Ima ljudi koji stječu, a ima i onih koji rastaču. Bez ikakve dvojbe, riječki gradonačelnik Marko Filipović spada u drugu skupinu. Što je za jednog čovjeka odgojenog u duhu socijaldemokracije u najmanju ruku čudno. Naime, gradonačelnik je skloniji provoditi liberalne politike, iako za to nije dobio mandat na lokalnim izborima koji su održani krajem svibnja 2021. Prvi put je Filipović dokazao da je sklon liberalnim rješenjima kada je donio odluku da će se projekt Zapadna Žabica realizirati prodajom gradskog zemljišta privatnoj tvrtki. Tvrtki koja već sada ima gotovo pa garažni monopol u Rijeci, a nakon realizacije Zapadne Žabice, projekta koji uključuje izgradnju garaže s oko 800 mjesta i novog autobusnog kolodvora, imat će ga gotovo pa sigurno. Činjenica je da je riječ o projektu na čiju se realizaciju čeka desetljećima i koji se nije maknuo s mjesta jer Grad Rijeka nije mogao pronaći partnera koji će se uključiti u projekt tako da Grad Rijeka preko svoje tvrtke Rijeka plus izgradi garažu, a privatni partner autobusni kolodvor i komercijalni dio. Činjenica je da je Filipović taj Gordijev čvor razmrsio tako da se odlučio za prodaju zemljišta. Kao što je i činjenica da je u konačnici tu njegovu odluku potvrdilo Gradsko vijeće. Činilo se da Filipović neće dobiti potporu, ali dobio ju je u vijećnicima Mosta koji su podržali prodaju. Da nije bilo tako, odluka ne bi bila prošla jer Filipović nakon zadnjih lokalnih izbora nema većinu u gradskom parlamentu.

Prije dvije godine Filipović je predložio novu odluku o kupoprodaji gradskih poslovnih prostora. Kada ga se s razlogom pitalo znači li to da se ide u rasprodaju obiteljskog srebra, riječki je gradonačelnik kategorički odbacio takvu mogućnost. On je objašnjavao da je riječ o odluci koja ima cilj staviti u funkciju gradske poslovne prostore koji su na neatraktivnim lokacijama jer za njih ne postoji zanimanje na javnim licitacijama. Nije se puno raspravljalo o ovoj odluci u Gradskom vijeću. Jedino je Nebojša Zelič iz Možemo! prije dvije godine konstatirao da je riječ o velikoj pogreški koja svjedoči da socijaldemokracija ne stanuje u Rijeci. Njegovo mišljenje je bilo da Grad Rijeka ne smije ići u prodaju poslovnih prostora zbog jednokratne koristi, a dugoročnog gubitka jer su gradski poslovni prostori veliki potencijal kada je riječ o upravljanju njihovim sadržajem od koje bi građani Rijeke trebali imati koristi. Teško je ne složiti s tadašnjom Zeličevom ocjenom.

Ali ni on tada nije vjerojatno mogao zamisliti da će na bubanj ne samo, uvjetno rečeno, neatraktivni poslovni prostori, već da će na red doći i oni na Korzu. Prvi je na bubnju završio poslovni prostor Korzo 41/D u kojemu je smješten ugostiteljski objekt. Atraktivnu gradsku imovinu kupio je zakupnik, a riječ je o tvrtki Sladis d.d., koja je po početnoj cijeni i procjeni sudskog vještaka za 45 »kvadrata« izdvojila 230.000 eura. Oni bolje upućeni kažu da toliko košta stan malo veći od te kvadrature na atraktivnoj lokaciji i da je riječ o poslu koji je za Grad Rijeku jako loš. Na taj način potvrdila se zebnja da je već samom odlukom o kupoprodaji gradskih poslovnih prostora otvorena mogućnost za rasprodaju obiteljskog srebra. Da bi se prodaja onemogućila, moraju se ispuniti četiri uvjeta, ali ako sva četiri nisu kumulativno zadovoljena, i nakon odluke gradskog povjerenstva, može se krenuti s prodajom. Bez licitacije na kojoj bi se sigurno postigla veća cijena. Na što je upozorio i gradski vijećnik Centra Marin Račić, naglasivši da ga je nekoliko ljudi zvalo u vezi s tom točkom dnevnog reda i reklo da su spremni ponuditi veću cijenu.

Da ne bi bilo da je za sve kriv riječki gradonačelnik Marko Filipović i stručne službe Grada Rijeke koje su spremne aktima pokriti njegovu političku odluku, valja pojasniti da je kriv i dio gradskih vijećnika. Naime, konačnu odluku o prodaji donosi lokalni parlament običnom većinom. Ovaj put je Filipovićev prijedlog dobio zeleno svjetlo zahvaljujući glasovima SDP-ove koalicije i dvoje vijećnika PGS-a. I zahvaljujući činjenici da osam vijećnika nije bilo u Gradskoj vijećnici. Lukavo je Filipović stavio prodaju nakon beskrajne rasprave o podizanju njegove plaće i o projektima Urbane aglomeracije Rijeka koji se financiraju europskim sredstvima, a koju je povukao. Rasprava je trajala satima, a nakon što se situacija smirila i sjednica krenula k svome kraju, bez uvodne riječi i uz istup samo dva gradska vijećnika, Nebojše Zeliča i Marina Račića, prodaja je amenovana. Ono što se desetljećima stvaralo, počelo se rastakati. Zahvaljujući politici Marka Fiipovića i onih u Gradskom vijeću koji mu drže štangu u rastakanju.