Država uvijek ima instrumente da zaštiti svoje interese - rekao je jučer ministar gospodarstva Davor Filipović nakon objave informacije da je šef uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon podnio ostavku na tu dužnost
Država uvijek ima instrumente da zaštiti svoje interese – rekao je jučer ministar gospodarstva Davor Filipović nakon objave informacije da je šef uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon podnio ostavku na tu dužnost. I doista, država jest počela činiti ono što je i trebala – tražit će odlazak cjelokupne uprave Ine, a ono što je najvažnije, osigurati da ubuduće hrvatski plin ostaje u hrvatskim rukama.
Hoće li i nafta, to će se uskoro vidjeti, no u svakom slučaju afera Ina nije mogla proći bez ovako golemih posljedica. Golema pljačka, ogromne posljedice, no možda i ne bude na kraju svako zlo za zlo: prvo, Mađari će kao većinski suvlasnici sada vjerojatno biti prisiljeni mijenjati interni korporativni model upravljanja, jer se pokazalo da njihova uprava pred nosom nije vidjela mega-kriminal. Premoć u odlučivanju koju su preuzeli u ruke nije adekvatna vlasničkom udjelu koji imaju – to je 49 posto, no hrvatskih 44 posto praktički treba osigurati i proporcionalnu snagu u donošenju odluka.
No, odnosi će se morati mijenjati također i zato jer se više Ina neće moći voditi na štetu Hrvatske i hrvatskih građana, nego njima (to jest, svima nama) na korist. Zatvaranje rafinerija, prestanak crpljenja nafte, preprodaja plina, preusmjeravanje plina prema Mađarskoj dok hrvatske potrebe nisu namirene – to se više nikako ne bi smjelo ponoviti.
Danas će Vlada od Nadzornog odbora Ine zatražiti razrješenje cjelokupne uprave, odnosno tri hrvatska člana. Zanimljivo je međutim da se ti ljudi ni nakon svega ne osjećaju odgovornima i ne pristaju sami otići, nego čekaju da ih Vlada, odnosno Nadzorni odbor smijeni. U ovoj fazi raspleta drame oko Ine, baš je zanimljivo to pratiti – zašto ti ljudi već nisu sami odstupili. Ovako naime postoji problem – hrvatska Vlada ne može tražiti smjenu mađarskih članova Ine, osim politički, javnim pozivom. Vlada može predložiti smjenu troje hrvatskih članova, što će i učiniti, no to ne znači da će ta odluka biti i prihvaćena. Odluka se daje na glasanje, a Mađari imaju većinu u skupštini, upravi i Nadzornom odboru, dok je tzv. odbor operativnih direktora potpuno njihov, bez ijednog hrvatskog člana. Mađari imaju većinu i oni odlučuju, stoga teoretski postoji mogućnost da oni ne glasaju za smjenu hrvatskih članova. U tom slučaju, jedini način da hrvatski dio uprave ode je da članovi sami daju ostavke. A to dosad još nisu učinili. U redu, prije toga ti se ljudi žele osigurati da imaju pravo na otpremninu, pa je posrijedi više tehnički i pravni problem nego njihova nevoljkost da sami odu, ali u kontekstu »posipanja pepelom« koje smo imali prilike vidjeti jučer u objavi Fasimonove ostavke, bio bi sada red očekivati kooperativnost s mađarske strane i oko takvih tehnikalija.
Kako će dalje izgledati odnosi hrvatske i mađarske strane nakon ovog slučaja i afere, vjerojatno danas još ne mogu reći niti s jedne od tih dviju strana. Na pomolu su velike promjene. Sigurno je da će se tražiti promjena interne korporativne prakse po kojoj su niže razine uprave, kao što je bio Damir Škugor kao menadžer četvrte razine koji je uspio zaraditi skoro milijardu kuna, mogli samostalno sklapati tako velike ugovore. Sigurno je i da će se tražiti modeli da se udio vlasništva pretvori u udio u donošenju odluka, i da će hrvatska Vlada izaći s prijedlozima modela da se stane na kraj preglasavanju. Također, zasad se samo govori o plinu i plinskom biznisu Ine – što je s crpljenjem nafte i rafinerijama. Minimum na kojem bi hrvatska strana trebala inzistirati jest da revizija, koja sad tek ulazi u Inu, detaljno pročešlja i naftni biznis, odnosno trgovinu derivatima. Jasno je da je sad potrebna dubinska analiza, ali cijele djelatnosti kojom se tvrtka bavi.
Iako je svih šest godina, koliko je ovaj sastav Vlade na vlasti, na Ini trebalo imati oba oka i uopće ne dopustiti ovakve modele upravljanja, kriza je barem prilika da se neke stvari promijene. A ovo je sigurno tek početak.
Piše Tihana Tomičić
Ovo je tek početak promjena za Inu
Tihana Tomičić
08. rujan 2022 12:18
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Država uvijek ima instrumente da zaštiti svoje interese - rekao je jučer ministar gospodarstva Davor Filipović nakon objave informacije da je šef uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon podnio ostavku na tu dužnost
Država uvijek ima instrumente da zaštiti svoje interese – rekao je jučer ministar gospodarstva Davor Filipović nakon objave informacije da je šef uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon podnio ostavku na tu dužnost. I doista, država jest počela činiti ono što je i trebala – tražit će odlazak cjelokupne uprave Ine, a ono što je najvažnije, osigurati da ubuduće hrvatski plin ostaje u hrvatskim rukama.
Hoće li i nafta, to će se uskoro vidjeti, no u svakom slučaju afera Ina nije mogla proći bez ovako golemih posljedica. Golema pljačka, ogromne posljedice, no možda i ne bude na kraju svako zlo za zlo: prvo, Mađari će kao većinski suvlasnici sada vjerojatno biti prisiljeni mijenjati interni korporativni model upravljanja, jer se pokazalo da njihova uprava pred nosom nije vidjela mega-kriminal. Premoć u odlučivanju koju su preuzeli u ruke nije adekvatna vlasničkom udjelu koji imaju – to je 49 posto, no hrvatskih 44 posto praktički treba osigurati i proporcionalnu snagu u donošenju odluka.
No, odnosi će se morati mijenjati također i zato jer se više Ina neće moći voditi na štetu Hrvatske i hrvatskih građana, nego njima (to jest, svima nama) na korist. Zatvaranje rafinerija, prestanak crpljenja nafte, preprodaja plina, preusmjeravanje plina prema Mađarskoj dok hrvatske potrebe nisu namirene – to se više nikako ne bi smjelo ponoviti.
Danas će Vlada od Nadzornog odbora Ine zatražiti razrješenje cjelokupne uprave, odnosno tri hrvatska člana. Zanimljivo je međutim da se ti ljudi ni nakon svega ne osjećaju odgovornima i ne pristaju sami otići, nego čekaju da ih Vlada, odnosno Nadzorni odbor smijeni. U ovoj fazi raspleta drame oko Ine, baš je zanimljivo to pratiti – zašto ti ljudi već nisu sami odstupili. Ovako naime postoji problem – hrvatska Vlada ne može tražiti smjenu mađarskih članova Ine, osim politički, javnim pozivom. Vlada može predložiti smjenu troje hrvatskih članova, što će i učiniti, no to ne znači da će ta odluka biti i prihvaćena. Odluka se daje na glasanje, a Mađari imaju većinu u skupštini, upravi i Nadzornom odboru, dok je tzv. odbor operativnih direktora potpuno njihov, bez ijednog hrvatskog člana. Mađari imaju većinu i oni odlučuju, stoga teoretski postoji mogućnost da oni ne glasaju za smjenu hrvatskih članova. U tom slučaju, jedini način da hrvatski dio uprave ode je da članovi sami daju ostavke. A to dosad još nisu učinili. U redu, prije toga ti se ljudi žele osigurati da imaju pravo na otpremninu, pa je posrijedi više tehnički i pravni problem nego njihova nevoljkost da sami odu, ali u kontekstu »posipanja pepelom« koje smo imali prilike vidjeti jučer u objavi Fasimonove ostavke, bio bi sada red očekivati kooperativnost s mađarske strane i oko takvih tehnikalija.
Kako će dalje izgledati odnosi hrvatske i mađarske strane nakon ovog slučaja i afere, vjerojatno danas još ne mogu reći niti s jedne od tih dviju strana. Na pomolu su velike promjene. Sigurno je da će se tražiti promjena interne korporativne prakse po kojoj su niže razine uprave, kao što je bio Damir Škugor kao menadžer četvrte razine koji je uspio zaraditi skoro milijardu kuna, mogli samostalno sklapati tako velike ugovore. Sigurno je i da će se tražiti modeli da se udio vlasništva pretvori u udio u donošenju odluka, i da će hrvatska Vlada izaći s prijedlozima modela da se stane na kraj preglasavanju. Također, zasad se samo govori o plinu i plinskom biznisu Ine – što je s crpljenjem nafte i rafinerijama. Minimum na kojem bi hrvatska strana trebala inzistirati jest da revizija, koja sad tek ulazi u Inu, detaljno pročešlja i naftni biznis, odnosno trgovinu derivatima. Jasno je da je sad potrebna dubinska analiza, ali cijele djelatnosti kojom se tvrtka bavi.
Iako je svih šest godina, koliko je ovaj sastav Vlade na vlasti, na Ini trebalo imati oba oka i uopće ne dopustiti ovakve modele upravljanja, kriza je barem prilika da se neke stvari promijene. A ovo je sigurno tek početak.