CRIKVENICA Dojučerašnji savjetnik u Jadranu u stečaju Dino Manestar je nakon izlaska crikveničke firme iz stečaja imenovan direktorom crikveničke hotelske kuće. S uvodnim pitanjem vratili smo se unatrag barem dvije godine. 

 Kako je uopće došlo do toga da se angažirate u Jadranu dok je bio u stečaju?

  – Jadran nije samo obična tvrtka, to je srce i duša Crikvenice u kojoj smo mnogi stvarali svoja prva životna i radna iskustva. Svima nama koji smo odrastali u Crikvenici, Jadran je postao sinonim za vječite probleme i nerealizirane snove. Čak i oni gosti koji godinama k nama dolaze slušaju i imaju osjećaj kako »znaju sve« o problemima Jadrana. Po ulasku u crikveničko gradsko vijeće 2005. godine svoj vlastiti angažman preselio sam u vijećničke klupe želeći doći, ne do odgovora, nego do rješenja te mučne situacije. Nije mi bilo jasno zašto se taj problem ne riješi, a svima su bila puna usta kako bez jakog Jadrana nema jake crikveničke rivijere. Ako pitate moje kolegice i kolege iz tog vremena, vjerojatno će vam reći da sam bio poprilično dosadan s temom Jadrana. Nakon nekog vremena postalo je sasvim jasno da je za rješavanje pitanja Jadrana potrebna jaka sinergija struke i političke volje na najvišoj državnoj razini. I kada se otvorila prilika da i osobno dam doprinos nečemu o čemu godinama slušam, nisam imao obraza otići iz Crikvenice nego sam prihvatio izazov i odlučio pokazati da se može. Izuzetno mi je drago da sam donio takvu odluku i da sam bio dio tima ljudi koji je Jadran izvlačio iz dugogodišnje agonije. 

 

Ostalo svih 130 zaposlenika

Kako će izgledati sezona bez stečaja, koliko će se razlikovati od prethodne tri sezone pod stečajem?

  – Sudjelovao sam u vođenju tvrtke i za vrijeme stečaja te pritom mnogo toga i naučio, a vizija Jadrana kao jake turističke kompanije vodit će nas i dalje. Međutim, naši djelatnici neće trošiti vrijeme objašnjavajući partnerima i gostima zašto smo u stečaju, što znači stečaj u Hrvatskoj i zašto smo mi dobar partner koji na vrijeme podmiruje svoje obaveze. Doći će do novih investicija, za što smo u stečaju imali određena ograničenja kao što je mogućnost korištenja državnih potpora i sredstava EU koja su nam sada na raspolaganju. Sama priprema sezone otpočela je za vrijeme trajanja stečaja, kada se nije znalo točno kada će se stečajni postupak okončati. Tako da nastavljamo zacrtanim putem, možda malo bržim, ali zasigurno vedrijim tempom. Lijepo je moći najaviti zvjezdicu više koja će zasjati na hotelu Slaven nakon investicije koja kreće ovih dana. 

 Hoće li biti novih zapošljavanja? Hoće li se radnicima podići plaće?

  – Izlaskom iz stečaja sklopljeni su ugovori sa 139 zaposlenika i moja je odluka bila da nitko ne ostane bez posla, bez obzira na reorganizaciju koja je provedena u prvim danima nakon izlaska iz stečaja. Potrebno je pronaći ravnotežu između osnovne funkcije društva, a to je ostvarivanje profita na tržištu i uloge najveće tvrtke u Crikvenici koja je pritom u većinskom državnom vlasništvu. Znam da su mnogi očekivali da će sve biti kao prije, ali to kako je bilo prije je dovelo do stečaja stoga takvo poslovanje ne dolazi u obzir. U špici sezone podići ćemo se na otprilike 450 zaposlenika, a nova zapošljavanja biti će isključivo radi ostvarivanja nekih novih obveza koje su pred nama kao društvu u većinskom državnom vlasništvu, a koje nismo imali za vrijeme stečaja te novih proizvoda i usluga koje ćemo eventualno pokrenuti. Obzirom da sam po stupanju na dužnost preuzeo Pravilnik o radu koji je važio za vrijeme stečaja i koji smo nadopunili odredbama granskog kolektivnog Ugovora ugostiteljstva, radnici već sada imaju veća prava nego u stečaju. Korekcija plaće će se, sukladno tome, za sve zaposlenike izuzev menadžera izvršiti nakon objave statističkog podatka o kretanju i iznosu prosječne plaće u Republici Hrvatskoj koji objavljuje Državni zavod za statistiku za cijelu prethodnu kalendarsku godinu, a usklađuje se i primjenjuje od 1. svibnja tekuće godine. 

 

HPB poučak

Postoji li rok u kojem će se Jadran ponuditi na prodaju? 

– Prodati da bi se prodalo nema smisla, Crikvenici treba vlasnik Jadrana koji će donijeti novu vrijednost i lokalnoj zajednici. Moramo shvatiti, niti jedan investitor neće kupiti Jadran jer mu se mi sviđamo ili zato da ispunjava nečije želje već zato da vrati investiciju i pritom ostvari profit. U bližoj smo prošlosti imali prilike vidjeti kako to izgleda kada pojedinci poistovjete državnu imovinu s vlastitom ili kada ambicije pojedinaca za nekretninskim biznisom prevladaju nad zadatkom uspješnog vođenja tvrtke. Ako važemo vrijeme i kvalitetu, mislim da kvaliteta ipak zaslužuje prednost. 

 Kad će se i hoće li se odrediti cijena za Jadran?

  – Ključno pitanje nije cijena, već vrijednost. Imovina Jadrana je procijenjena na oko 500 milijuna kuna, no vrijednost Jadrana za budućnost Crikvenice je neprocjenjiva, a cijena Jadrana ne ovisi o željama nego o tržištu. Često mislimo kako nešto vrijedi onoliko koliko nam treba, a ne koliko kaže tržište. Svi smo svjedočili što se dogodilo prilikom privatizacije Hrvatske poštanske banke. Svi su vikali kako je to naša zlatnina, a kad su se otvorile ponude dočekao nas je hladni tuš. Naše zlato na tržištu baš i ne postiže neku cijenu i Vlada je poništila prodaju. Dakle, cijena je onolika koliko kaže tržište, a na vlasniku je, u ovom slučaju državi, da odluči da li je ta cijena optimalna. Međutim, osobno ću se boriti da u tu cijenu bude ukalkulirana »budućnost« našeg turizma o kojem svi ovisimo, posredno ili neposredno. 

 Da li se razmišlja o profilu kupca? Hoće li se postaviti neki uvjeti? investicije, zabrana prodaje objekata, zadržavanje radnika? 

  – Naravno da razmišljamo o profilu kupca. Po mom mišljenju, nama treba kupac koji se bavi hotelskim biznisom, koji ima reference u poslovanju i koji ima kvalitetan poslovni plan. Nekoliko elemenata trebaju biti ključni, a to je visina investicije u objekte, podizanje kategorije objekata, broj novostvorenih radnih mjesta, a sve je to naravno vezano uz dužinu trajanja sezone. Onaj tko želi malo ušminkati hotele, rascjepkati Jadran i baviti se nekretninskim biznisom nije dobrodošao. To je već prokušano u prošlosti, znamo da to ne ide i dok sam ja na ovom mjestu neće ni ići. Ali onaj tko želi podići kategoriju objekata, zadržati postojeće radnike i otvoriti nova radna mjesta, investirati u dodatne sadržaje i raditi na produženju sezone – vrata su mu otvorena. Tu očekujem od lokalne zajednice da »pušemo u isti rog«.