Rijeka je tužan grad kada je riječ o alternativnim vrstama javnog prijevoza. Osim automobilima i autobusima javnog gradskog prijevoza, teško se može putovati gradom. Uvijek ima optimista koji koriste bicikle ili romobile, ali problem Rijeke je njezina stiješnjenost zbog čega je prometovanje na dva kotača pravi izazov i iziskuje čelične živce i onih koji su na četiri kotača i ovih koji voze na dva. Riječke ulice su jednostavno pretijesne, a ni konfiguracija terena nije benevolentna prema onima koji bi koristili ekološki prihvatljiv prijevoz. Budući da je tako kako jest, ekološki osviješteni građani s oduševljenjem su prihvatili najave da bi se kroz Rijeku trebala izgraditi dvotračna pruga koja će biti i u funkciji javnog prijevoza. Željeznička infrastruktura je nešto što potiče Europska unija pa se činilo da bi mogla biti zatvorena financijska konstrukcija ovog nevjerojatno skupog projekta i to bespovratnim sredstvima iz europskih fondova. Trasa riječke dvotračne željezničke pruge išla bi od Škrljeva do Jurdana. Tako se govorilo ima više od desetljeća. A da bi se sve moglo obistiniti, svjedoči i postaja željeznice ispod Ulice Ivana Pavla II., koja je izgrađena kada i ta nova cesta, tik do Teatra Fenice. Dakle u najužem centru grada. I na tome je stalo.

Onda je krajem 2017. godine Stjepan Kralj iz IGH-a na predstavljanju projekta u riječkoj vijećnici najavio da bi izgradnja drugog kolosijeka mogla početi 2021. godine, dok je kao rok za završetak radova naveo 2025. godinu. I umjesto da su radovi počeli 2021. godine kako se najavljivalo, u drugom dijelu 2022. godine javnost je saznala da se projekt još izrađuje. U HŽ Infrastrukturi tada su naveli da bi radovi mogli početi nakon raspisivanja javnog natječaja za izvođača radova 2023. godine. Prođe i 2023. godina, ali od dvotračne željezničke pruge još uvijek nema ništa. Da se nešto čudno događa, u ožujku 2023. godine potvrdio je ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković. On je tada od velikih projekata koji su izravno ili neizravno povezani s lukom i kontejnerskim terminalima, a čija realizacija tek predstoji, izdvojio izgradnju dvokolosiječne željezničke pruge kroz Rijeku, od Šapjana do Škrljeva jer će rasteretiti ne samo kontejnerske terminale i transport kontejnera s njih, nego i kompletan željeznički promet u gradu i okolici. Ponovio je da će izgradnja dvokolosiječne pruge koštati oko 300 milijuna eura, pojasnivši da postoji problem s projektantskom tvrtkom koja kasni s izradom projekta. Dakle, čak i najoperativniji ministar morao je priznati da su stvari zapele. I tako prolaze dani, a kako će se sve raspetljati i kada će se stvoriti uvjeti da se projekt pokrene s mrtve točke, teško je reći. Zato što smo u 2024. godini, a prema optimističnim najavama iz 2017. godine već se trebala pripremati svečana vrpca, već su trebali biti riješeni imovinsko-pravni odnosi kako bi se stvorili uvjeti za uklanjanje dijela stambenih objekata da bi se izgradio drugi kolosijek u gusto urbaniziranom riječkom tkivu.

Prema novim prognozama, nakon četiri godine kašnjenja, stidljivo se najavljuje da bi sve moglo biti gotovo 2029. godine ili godinu dana kasnije. Naime, u HŽ Infrastrukturi očekuju potpisivanje ugovora s konzorcijem projektantskih tvrtki koje bi trebale dovršiti glavni projekt nove pruge jer je sve stalo nakon što IGH u sedam godina taj posao nije uspio odraditi. Sad, zašto se čekalo sedam godina kako bi se priča s IGH-om okončala, jesu li postojali kakvi rokovi i ugovorne odredbe o raskidu ugovora u slučaju da se oni ne poštuju, to se ne zna. Kada je riječ o državnim tvrtkama vezanim za željezničku infrastrukturu, nije uobičajeno utvrđivati bilo čiju odgovornost. Pa neće valjda maltretirati ljude zbog nekoliko godina kašnjenja. Kasne i vlakovi svakodnevno, pa što se tu može. A gdje neće kasniti projekt koji je turbo složen, zahtjevan i tome slično. Željeznica u Hrvata kao da je ukleta. Da se desetinom tempa kojom su se gradile autoceste gradila hrvatska željeznička mreža, već bi veći dio posla bio odrađen. Ovako, ostaje čitati najave o realizaciji nekog željezničkog projekta od svečane prigode do svečane prigode. Jer, željeznice su naša svijetla budućnost, a to što smo još uvijek u mraku tunela kojemu se ne nazire kraj – što se može. Inače, u HŽ Infrastrukturi kažu da je najraniji termin raspisivanja natječaja za izvođača radova na ovom riječkom projektu početak 2026. godine. Godinu dana nakon što je sve trebalo biti gotovo.