Zračna bruka Rijeka bilježi ispodprosječne poslovne rezultate, ali zato direktor Palalić može iz godine u godinu trljati ruke i sam se čuditi tko mu daje nevjerojatnih 4.000 eura plaće
Da nije bilo skandalozne odluke Zračne luke Rijeka, koju ćemo u nastavku teksta zvati Zračna bruka Rijeka, o dramatičnom poskupljenju ulaska i parkiranja vozila, ne bismo saznali niz korisnih informacija. Informacija iz kojih je vidljivo kako pogrešno funkcionira sustav upravljanja javnom imovinom, odnosno imovinom svih građana Hrvatske. I zbog čega je teško očekivati da će tvrtka kojoj su osnivači država, regionalna i lokalna samouprava dočekati bolju i svjetliju budućnost. Može se s vremena na vrijeme očekivati samo nova bruka, ali teško se mogu očekivati bolji poslovni rezultati. Prije svega povećanje broja putnika i odlazak sa začelja hrvatskih zračnih luka kada je riječ o tom kriteriju.
Nema nikakve dvojbe da je za uprosječenje poslovnih rezultata najodgovornija osoba koja je zadužena za upravljanje, a riječ je o direktoru Tomislavu Palaliću. Čovjeku koji bi, ako prijedlog prihvati Skupština Zračne bruke Rijeka, trebao biti bogatiji za oko 270.000 eura stimulativnog dijela plaće jer na to ima pravo po društvenom ugovoru. Tome treba dodati da direktor Palalić svaki mjesec prima plaću od oko 6.000 bruto eura, odnosno oko 4.000 eura neto. Znači, Zračna bruka Rijeka bilježi ispodprosječne poslovne rezultate, ali zato direktor Palalić može iz godine u godinu trljati ruke i sam se čuditi tko mu daje nevjerojatnih 4.000 eura plaće, a moguće da će uskoro biti bogatiji i za enorman iznos stimulativnog dijela plaće. Ne zna čovjek je li gore misliti na putnike koji tegle prtljagu do državne ceste, ili na činjenicu da onaj tko je za sve to odgovoran prima plaću i stimulativne dijelove o kojima, ne samo radnici, nego i brojni menadžeri, mogu samo sanjati. O toj plaći mogu sanjati primorski-goranski župan, gradonačelnici i načelnici jedinica lokalne samouprave koji su, uz državu, osnivače Zračne bruke Rijeka. Vlasnička struktura je sljedeća – Republika Hrvatska – 55 posto, Primorsko-goranska županija – 20 posto, Grad Rijeka – 10 posto, Grad Krk – 4 posto, Grad Crikvenica – 4 posto, Grad Opatija – 4 posto i Općina Omišalj – 3 posto. I nikome od osnivača nije sporno to što direktor Palalić godinama (ne)radi.
Jer da radi na kvalitetan i odgovoran način onda podaci Državnog zavoda za statistiku ne bi izgledali kako izgledaju. U prošloj godini najviše je putnika bilo, a što je očekivano, u zagrebačkoj zračnoj luci. Slijede gradovi čije se zračne luke mogu usporediti s riječkom. Zračna luka Split prošle je godine zabilježila 3,3 milijuna putnika (15,6 posto više nego u 2022. godini), Zračna luka Dubrovnik je treća s 2,4 milijuna putnika ili 12,5 posto više, a četvrta je zračna luka Zadar s 1,4 milijuna putnika (12,1 posto povećanje). Nama u svakom smislu komparabilna zračna luka u Puli zabilježila je preko 400.000 putnika i povećanje od osam posto, dok je Zračna bruka Rijeka zabilježila oko 152.000 putnika, ali je i jedina hrvatska zračna luka koja je zabilježila pad od oko šest posto u odnosu na godinu prije.
Nema nikakve dvojbe da predstavnici osnivača, države, regionalne i lokalne samouprave, znaju te podatke i nikome od njih nije sporna plaća direktora Palalića, kao ni njegovo pravo na stimulativni dio plaće. Znaju to i u Nadzornom odboru, a predsjednica tog tijela i savjetnica gradonačelnika Rijeke Nataša Zrilić pojašnjava da se stimulativni dio odnosi na neisplaćene nagrade od 2015. godine na koje direktor prema društvenom ugovoru Zračne luke ima pravo za svaku od godina u kojoj je u određenom postotku premašan planirani financijski rezultat za tu godinu. Znači, društveni ugovor je sastavljen tako da se i ono što je neuspjeh može prikazati kao uspjeh, zavisno o zacrtanom financijskom rezultatu za tu godinu. Bez ikakve dvojbe valja ocijeniti da je riječ o duboko nemoralnim odredbama koje kompromitiraju osnivače i njihove predstavnike u Nadzornom odboru.
Nekako se čini normalnim da bi direktor Palalić nakon što je svojom odlukom o poskupljenju parkinga pretvorio zračnu luku u zračnu bruku dobio razrješnicu kojom bi mu se zahvalilo na neuspješnoj suradnji. Kod nas je na djelu novo normalno pa valja sačekati odluku Skupštine, u stvari predstavnika države, hoće li mu se isplatiti stimulativni dio plaće u iznosu koji građanin s prosječnom hrvatskom plaćom može samo sanjati. Ili će se nakon odluke da se odluka o enormnom poskupljenju prolongira za godinu dana prašina sleći, a direktor Palalić i oni koji su ga instalirali nastaviti dalje po starom. Svaki mjesec oko 4.000 eura neto u džep plus stimulativni dio koji u planu za ovu godinu iznosi 44.800 eura. Halo, ima li pilota u avionu!
Damir Cupać
Zračna bruka Rijeka
Damir Cupać
09. svibanj 2024 12:15
Zračna bruka Rijeka bilježi ispodprosječne poslovne rezultate, ali zato direktor Palalić može iz godine u godinu trljati ruke i sam se čuditi tko mu daje nevjerojatnih 4.000 eura plaće
Da nije bilo skandalozne odluke Zračne luke Rijeka, koju ćemo u nastavku teksta zvati Zračna bruka Rijeka, o dramatičnom poskupljenju ulaska i parkiranja vozila, ne bismo saznali niz korisnih informacija. Informacija iz kojih je vidljivo kako pogrešno funkcionira sustav upravljanja javnom imovinom, odnosno imovinom svih građana Hrvatske. I zbog čega je teško očekivati da će tvrtka kojoj su osnivači država, regionalna i lokalna samouprava dočekati bolju i svjetliju budućnost. Može se s vremena na vrijeme očekivati samo nova bruka, ali teško se mogu očekivati bolji poslovni rezultati. Prije svega povećanje broja putnika i odlazak sa začelja hrvatskih zračnih luka kada je riječ o tom kriteriju.
Nema nikakve dvojbe da je za uprosječenje poslovnih rezultata najodgovornija osoba koja je zadužena za upravljanje, a riječ je o direktoru Tomislavu Palaliću. Čovjeku koji bi, ako prijedlog prihvati Skupština Zračne bruke Rijeka, trebao biti bogatiji za oko 270.000 eura stimulativnog dijela plaće jer na to ima pravo po društvenom ugovoru. Tome treba dodati da direktor Palalić svaki mjesec prima plaću od oko 6.000 bruto eura, odnosno oko 4.000 eura neto. Znači, Zračna bruka Rijeka bilježi ispodprosječne poslovne rezultate, ali zato direktor Palalić može iz godine u godinu trljati ruke i sam se čuditi tko mu daje nevjerojatnih 4.000 eura plaće, a moguće da će uskoro biti bogatiji i za enorman iznos stimulativnog dijela plaće. Ne zna čovjek je li gore misliti na putnike koji tegle prtljagu do državne ceste, ili na činjenicu da onaj tko je za sve to odgovoran prima plaću i stimulativne dijelove o kojima, ne samo radnici, nego i brojni menadžeri, mogu samo sanjati. O toj plaći mogu sanjati primorski-goranski župan, gradonačelnici i načelnici jedinica lokalne samouprave koji su, uz državu, osnivače Zračne bruke Rijeka. Vlasnička struktura je sljedeća – Republika Hrvatska – 55 posto, Primorsko-goranska županija – 20 posto, Grad Rijeka – 10 posto, Grad Krk – 4 posto, Grad Crikvenica – 4 posto, Grad Opatija – 4 posto i Općina Omišalj – 3 posto. I nikome od osnivača nije sporno to što direktor Palalić godinama (ne)radi.
Jer da radi na kvalitetan i odgovoran način onda podaci Državnog zavoda za statistiku ne bi izgledali kako izgledaju. U prošloj godini najviše je putnika bilo, a što je očekivano, u zagrebačkoj zračnoj luci. Slijede gradovi čije se zračne luke mogu usporediti s riječkom. Zračna luka Split prošle je godine zabilježila 3,3 milijuna putnika (15,6 posto više nego u 2022. godini), Zračna luka Dubrovnik je treća s 2,4 milijuna putnika ili 12,5 posto više, a četvrta je zračna luka Zadar s 1,4 milijuna putnika (12,1 posto povećanje). Nama u svakom smislu komparabilna zračna luka u Puli zabilježila je preko 400.000 putnika i povećanje od osam posto, dok je Zračna bruka Rijeka zabilježila oko 152.000 putnika, ali je i jedina hrvatska zračna luka koja je zabilježila pad od oko šest posto u odnosu na godinu prije.
Nema nikakve dvojbe da predstavnici osnivača, države, regionalne i lokalne samouprave, znaju te podatke i nikome od njih nije sporna plaća direktora Palalića, kao ni njegovo pravo na stimulativni dio plaće. Znaju to i u Nadzornom odboru, a predsjednica tog tijela i savjetnica gradonačelnika Rijeke Nataša Zrilić pojašnjava da se stimulativni dio odnosi na neisplaćene nagrade od 2015. godine na koje direktor prema društvenom ugovoru Zračne luke ima pravo za svaku od godina u kojoj je u određenom postotku premašan planirani financijski rezultat za tu godinu. Znači, društveni ugovor je sastavljen tako da se i ono što je neuspjeh može prikazati kao uspjeh, zavisno o zacrtanom financijskom rezultatu za tu godinu. Bez ikakve dvojbe valja ocijeniti da je riječ o duboko nemoralnim odredbama koje kompromitiraju osnivače i njihove predstavnike u Nadzornom odboru.
Nekako se čini normalnim da bi direktor Palalić nakon što je svojom odlukom o poskupljenju parkinga pretvorio zračnu luku u zračnu bruku dobio razrješnicu kojom bi mu se zahvalilo na neuspješnoj suradnji. Kod nas je na djelu novo normalno pa valja sačekati odluku Skupštine, u stvari predstavnika države, hoće li mu se isplatiti stimulativni dio plaće u iznosu koji građanin s prosječnom hrvatskom plaćom može samo sanjati. Ili će se nakon odluke da se odluka o enormnom poskupljenju prolongira za godinu dana prašina sleći, a direktor Palalić i oni koji su ga instalirali nastaviti dalje po starom. Svaki mjesec oko 4.000 eura neto u džep plus stimulativni dio koji u planu za ovu godinu iznosi 44.800 eura. Halo, ima li pilota u avionu!