj vrlo rijetko konzumirano. Rijetki su slučajevi da radnici štrajkaju, a još su rjeđi kada je riječ o radnicima komunalnih poduzeća za koje se misli da imaju siguran i dobro plaćen posao. A najrjeđi su u Rijeci u kojoj je na vlasti stranka kojoj bi radnička prava trebala biti imperativ svih imperativa. No, vremena se mijenjaju pa je tako mečka štrajka zaigrala i na Korzu 16. Zaslužni za to su radnici Autotroleja koji već godinama kubure s nedostatnim brojem vozača koji upozoravaju da je stanje neodrživo i da je kap prelila čašu. Stanje u riječkim komunalnim društvima daleko je od dobroga. Vremena su se promijenila, posao radnika u komunalnom poduzeću i dalje je relativno siguran, ali je daleko od toga da je dobro plaćen.
Ima već dvije godine kako su socijalne tenzije u riječkim gradskim tvrtkama i ustanovama takve da je bilo pitanje dana kada će radnici izaći na ulice. Najprije su krenuli radnici Čistoće, ali je socijalnim dijalogom između gradske vlasti i radnika ipak postignut dogovor. Bilo je problema i sa zaposlenima u gradskim vrtićima i osnovnim školama, vatrogascima, ali su kolektivni ugovori na kraju potpisani. Kada je krenula pobuna iz Autotroleja, riječka gradska vlast bila je uvjerena da će pronaći zajednički jezik. Jer ni jednoj vlasti ni u jednom trenutku ne odgovara štrajk. Ali gorega trenutka nego što je bio jučer teško je i zamisliti.
Građani Hrvatske izlaze sutra na birališta, a izbori su takvi da je svaki mandat bitan jer apsolutnog izbornog pobjednika neće biti. I baš tada radnici Autotroleja izađu na riječki Korzo kako bi rekli da je dosta i da više ne mogu trpjeti ni to kolike su im plaće, a još manje uvjete rada koji su im tako loši da je vozni red javnoga riječkoga prijevoznika reduciran, a zbog čega ispaštaju svi građani. Uoči štrajka koji se najvaljivao vođeni su pregovori sa sindikatima, ali način na koji se vodio socijalni dijalog je takav da su radnici izgubili povjerenje u poslodavca. U ovom slučaju većinski osnivač je Grad Rijeka. Nije tajna, iako se takve informacije, a da nitko ne zna zašto, pokušavaju sakriti od javnosti, osnivači su raspravljali o povećanju subvencija kako bi povećali plaće i materijalna prava radnika.
No, na legitimna pitanja koliko će se povećati subvencije i koliko će se povećati plaće, u riječkoj gradskoj vlasti nisu htjeli reći. Što je neshvatljivo s obzirom da se ne radi o državnoj tajni, već se radi o javnim sredstvima čije bi trošenje trebalo biti u potpunosti transparentno. Vrč ide na vodu dok se ne razbije, a čini se da se ovaj put vrč razbio u tisuću komada. U najnezgodnijem trenutku. Može biti da ima onih koji će reći da nije u redu najavljivati štrajk i ostaviti građane bez javnog prijevoza. I to je legitimno.
No, ljudi koji tako razmišljaju trebali bi se zapitati je li im normalno da ih voze ljudi koji moraju popunjavati rupe koje su nastale zbog kadrovskog deficita koji je rezultat odlaska vozača iz Autotroleja i u kakvom su psihofizičkom stanju ljudi koji ih voze. A da za to nisu uopće krivi. Pokušala je gradska vlast nadomjestiti manjak vozača zapošljavanjem stranih radnika i na taj način ugasiti iskru koja prijeti da se pretvori u veliki požar. Zapelo je s izdavanjem viza i kada se tome doda komunikacijski autizam riječke gradske vlasti, rezultat su nezadovoljni radnici Autotroleja ispred Korza 16. Kojima su podršku dali i kolege iz drugih komunalnih društava.
Činjenica je da je prije 15-ak godina posao u Autotroleju bio »jack pot« za svakoga vozača. Ali isto je tako činjenica da su vozači postali deficitarno zanimanje i da čelni ljudi Autotroleja i oni koji ih imenuju nisu primijetili što se događa. Do izlaska na ulicu nije došlo preko noći, izlazak je rezultat nedostatka sluha riječke gradske vlasti i ostalih osnivača Autotroleja za probleme radnika. Nije nemoguće pretpostaviti da su osnivači, gradonačelnici i načelnici nekadašnje Općine Rijeka mislili da su prijetnje radnika još jedan pucanj u prazno.
Ovaj put su se prevarili. Prema porukama s prosvjeda jasno je da radnici neće stati i da je izgledan štrajk koji će paralizirati gradski i prigradski javni prijevoz. Očito im je dosta da oni uvijek moraju podmetati leđa i žrtvovati se. Valja ih razumjeti.
Damir Cupać
Zaigrala mečka štrajka i ispred Korza 16
Damir Cupać
15. travanj 2024 22:32
Foto Vedran Karuza
Vozačima je dosta da oni uvijek moraju podmetati leđa i žrtvovati se. Valja ih razumjeti
Pravo na štrajk jedno je od osnovnih radnih i ljudskih prava, ali je u Hrvatskoj vrlo rijetko konzumirano. Rijetki su slučajevi da radnici štrajkaju, a još su rjeđi kada je riječ o radnicima komunalnih poduzeća za koje se misli da imaju siguran i dobro plaćen posao. A najrjeđi su u Rijeci u kojoj je na vlasti stranka kojoj bi radnička prava trebala biti imperativ svih imperativa. No, vremena se mijenjaju pa je tako mečka štrajka zaigrala i na Korzu 16. Zaslužni za to su radnici Autotroleja koji već godinama kubure s nedostatnim brojem vozača koji upozoravaju da je stanje neodrživo i da je kap prelila čašu. Stanje u riječkim komunalnim društvima daleko je od dobroga. Vremena su se promijenila, posao radnika u komunalnom poduzeću i dalje je relativno siguran, ali je daleko od toga da je dobro plaćen.
Ima već dvije godine kako su socijalne tenzije u riječkim gradskim tvrtkama i ustanovama takve da je bilo pitanje dana kada će radnici izaći na ulice. Najprije su krenuli radnici Čistoće, ali je socijalnim dijalogom između gradske vlasti i radnika ipak postignut dogovor. Bilo je problema i sa zaposlenima u gradskim vrtićima i osnovnim školama, vatrogascima, ali su kolektivni ugovori na kraju potpisani. Kada je krenula pobuna iz Autotroleja, riječka gradska vlast bila je uvjerena da će pronaći zajednički jezik. Jer ni jednoj vlasti ni u jednom trenutku ne odgovara štrajk. Ali gorega trenutka nego što je bio jučer teško je i zamisliti.
Građani Hrvatske izlaze sutra na birališta, a izbori su takvi da je svaki mandat bitan jer apsolutnog izbornog pobjednika neće biti. I baš tada radnici Autotroleja izađu na riječki Korzo kako bi rekli da je dosta i da više ne mogu trpjeti ni to kolike su im plaće, a još manje uvjete rada koji su im tako loši da je vozni red javnoga riječkoga prijevoznika reduciran, a zbog čega ispaštaju svi građani. Uoči štrajka koji se najvaljivao vođeni su pregovori sa sindikatima, ali način na koji se vodio socijalni dijalog je takav da su radnici izgubili povjerenje u poslodavca. U ovom slučaju većinski osnivač je Grad Rijeka. Nije tajna, iako se takve informacije, a da nitko ne zna zašto, pokušavaju sakriti od javnosti, osnivači su raspravljali o povećanju subvencija kako bi povećali plaće i materijalna prava radnika.
No, na legitimna pitanja koliko će se povećati subvencije i koliko će se povećati plaće, u riječkoj gradskoj vlasti nisu htjeli reći. Što je neshvatljivo s obzirom da se ne radi o državnoj tajni, već se radi o javnim sredstvima čije bi trošenje trebalo biti u potpunosti transparentno. Vrč ide na vodu dok se ne razbije, a čini se da se ovaj put vrč razbio u tisuću komada. U najnezgodnijem trenutku. Može biti da ima onih koji će reći da nije u redu najavljivati štrajk i ostaviti građane bez javnog prijevoza. I to je legitimno.
No, ljudi koji tako razmišljaju trebali bi se zapitati je li im normalno da ih voze ljudi koji moraju popunjavati rupe koje su nastale zbog kadrovskog deficita koji je rezultat odlaska vozača iz Autotroleja i u kakvom su psihofizičkom stanju ljudi koji ih voze. A da za to nisu uopće krivi. Pokušala je gradska vlast nadomjestiti manjak vozača zapošljavanjem stranih radnika i na taj način ugasiti iskru koja prijeti da se pretvori u veliki požar. Zapelo je s izdavanjem viza i kada se tome doda komunikacijski autizam riječke gradske vlasti, rezultat su nezadovoljni radnici Autotroleja ispred Korza 16. Kojima su podršku dali i kolege iz drugih komunalnih društava.
Činjenica je da je prije 15-ak godina posao u Autotroleju bio »jack pot« za svakoga vozača. Ali isto je tako činjenica da su vozači postali deficitarno zanimanje i da čelni ljudi Autotroleja i oni koji ih imenuju nisu primijetili što se događa. Do izlaska na ulicu nije došlo preko noći, izlazak je rezultat nedostatka sluha riječke gradske vlasti i ostalih osnivača Autotroleja za probleme radnika. Nije nemoguće pretpostaviti da su osnivači, gradonačelnici i načelnici nekadašnje Općine Rijeka mislili da su prijetnje radnika još jedan pucanj u prazno.
Ovaj put su se prevarili. Prema porukama s prosvjeda jasno je da radnici neće stati i da je izgledan štrajk koji će paralizirati gradski i prigradski javni prijevoz. Očito im je dosta da oni uvijek moraju podmetati leđa i žrtvovati se. Valja ih razumjeti.