U zagorskim se kletima svašta događalo. Najčešće aktivnosti povezane s konzumiranjem tekućine zgotovljene iz, blago rečeno, ne baš najsjajnijih sorti grožđa. Od jučer je to mitsko mjesto u životu ljudi sa sjeverne strane Medvednice ušlo u javni prostor na način da je omogućilo javnosti izravan uvid u to kako se pokušavaju dogovoriti postizborne koalicije. Do izlaska na birališta nešto je manje od četiri mjeseca pa su pripreme i dogovori u punom zamahu. A taj ima više dimenzija, među kojima su pravna, politička i moralna.

Što se tiče ove prve, ovaj je slučaj pažnju javnosti vratio na onaj zbog kojega je SDP-ov gradonačelnik Vukovara Željko Sabo završio u zatvoru. Međutim, okolnosti su potpuno drukčije jer je Sabo, već na poziciji gradonačelnika, razgovarao s vijećnicom HDZ-a oko toga bi li ona podržala njegove prijedloge u Gradskom vijeću. Ni u tom razgovoru ne postoji, kako bi Amerikanci rekli, »smoking gun«, odnosno nedvojbeni dokaz da Sabo želi podmititi oporbenu vijećnicu. Razgovor je vrlo eliptičan i neodređen. Međutim, sud je na kraju osudio Sabu na bezuvjetnu kaznu zatvora. Glavni dokaz je bila snimka koja je bila napravljena bez sudskog naloga, čime je učinjen dvojbeni i zakonski jako upitan presedan.

Šimunić je jučer obavijestio javnost da je dobio poziv USKOK-a za razgovor. Što znači da će se pravosuđe baviti i ovim slučajem. I ovdje je dokaz samo nezakonito snimljen razgovor. U kojem se spominje daleka mogućnost dijeljenja funkcija koje, zakon tako kaže, ne bi smjele biti dio političkog plijena u slučaju osvajanja vlasti. A o njima govori osoba koja je trenutno u oporbi u ovoj županiji drugoj osobi koja tek namjerava započeti aktivnosti na toj razini. I to na neobvezujući način. Ali bilo kako bilo, na pravosuđu je da odradi posao ako misli da ima osnova za to. To je jedna dimenzija ovog slučaja. Druga je ona politička.

Ova afera nije mogla doći u gore vrijeme za HDZ. Samo četiri mjeseca do izlaska građana na lokalne izbore, mediji su puni priče o tome kako vladajuća stranka, eto, pokušava kupiti nepotkupljive borce protiv korupcije. U izborno-političkom smislu to je krajnje toksično. I to ne samo za Krapinsko-zagorsku županiju gdje je HDZ ionako već godinama oporbena stranka. S velikim, a nakon ovog slučaja, i vrlo izglednim šansama da u tom statusu ostane i sljedeće četiri godine. Eventualna je šansa za HDZ bila u tome što ni odnosi unutar SDP-a nisu baš najbajniji. Naime, aktualni župan Željko Kolar kandidirao se prošle godine za predsjednika SDP-a, a šef Županijskog odbora stranke Siniša Hajdaš Dončić podržavao je Peđu Grbina. Ali bilo bi pravo čudo da SDP ne pobijedi u ovoj županiji. Što se tiče drugih županija i gradova, slučaj Oroslavje bit će od nevelikog značenja, mada bi u onim sredinama gdje će utrka biti neizvjesna mogao prevagnuti protiv vladajuće stranke.

Postoji i treća dimenzija ovog slučaja. A to su reakcije i politike i javnosti. Oporba govori da je zgrožena svime što se događa. Mediji vrište. I sve tako, iako je javna tajna da je ogromna većina javnih natječaja, kroz koje se biraju pročelnici i ravnatelji ustanova i tvrtki na lokalnoj razini, tek puka formalnost. Da na ta mjesta kadrovi dolaze kao plod političkog dogovora onih koji u pojedinoj županiji, gradu ili općini imaju vlast. Cijela se javnost, politička, medijska, i sva druga, zgraža nad nečim za što svi znamo da oduvijek postoji. Kad smo već kod Zagoraca, oni bi rekli – čudimo se ovome kao pura dreku. Pa ni čistačica ne može dobiti posao u lokalnoj samoupravi ako ne dolazi kroz nekakvu političku kvotu, filter ili dogovor. A kako ne bi pročelnik ili ravnatelj.

I što sad. Da parafraziramo Marxovu 11. tezu o Foerbachu, situaciju smo dosad tumačili, što je nesumnjivo lakši dio posla, a stvar je u tome da se ona promijeni. Ako je ikako moguće nabolje. No je li tako nešto uopće ostvarivo? Teško. Jako, jako teško. Gotovo nemoguće, barem u nekom kraćem roku. Hrvatska je u moralnom smislu u krajnje upitnom stanju. Da se pobjeda na izborima najčešće svodi na podjelu plijena, stara je, tužna i depresivna hrvatska praksa. A ona je samo logičan nastavak ponašanja na svim ostalim razinama. Ni najsavršeniji zakoni tu ne pomažu. Trebat će nam valjda desetljeća da se tu napravi neki pomak nabolje. Možda ovo što se događalo u kleti, odnosno činjenica da je to izašlo u javnost, bude nekakav prvi, nesiguran korak u tom smjeru.