Andrej Plenković nije imao drugog izbora, a nije ga imala ni Hrvatska, osim da se ide na nove izbore, a u ovom trenutku za zemlju je najbolje da ih se izbjegne – izjavio je čelnik SDSS-a Milorad Pupovac jučer, objašnjavajući zašto SDSS ne podržava novu vladu HDZ-a i DP-a, ali podržava Andreja Plenkovića da je sastavi.

Naizgled nelogično i nespojivo, pogotovo jer se još ne zna kakav to točno »lukav plan« osam manjinskih zastupnika planira odigrati u Saboru. Glasat će očito, kad se Sabor konstituira, da Plenković dobije mandat za sastav vlade, ali neće svi oni i glasati za tu vladu. Možda će glasati za samo neke ministre, ali sigurno ne sve. Možda će još tražiti i jedno mjesto u vladi – jučer to nije otklonjeno. Možda će se u nekom trenutku složiti da kao jedinstveni klub zastupnika glasaju protiv nekog važnog dokumenta ili zakona, pa na koncu možda i da »izbiju« Domovinski pokret iz vlade. U svakom slučaju, DP je možda uspio da SDSS ne bude u vladajućoj većini, ali je pitanje je li uspio i u naumu da nemaju utjecaj. Vjerojatno ne, ako se klub zastupnika manjina kojega čini osam natprosječno iskusnih političara, bude držao zajedno i dogovarao kako će glasati o pojedinim prijedlozima.

No, Pupovčev jučerašnji istup itekako je olakšao promatranje šire slike ove nove parlamentarne većine HDZ-a i DP-a. Rezon je sljedeći: prvo, poštovala se volja birača. Svidjelo se to nekome ili ne, dobili smo što smo izabrali, a HDZ i DP jesu logični partneri, kao što bi to bili na drugoj strani SDP i Možemo!, da je klatno otišlo u tom smjeru. Drugo, ulaskom predsjednika Zorana Milanovića u izborni proces polarizirana je ne samo politička scena, nego i društvo, a rezultat toga je upravo rast broja glasova koji su pali za stranke koje su desno – dakle HDZ kao desni centar i Domovinski pokret kao desnica. Nikad nećemo znati bi li HDZ i DP završili na 61 plus 13 mandata da se Milanović u tom procesu nije pojavio kao akter, ali svakako znamo da je motivirao birače desnice da možda izađu u većem broju nego da je sve ostalo »po starom«, od prije 15. ožujka.

I treće, Andrej Plenković prvo je nakon izbora vodio razgovore s liberalnim i građanskim strankama, redom s Matijom Posavcem, Daliborom Pausom i Darijem Zurovcem. Ideja je bila formiranje umjerene centrističke vlade. Nedostajalo bi, doduše, tu još ruku, ali uz cjelovite manjince i pet zastupnika iz ove ekipe, falile bi samo dvije ruke. Bila bi to, iz Plenkovićeve vizure, vlada koja bi bila logičan nastavak dosadašnje politike – proeuropske, građanske, uz aktivno sudjelovanje manjina, povećanje rodnih i drugih prava, i slično. Ali iz nekog razloga Matija Posavec, koji je na sjeveru Hrvatske uspio uhvatiti čak dva mandata, uporno je odbijao takvu ponudu. Vjerojatno zbog lokalnih izbora 2025. godine – naime, on ni sada kao međimurski župan ne može ući u Sabor jer je to zakonski nespojivo, pa mu ulazi zamjena, a on planira i dalje biti župan. U njegovu kraju HDZ teško prolazi, pa se pobrinuo za sebe i svoj novi mandat župana. Isto je i s IDS-om – oni su ostali u paničnom strahu da će proći kao nekad HNS te da će, čim podrže HDZ, u Istri propasti za sva vremena, ali čini se da im nitko nije rekao da ni sada nisu u osobito dobrom stanju. U gradovima u Istri im na izborima za Sabor pobjeđuje SDP, a Paus nije ni u svom Barbanu imao najviše glasova.

I tako su Posavec i Paus odigrali povijesnu ulogu posljedičnog vraćanja krajnje desnice u vlast. Bili su prestravljeni kritikama koje će dobiti u medijima, pa je Andreju Plenkoviću kao relativnom pobjedniku preostalo da radi s onim što ima – to je Domovinski pokret. On si kao cilj zadao formiranje svoje treće vlade zaredom. Iako tu vladu mnogi zovu »dišpet-vlada«, nakon njegove izjave da će sad baš iz inata, iz dišpeta prema »kršitelju Ustava« Milanoviću i SDP-u, sastaviti vladu, on je eto u tome uspio. Upravo uz pomoć Milanovića, koji je svojim pomicanjem ustavnih granica antagonizirao dio biračkog tijela, koji bi inače bio ostao u centru.

Nema sumnje da će Plenković u vladi dobro kontrolirati DP, pacificirati ih i umiriti nacionalističku retoriku. Uostalom, dao im je resor demografije i potpredsjednika vlade u tom resoru, no što točno može postići taj resor, osim u ideološkom »suverenističkom« smislu – gotovo ništa, to se unaprijed zna.

Dakle, riječju, novi-stari mandatar Plenković postigao je svoj cilj – osvojio je relativnu većinu i formira svoju treću vladu. Triput je triput.