Dražen Turina-Šajeta jedan od likova u romanu „Triesduja 2. dio“ Tatjane Udović

Domislili su se da je Šajo (Dražen Turina-Šajeta) sigurno upoznat s brojnim dogodovštinama iz triesduje, iz vremena kada je on išao u školu. Jer ipak, Šajo je Opatijac.

A, kantautor?!

Ma daaa… Pa, znaš Šaju!

Da, da… Njega svi znaju!

I onda?
Onda su zvali Šaju da dođe u školu i ispriča nekoliko svojih dogodovština.
I, stvarno je došao?! – Nikolino lice isijavalo je iznenađenjem.
Da, za 15 minuta! Samo se spustio biciklom.

Spustio?

Da, on živi, pričao nam je, na ogromnooooj uzbrdici.

Ma da?

Tako je rek’o.

I??
Šajo je ispričao kako se on vozio triesdujom od Opatije prema Rijeci, jer išao je u metalnu školu. I da je uvijek u triesduji bio nekakav cirkus.
??
Kaže da je on čak povijesni svjedok…
Kako?

Zašto?

Kaže da su nekada u autobusima obavezno bili kondukteri koji su imali posebno sjedalo i naplaćivali putnicima karte. A onda, uveli su aparate za cvikanje karti, a to mjesto za konduktera je u autobusu, još neko vrijeme, ostalo. I onda, kaže da su se oni najdomišljatiji dosjetili, pa ondje sjeli i ljudima naplaćivali karte. Zamisli?!

Hahahahaha!

Da, ali su na kraju svi završili na policiji…

Ive, koji se vidljivo pravio važan, koji je bio i sveznalica po pitanju fiktivnog i stvarnog svijeta, odlučio je onako usputno dobaciti:

To si fino možete „izguglati“ – rekao je i trzajem glave tobože zabacio neki čuperak u stranu.
Što? – nikome sad ništa nije bilo jasno.
Pa tu anegdotu od Šaje, točnije kako ju on prepričava – pažnja svih bila je usmjerena na Ivi.
Kako to misliš?
Odi si fino na „Google“ i utipkaj: Šajo + triesduja, klikni na „Videos“ i pogledaj snimku.
Čovječe! – Nikola je bio fasciniran Ivinim znanjem i smjernicama.

A Laj je pak „uletio“ sa:

Daj link!

Ive, fino gledajući ptičice u zraku, mrtav-hladan je odgovorio:

http://www.youtube.com/watch?v=jJ1eT6Dm2yo.

(…)

Laj, sjećaš se ti pjesme koju su cure napisale?

Da, to je bilo isto dobro!

Što? – nastavljao je ipak s pitanjima Nikola.

Došle su cure iz novinarske grupe… – započeo je prepričavati Laj – da će sa Šajom napraviti intervju. I dok su ga dvije intervjuirale s diktafonom u ruci, ova treća je, sa strane, pisala o Šaji pjesmu. Naravno, nije željela da to itko vidi, pa je papir stiskala uzase, ali onda se zaletio Ive i otrgnuo joj papir iz ruke.

Heeeeee – smješkao se Ive.

I, debeli je na sav glas stao čitati.

Kako je išla pjesma?

Silvano, daj ti, bolje znaš, jer je na čakavštini – Silvanu se obratio Laj.

Silvano se počeo prisjećati, pa stao poput velikog romantičara govoriti stihove:

Na brege, v Opatije gore

Živeje tip ki ima oči kot najplaveje more.

Tip ki sklada va konobe

Od jutra pak se do zore…

Hahaha! – smijali su se jedni.

Baš dobro!

Fora! – zaključivalisu drugi.

A cura se crvenila od neugode!
Da, a najboji je bil moj stih na kraje! Hahaha! – ubacio se Silvano koji je tada bio zapaprio situaciju.

Kako?

Zašto tvoj stih?

Haha! – smijao se Silvano vlastitoj domišljatosti.
Doletio je on… – nastavio je prepričavati Laj pokazujući prstom u Silvana koji se i dalje smijao sam sa sobom – … i, dok se ova i dalje crvenila i vrištala, glasno, da ga svi mogu čuti, joj se obratio u rimi:
A ti biš otela rada

Imet tega opatijskega komada!